Valjda zato jer su to sve rendom ljudi bez lica i osobnosti za koje nas nije briga ni malo, što se tiče prosjaka. ( mada iskreno mene i to uznemiruje ;( )
Za loša dešavanja bližnjih nam može biti krivo ali rijetko ko će plakati radi tuđe nesreće pri pomisli da je bolje da se to desilo nekome drugom, a ne meni. A zato što ih poznajemo ne možemo se poistovjetiti baš s njima.
U filmovima katkada možemo zamišljati nas same, što bi mi učinili u tim nekim situacijama, poistovjetimo se s likovima, zamislimo, u trenutku, kakve osjećaje proživljava taj imaginarni lik. U trenutku jel. I normalno da te gane, jer si taj lik u nekom drugom životu mogao biti ti
Iz tog razloga, film > život.
Edit, i ista stvar za bilokakvu priču što je proživljavaš, bilo za anime ili kroz igru ili štajaznam