Sympathy for Mr. Vangeance
Zvuci ko emo bend.
OT
Svatko za sebe i Bog protiv svih - radnja filma temelji se ne istinitom dogadaju - doista se jedne nedjelje niotkuda pojavio na gradskom trgu drzeci u ispruzenoj ruci nekakvo pismo mladic od sedamnaestak godina. Nazvali su ga Kaspar Hauser. Kasnije se doznaje da je cijeli zivot bio zatocen u nekakvom podrumu (kuli?), potpuno izoliran od ljudi, a hranu bi mu donosio neki stranac kad bi spavao.
Herzog je covjecanstvo stavio na test i dokazao kako je pogreska u njemu. Ulazak Kaspara u drustvo kao nakaze, jer ne moze putem konvecionalnoga obrazovanja odgovorit na pitanja, uvjerava nas da jedino on nije nakaza. On ce, svojim otvorenim pogledom, pogledom bez predrasuda i krivih predodzbi o dobru i zlu, posramiti sve nas zakljuckom kako se puno bolje osjecao u svom zatvoru nego ovdje u drustvu cija zrtva na kraju i postaje jer, nazalost, svaka individualnost skrsena je, a konforzmizam postaje pravilo.
U ovom filmu velika je paznja posvecena vizualnoj i glazbenoj vrijednosti. U prizorima Kasparovih snova upotrijebio je fotografiju koja podsjeca na koloristicke ekeprimente 19. stoljeca. Sve to nebi bilo tako izrazajno da nema dirljive glume Brune S.-a.
Neznam, jedan od boljih filmova koje pogledao.
The Godfather - najbolji film ikad