Starfield je dobio najveći update do sada – no je li napokon ispunio svoj potencijal?

---

Prošle su dvije i pol godine otkako je izašao Starfield, razočaravajuće “remek-djelo” Todda Howarda, kako bi neki rekli. Reakcije na igru bile su prilično podijeljene. Unatoč dobroj kopnenoj i svemirskoj borbi, pozamašnoj količini sadržaja te zanimljivim sporednim misijama, Starfield je zakazao upravo ondje gdje su Bethesdini RPG-ovi tradicionalno bili najjači – u istraživanju širokih prostranstava. Struktura Starfielda je izrazito fragmentirana i opterećena učitavanjima, zbog čega, unatoč velikom broju planeta za istraživanje, svijet djeluje vrlo malen. Novi Free Lanes update stavlja naglasak upravo na istraživanje i donosi brojna poboljšanja u tom aspektu. No, je li to dovoljno da se privuku novi i stari igrači?

Daleko najveća i najznačajnija promjena dolazi s uvođenjem Cruise načina letenja, pravog svemirskog putovanja. Prije je putovanje između planeta bio kratka animacija koja bi vas samo teleportirala do željenog odredišta, no sada se možete zaista kretati unutar zvjezdanih sustava i naići na poneke zanimljivosti na putu. Da, Starfield, svemirski RPG, je napokon dobio svemirsko putovanje. Ludilo!

No, međuzvjezdano putovanje te slijetanje na planete i dalje zahtijeva kratko učitavanje, tako da iskustvo nije u potpunosti bez prekida. Naravno, možete i dalje koristiti standardni sustav brzog putovanja i ignorirati cijeli update, no to vam zaista ne bih preporučio. Jedna od prvih misija u Starfieldu vodi vas do Marsa, Venere, šalje vas u orbitu mjeseca, te zatim Neptuna. Normalno, ovakva misija bi trajala svega dvadesetak minuta. Uz Cruise način, trebalo mi je puno više vremena, upravo zato što sam svakih par minuta naletio na neku zanimljivost.

Posjetio sam nekoliko napuštenih brodova, naletio na minsko polje, a čak iskusio borbu u beztežinskom stanju u rudniku na asteroidu, a to je samo bilo na putu od Marsa do Venere. Dobar dio ovog sadržaja je postojao i prije updatea, no struktura je puno ugodnija i dopušta igraču da sam istraži ono što ga zanima.

Upravo je takav pristup vratio dio one Bethesdine magije, gdje putujete od točke A do B, a u međuvremenu naletite na hrpetinu raznih distrakcija koje zapravo obogaćuju cijelo iskustvo. Svemirska borba i dizajniranje brodova su među najboljim dijelovima Starfielda, a ovaj update vas potiče da provedete još više vremena uživajući u njima.

Moram reći, prilično je dobar osjećaj gledati kako se vaš brod polako približava planetu u daljini koji je isprva tek sitna točkica na ekranu, a zatim ispuni gotovo cijeli ekran. Čuđenje i želja za istraživanjem su ključni motiv u igri, a napokon je i sam gameplay to ispunio. U svemiru, barem. Na tlu su stvari i dalje dosadnjikave.

Jedna od najvećih kritika Starfielda bilo je isprazno i repetitivno istraživanje planeta i sustav proceduralne generacije koji jednostavno nije ispunio očekivanja. Kada biste sletili na planet, u najviše slučajeva bi vas dočekala prazna pustopoljina s jednom ili dvije zgrade unutar nekoliko četvornih kilometara. Kako biste došli do bilo koje točke interesa, trebali ste minutama trčati i to je iskustvo bilo dosadno i naporno.

Ubrzo nakon izlaska, Starfield je dobio terenska vozila koja su znatno ubrzala dolazak do zanimljivih lokacija. Budući da vozila sada mogu i skakati, a na njih utječe gravitacija, sama vožnja postala je i dodatno zabavna. No taj sustav proceduralne generacije je i dalje igračima dostavljao iste, ponavljajuće lokacije. Ako ste završili Starfield, sigurno ste barem pet puta naišli na istu lokaciju.

