Izgubili smo se u predivnom lovecraftovskom labirintu Hypnosa, evo kako je bilo

---

Malo je razvojnih timova koji zakorače u sferu sanjivih naslova bez da skrenu u čistu apstrakciju, no Hypnos je nova igra pokušava pronaći idealan balans između snova i apstrakcije. Igra nas postavlja u ulogu Chorona, skitnice opterećene vlastitom prošlošću, koji unutar bezimenog grada traži bezličnog dječaka Matthewa. Cijeli ovaj setting, debelo inspiriran Lovecraftovim mitovima o Dreamlandsu i svetoj planini Kadath, od prve sekunde ostavlja dojam uvrnute i prilično unikatne atmosfere.

Prvo što primijetite kada zakoračite na “Path” je svijet konstruiran kao masivna megastruktura s monumentalnim, megalitskim građevinama koje izazivaju strahopoštovanje. Iako teksture tih građevina izbliza nisu najdetaljnije koje ćete vidjeti u modernim igrama, opći vizualni dojam i estetika itekako vas ostavlja bez daha, tjerajući vas da svako malo stisnete tipku za hvatanje screenshota.

Developeri su napravili fantastičan posao jer su stvorili kolosalne krajolike koji unatoč svojoj veličini nikada ne djeluju previše pusto, što pretvara samo istraživanje u zabavno iskustvo. Posebno je zadovoljavajuće kada u daljini uočite neku monolitnu strukturu ili neobičan orijentir, znajući da se do tamo možete probiti.

Hypnos nas smješta u poluotvoreni svijet u kojem sami biramo svoj put. Veliki plus je što nema štete od pada, pa se možete kretati slobodnije nego inače, a nema ni nevidljivih zidova koji bi vas umjetno zaustavljali. Kretanje kroz igru olakšavaju specifične mehanike navigacije i preživljavanja koje su vam stavljene na raspolaganje. Tako držanjem kombinacije tipki Shift i desnog klika miša možete natjerati svog lika u brzi sprint kroz pustoš, a ako slučajno padnete u duboku vodu, igra vas neće kažnjavati dugim učitavanjima već nudi trenutačni i brzi povratak na sigurnu točku.

Istraživanje masivnih prostranstava uvelike se oslanja na sustav beacona koji služe kao respawn točke, a jednom kada su aktivirani, na njih se možemo izravno teleportirati ukoliko su nam vidljivi na ekranu. Cijeli proces brze teleportacije na željeni svjetionik izvodi se kombinacijom pritiska srednjeg klika miša za zumiranje na sam beacon i tipke E. Ove mehanike čine navigaciju kroz megastrukturu znatno dinamičnijom, čak i kada vas njezina apstraktna arhitektura ponekad ostavi u potpunoj nedoumici oko sljedećeg koraka.

Na Pathu ćete sresti druge putnike i takozvane hodočasnike koji imaju unikatan dizajn. Narativni dio igre ovaj je put nešto izravniji, no i dalje se oslanja na razgranate dijaloge koji ponekad utječu na sudbine likova. Primjerice, kada sam na putu sreo pljačkaša, igra mi je dala otvorenu opciju da ga ubijem ili poslušam i dam mu novac. Međutim, to je jedini put da je moj odabir imao toliko izravnu posljedicu na nekog lika, što će se vjerojatno promijeniti kako igra bude bliže svojoj konačnoj verziji.

Susret s tim brojnim likovima stvara prilično čudan osjećaj jer se oni ponašaju potpuno normalno u svijetu koji je toliko otuđen i drugačiji od našeg. U svemu tome već se sada snažno osjeća prepoznatljivi misticizam inspiriran Lovecraftovim djelima, zbog čega sam s pažnjom čitao svaki lore tekst koji sam pronašao.

Zvučna prezentacija tijekom tih tekstualnih razgovora u ranoj verziji zna iritirati zbog specifičnog škripavog zvuka koji se reproducira kad god uđete u razgovor s jednim od likova. S druge strane, sama glazbena pozadina je jako lijepa i ugodna dok istražujete megalitski krajolik.

Bez obzira na to što je Hypnos u early accessu, već sada postavlja izuzetno čvrste temelje. Njegov najveći adut leži u fantastično pogođenoj lovecraftovskoj atmosferi i masivnim, vizualno impresivnim prostranstvima. Obećano proširenje priče, a samim time i mjesta koja ćemo moći istražiti kada igra izađe iz early accessa, znači da bi Hypnos mogao biti uistinu poseban naslov vrijedan pažnje.