Cloud Atlas (2012)Spoiler ahead!:
U ovom topiku osjećam se slobodnije nekako. (hehe, kužite, kao referenca na film, kao sloboda... revolucija... bla...)
Enivej, dobar je Cloud Atlas. Simpa je poveznica između priča, jako je suptilna. Vjerujem da je u knjizi to malo detaljnije pojašnjeno jer ovdje se neki dijelovi tek tako, spomenu. Recimo starac/pisac (2012) kaže da će o njemu snimiti film. Očito je to onaj film gdje Tom Hanks uzastopno ponavlja onu rečenicu (neću dopustiti da me se zločinački maltretira nešto), što inspirira Somni i onu curu na niz događaj etc.
Hoću reći, imam osjećaj da je dosta toga komprimirano. Znam da zbog forme ne može drugačije, i ovako traje fakin 3 sata, ali eto, sigurno ima još takvih 'sitnica'.
Sam film je jebiga, po storylineu strukturiran ko prosječna serija ili sapunica. Hrpa strandova koji su genijalno povezani, uopće nema zastoja u prijelazima između priča. Waterfalli su odlični, i skoro svaka scena daje nešto mega novo. Definitivno ugodno za gledati.
E sad, sam sadržaj. Vjerojatno poanta nije domino effect već ta sloboda, revolucija, probijanje na površinu. Ne volim citirati, ali McKee je rekao da svaki scenarist cijeli život piše jedan te isti film. Ima uvijek jednu te istu opsesiju i sumanuto ju goni. Van raspravljanja o tome, u slučaju Wachowskih, to je istina.
Jer, Matrix, V for Vendetta i Cloud Atlas su u suštini identični filmovi. Palo mi na pamet da tome možda pridonosi i lajfstajl same Lane Wachowski (koja je bila muško i operacijama postala, jel, žena). Ideja o slobodi i probijanju okvira koje nam je nametnulo društvo. Netko će to vjerojatno ljepše sročiti, ali in a nutshell, o tome se radi u film(ovima) njih dvoje.
Daleko od toga da je to loše, samo se taj pattern dade jasno uočiti. Cloud Atlas je upravo to, priča o sukobu sa cijelim svijetom. Pomalo me podsjeća na Isusa Krista. ( u zadnje vrijeme vidim puno referenci na Bibliju. Možda sam puko napokon, ne znam )
Na stranu ova laprdanja, sam film kao takav je jedno ugodno iskustvo, uz činjenicu da je izvedba bolja od sadržaja. Ne sad ono, beskrajno bolja, ali definitivno bolja. Onaj tko očekuje neku bigger than life story mogao bi se razočarati, jer film do samog kraja zapravo ne nudi ništa novo, tek nadodaje nove karike u lancu zbivanja kroz stoljeća i onda umijemo povezati cijelu priču.
Tako da moram priznati da sam malo zbunjen - je li im bila namjera TO ispričati? Kako je čin ljubaznosti prema robu rezultirao otkrivenjem u fat future za spas Zacharya i njegove kćeri/Halle Berryu budućnost? Ili je priča upravo to, sloboda za kojom će u svakoj generaciji, negdje, netko, uvijek posegnuti, nesvjesno inspiriran svojim prethodnikom? Rekao bi da je ovo drugo, a prvo je jako lijep način da se priča ispriča i poveže.
Još jedna zanimljiva stvar - ovaj film je idealan za godinu u kojoj je napravljen. Danas, kad je attention span prosječnog čovjea sve niži i niži, ovakvi filmovi su zapravo potrebni. Radnja je tako lijepo zaokružena i montažno spojena da se čovjek ne bavi pitanjem 'kako', već 'što'. (što je i cilj dobrog filma, jel)
Pozitivno iskustvo, svakako. I ogroman plus što nije previše pretenciozno, već baš ono, aman taman.
Pitanje za one koji su čitali knjigu? - kakvo je zadnje pojavljivanje Georgija prikaze? Zar se zbilja prestane samo pojavljivati frajer ili postoji trenutak kad ode. Taj dio mi je malo nejasan ostao, jer se ponavlja Zacharyevo odbijanje. Nema tog trenutka koji je jasan u kojem se ovaj riješi tog demona, jel. Što god on predstavljao, jednostavno ispari. A jako je bitan zapravo, ne. (on je u biti dogma tadašnjeg društva za Zacharya, kao što je Jednoumlje kod Somni, dom za stare i nemoćne kod pisca i blabla)