Free Lanes donosi nekoliko desetaka novih lokacija i mijenja sustav ponavljanja tako da je repeticija smanjena, no taj isprazni osjećaj je i dalje tu. Osim skupljanja opreme i iskustvenih bodova, nema pravog razloga za istražujete planete jer nećete naići na ništa posebno. Ovo je možda najveći problem u Starfieldu i, iskreno, mislim da se to nikada neće u potpunosti popraviti.

Drugi veliki dio Free Lanes updatea je promjena unapređivanja opreme. Starfield je imao gotovo sadistički sustav distribucije opreme. Oružja i oprema poboljšavali bi se s vašim levelom, ali ih zapravo niste mogli konkretno unaprijediti tako da ostanu relevantni dulje vrijeme. Drugim riječima, čim ste malo napredovali, sve što ste voljeli vrlo je brzo postalo beskorisno.

Poseban gušt bili su legendarni predmeti koji su dolazili s tri nasumične značajke. U teoriji je to zvučalo super, ali u praksi je značilo da ste bili potpuno prepušteni sustavu nasumične generacije. Ako ste htjeli stvarno dobru kombinaciju, morali ste se spremiti na grind i farmanje jakih neprijatelja. I tu je sustav najviše zapinjao jer umjesto da ste gradili svoj build kroz odluke, zapravo ste čekali da vam igra baci nešto korisno. Free Lanes je taj sustav kompletno promijenio.

Sada možete unaprijediti i staviti posebne značajke na bilo koji komad opreme, čak i prvi pištolj u igri. Svaki komad opreme sada ima potencijal da bude dugoročno dobar. Međutim, nadogradnja je vrlo skupa. Posljedica ovoga je da se poboljšao i sustav ekonomije u igri. Svi Bethesdini RPG-ovi pate od toga da igrač nakon desetak sati postaje najbogatija osoba u povijesti tog svijeta. Novac prestaje biti važan, a brzo ponestaje i predmeta za kupnju. Starfield se napokon odmaknuo od toga. Unapređivanje opreme sada je stvarna investicija i nešto na što se dugoročno isplati trošiti novac. To jest, creditse. Ipak je ovo sci-fi igra. Moramo imati creditse.

Prije Free Lanes updatea najjače oružje bio mi je neki snajper kojeg sam uzeo iz nasumične kutije na kraju neke svemirske postaje. No, sada već dvadesetak sati koristim pištolj koji je nekoć pripadao mom djedu, a koji mi je dao otac u igri. Male stvari poput ovakve privrženosti uz komade opreme prije jednostavno nisu bile moguće. Koliko god oprema bila malen dio priče, i dalje je dio vaše osobne priče te nešto što znatno obogaćuje iskustvo. A, ako odlučite ući u New Game Plus, sada možete i sačuvati najvrjedniju opremu tako da djedov pištolj možete ponijeti bilo gdje, čak i u neistražene granice.

Uz sve ostalo, dodana je i nova svemirska postaja, Anchorpoint station. Ako vam je dosadilo igrati dobricu, ljigavi stanari Anchorpointa angažirat će vas da obavljate piratske poslove, krijumčarite drogu i izvršavate atentate, a sama postaja ispunjena je zanimljivim sporednim misijama koje su među najboljim sadržajem u Starfieldu.

Jedna misija tražila me da nađem kradljivca koji je uzrokovao smrt cijelog naselja, no on se u međuvremenu preporodio, iskupio i postao jako koristan član malog grada na rubu svemira. Ovisno o mojim postupcima, mogao sam nagovoriti mještane da ga osude na smrt, progon ili poništenje kazne. Jedan od tih mještana je čak i Balkanac Ivica, koji psuje, spominje Boga i boji se da će ga zamijeniti robot. Jedino što mu fali je boca rakije! Šalu na stranu, ovakve priče, koje su više fokusirane na međuljudske odnose, su puno zanimljivije nego misije koja zahtijevaju da idete negdje i potamanite X broj pirata, a čini se da su developeri Starfielda to napokon skužili.

Među vrlo bitnim novostima je i baza podataka. Svaki planet koji posjetite, resurs koji skenirate, i naselje koje sagradite vidljivi su u jednom preglednom meniju. Ako vam zatreba željezo, baza podataka će vam označiti najbliže planete koji imaju taj resurs što olakšava skupljanje i smanjuje lutanje po galaksiji u potrazi za osnovnim materijalima.

