Koji mrtvi film. :tired:
Imam osjećaj ko da sam bio mali retardirani klinac u kinu i onda mi netko slovima fonta milijun objašnjava uz slideshow što je što i kako se radi.
Mislim jebote. Nema suptilnosti. Nimalo. Sve je objašnjeno i servirano na stol. Za film koji se temelji na arhitetima snova jebenih i snovima unutar snova čovjek bi očekivao mali milijun pitanja i labirinata u kojima se može tek tako pogubiti. Ovdje se dobije cliffhanger i ogromna misterija-je li Cobb budan ili sanja. Hah. Držim da sanja, dolje govorim zake.
Sve u svemu, u filmu mi se sviđa što su sve čisti rezovi. Nema swush fleš prijelaza između snova i stvarnosti, sve je dakle na cut riješeno. Bilo bi idealno da nema TOLIKO objašnjavanja gdje se i na koliko ide pa da bude malo više elemenata iznenađenja, al ono, :/, i ovako je ok. Tehnički nema se što pričati, onaj tko je slijep kuži da je ovo predobro odrađeno.
Za gledati u kino jest materijal, da je naj film desetljeća ne znam ono
, nije nikako, ali može, ajd, može ali me filmovi na steroidima jako ljute i nisam sretan što nisu suptilni. Ili jesu?
Malo teoretiziranja.
Bitna stvar-niti jedan lik tijekom filma nije bitan.
Tko je ona mala cura čijeg se imena uopće ne sjećam, a koja je jebeno najbitniji dio cijele priče? Šta? Tko? Kako? Zašto? Di ona ide? Išta, IŠTA znamo li o superženi, tzv. faktoru X u scenariju da bi se moglo izvesti Y i Z?
Ona se pojavila, sve shvatila i posložila stvari kako najbolje zna. Pomislio sam da je to Cobbova kćer jer je i on bio izvrstan pa kao, geni geni kameni, ali nigdje tijekom filma nemam niti jedan 'dokaz' o tome jer je teorija samo u mojoj glavi.
Tako da ona kao lik totalno fejla, osim ako se malo zaigramo i kažemo da je stvarnost zapravo san-što bi i mogao biti jer se žena onako zove
Ariadne. Čisto sumnjam da je to neko režisersko izdrkavanje pojmovima već point koji je Nolan usadio Cobbu u podsvijest. Recimo.
Nadalje, Yusuf je prorok u K'uranu i uspoređuje ga se sa Josipom iz Biblije, iako se eto (wiki knowledge
) najviše detalja o njemu zna iz K'urana upravo.
Znate koja je zanimljivost vezana uz Yusufa? Bio je prorok i tumač snova i to mu je obilježilo život. Sjećate se iz Biblije 7 debelih i 7 mršavih krava, tralala...iste ili slične snove ima i u K'uranu. Poveznica? Sasvim jasna.
Arthur je pregenerično ime, ali deminutiv imena Arthur je Art-umjetnost. Slučajnost je što je Eames rekao da ovaj nema nimalo mašte? Jedino što je netko u filmu rekao o tom liku?
Eames je ime dodijeljeno u čast - ta-dah, velikom i jako poznatom dvojcu Američkih arhitekata. Slučajnost? Moguće.
Browning uopće nije stavljeno kao tribjut
Robertu Browningu, pjesniku poznatom po ''English poet and playwright whose mastery of dramatic verse, especially dramatic monologues, made him one of the foremost Victorian poets,'' Slučajnost s obzirom na ulogu koju je Browning imao tijekom filma? Vjerojatno slučajnost.
Mal, ime Cobbove žene je naime, sasvim slučajno latinski izraz za loše ili zlo, što je uvijek bila prva asocijacija na njeno svako pojavljivanje tijekom filma. Sasvim slučajno.
Ostala imena su možda preobična da bi jednostavnim guglanjem mogao naći poveznicu (ovo gore su ionako samo nagađanja), ali dakle jedini likovi s imenom i prezimenom u filmu su otac i sin Fischer. Slučajnost? Ne bih rekao.
Držim da su oni jedini stvarni u cijeloj priči, a svi ostali su podsvijesne projekcije-AKO je Nolan ne previše suptilnim imenima htio dati hintove u tom smjeru. Imena koja je Nolan dao su ili režiserski hir i drkanje na svoj rad, ili bitna poveznica koja naoko plitki i jednostavan film malo produbljuje.
Kako onda objasniti slijed događaja ako Fischer jest stvaran, a ostali nisu? Koja je logika iza toga, pitate se?
Jednostavno. Mi smo gledali film u kojem je jedna podsvijesna projekcija poželjela biti stvarna, do te mjere da se otrgnula od svog kreatora. Kreator bi u ovom slučaju mogao biti Fischer, a detalji o upoznavanju Mel i Cobba ostaju nerazjašnjeni. No to je jako labilna teorija, jer dokaza je premalo da bi ju se podržalo. Odnosno nema ih. Jel da? :]
Sve u svemu nisam sretan previše jer mi je previše toga stavljeno na pladanj i nema suptilnosti. Fora s prelaskom u snove bez ikakvih vizualnih efekata je odlična stvar i da se nije toliko objašnjavalo u Power Point user guideu sa dublje razine snova moglo se sve razjebati u pm. Ovako, prilično je očito di što i kako.
Sad, jer li Nolan išao toliko daleko da po imenima i ponašanju likova i njihovoj ulozi u priči koja je prilično jednosmjerna ukaže na jedan mogući završetak ili su pak to easter eggs a film je upravo ono što predstavlja iskreno ne znam. Držim da frajer Cobb sanja i da će zauvijek sanjati jer on jest samo projekcija sna, samo dio nečije podsvijesti koja je dobila djelić osobnosti.
Zanimljiv je i totalno nebitan dijalog između Ariadne i Cobba koji snajperom skida projekcije. Ono, usred akcijske scene objašnjenje da projekcije ne umiru i da djelić nečije svijesti zapravo ne umire. Postavlja se pitanje o osobnosti tih projekcija i ostalom vezanom uz njih. A opet, sasvim je slučajno to Ariadne upitala Cobba koji je snajperom skidao rendom projekcije, usred akcijske scene, u trenutku kad nikom nije ni na kraj pameti razmišljanje o smislu projekcija ili likova kao takvih već su svi fokusirani na akciju.