Uz Free Lanes update izašla je i manja Terran Armada ekspanzija gdje se borite protiv istoimene frakcije koja želi preuzeti naseljeni svemir. U ekspanziji možete očekivati zabavnog robotskog suborca, nova oružja i oklope, nove komponente za brodove, ali i repetitivne misije te manjak ikakve uzbudljive priče. Cijelo vrijeme sam očekivao nekakav preokret, neko zanimljivo podrijetlo Armade, no ništa od toga se nije dogodilo. Najbolji dijelovi bile su borbe bez gravitacije i epski okršaji u svemiru, no sve je to dostupno i u glavnoj igri.

Ipak, Terran Armada uvodi novu vrstu zanimacije u svijet Starfielda, a to je sustav inkurzija, gdje Armada zaključa cijeli zvjezdani sustav i onemogući međuzvjezdano putovanje dok se ne uništi njihov glavni brod ili tvornica. Ti okršaji se uglavnom odvijaju u repetitivnim lokacijama, a čak vas i glavna priča ekspanzije traži da nekoliko puta prođete iste lokacije. Čekaj malo, ovo zvuči poznato… Ove inkurzije su doslovno vrata Obliviona, ali u svemiru. Sa šesnaest puta više detalja.

Na kraju dana, ova ekspanzija dodaje solidnu opremu i gameplay, ali ne donosi ništa posebno novo. Kao i sam Starfield, ostaje dojam neispunjenog potencijala.

Kada sam prvi put zaigrao Starfield, prešao sam glavnu priču te sve glavne sporedne misije i nakon šezdesetak sati bilo mi je mučno. Dojadio mi je fragmentiran svijet, učitavanja, repetirajuće lokacije te sterilni, dosadan svijet. Uzeo sam jako dugu stanku nakon toga i iskreno rečeno – nisam htio više ikada dotaknuti Starfield.

No, kada su vozila stigla u igru, znatiželja me ponovno povukla natrag. Sama vozila nisu bila dovoljna da mi promijene mišljenje o igri, no nešto se drugo dogodilo. Prestao sam igrati igru da ju pređem te sam ju počeo igrati samo da uživam. Ne bih koristio brzo putovanje, gradio bih nasumična naselja na lijepim lokacijama, uređivao njih te interijer svog broda. Svjesno sam odlučio usporiti i tretirati Starfield više kao sandbox igru nego klasični narativni RPG. Određeni dijelovi Starfielda su temelji sjajne igre, ali sve je upakirano u strukturu koja aktivno pokušava smanjiti količinu imerzije i zabave, tako da je na igraču da si sam odredi zabavu. Iako tako ne bi trebalo biti.

Pa je li Starfield u 2026. postao igra koju se konačno isplati zaigrati? Teško je reći. Realno, odgovor ovisi od igrača do igrača. Ako obožavate svemir i možete prebroditi brojna učitavanja i lošu strukturu, vjerojatno će vam se svidjeti ova nova inačica Starfielda. Taj osjećaj kada sletite na planet, pogledate u nebo i cijeli horizont je ispunjen ogromnim plinovitim divom – to je nešto što ćete dugo pamtiti. Svemir je najbolji dio Starfielda, a Free Lanes samo pojačava taj osjećaj čuđenja. Čak i nakon stotinjak sati koje sam proveo u igri, Starfieldov prikaz svemira i dalje me očarava. Ovi dodaci su prije svega za one kojima je Starfield već “sjeo” – njima donose još više razloga da se vrate i ostanu u igri.

No, ako vas je Starfield inicijalno odbio, sumnjam da će vas ova poboljšanja privući natrag. Igra je bolja nego je bila po izlasku, iako su najveći problemi i dalje tu. Nažalost, vjerujem da ništa neće moći promijeniti cjelovitu strukturu igre. Free Lanes je mali korak u pravom smjeru, ali Starfieldu je i dalje potreban ogroman skok. Ostaje otvoreno pitanje hoće li Starfield ikada ispuniti svoj potencijal, no bojim se da čak i ako se to dogodi, bit će prekasno.