HCL.HR

Natjecanje recenzija 02/2018

  • 2 Odgovora
  • 2638 Hitova
*

Hrv4tin4

  • Moderator
  • ******
  • 5646
  • Bez predrasuda
    • Steam
Natjecanje recenzija 02/2018
« : 12. Veljača, 2018., 07:07 »


Rasprava i svi komentari se odvijaju isključivo u temi - Natjecanje recenzija - Općenita rasprava, a u ovoj temi se postaju isključivo recenzije.


Svi se možete okušati u pisanju recenzija, a nagrade su i više nego primamljive:

- Pobjednička recenzija će biti objavljena na HCL portalu.
- Igra koju dijelimo pobjedniku u 02. mjesecu je: ???



Dobro pročitajte donja pravila kako ne biste bili diskvalificirani!


PRAVILA:

# Nema zadane teme i/ili igre, platforme. Izaberite neku igru koju posjedujete (na bilo kojoj platformi), igrajte i napišite najbolju moguću recenziju te igre
# Minimalan broj znakova je 1 novinarska kartica (1800 znakova). U znakove se ne ubrajaju screenshotovi i video zapisi.
# Poželjno je imati 5 vlastite (ne kopirane s interneta) screenshotove. Video tutorial!
# Nije obavezno, ali poželjno je imati i video iz igre koji ste sami napravili. Video ne mora sadržavati komentar nego čisti gameplay u proizvoljnom trajanju. Ako postoji, video također mora biti embedan u recenziju. Video tutorial!
# Recenziju možete najkasnije dostaviti do zadnjeg dana tekućeg mjeseca (npr. 31.07. do 23:59) sve recenzije koje su stigle poslije toga biti će automatski diskvalificirane.
# Recenzija MORA sadržavati iduće podatke ovim redoslijedom:
- Naziv igre
- Platforma na kojoj je igra igrana + sve platforme na kojima je igra dostupna


- Sama recenzija


# Zabranjeno je svako kopiranje recenzija s interneta, časopisa ili drugih izvora.
# Zabranjeno je postaviti recenziju koju ste već objavili prošli mjesec - dakle ako prošli mjesec niste osvojili nagradu ne možete opet ostaviti istu recenziju u novom natjecanju.
# Povjerenstvo od tri člana će pregledati recenzije prije samog glasovanja i prije otvaranja ankete i glasovanja će izvijestiti sve ukoliko je netko diskvalificiran i zbog kojeg pravila. Sve će biti objavljeno u ovoj temi.


Primjer recenzije.
« Zadnja izmjena: 12. Veljača, 2018., 07:09 Hrv4tin4 »

*

misf1t

  • n00b
  • 1
Odg: Natjecanje recenzija 02/2018
« Odgovori #1 : 06. Ožujak, 2018., 21:54 »
JAZZPUNK
Platforme: PlayStation 4, Microsoft Windows, Linux, Mac OS


STRAH I TREPET U AMERICI

Dok se Amerika i SSSR igraju Hladnoga rata, japanske su korporacije ovladale svijetom. To je osnovna premisa svijeta Jazzpunka, Adult Swimove humoristične igre iz prvog lica u kojoj se prate špijunske avanture američkog agenta Polyblanka dok izvršava vladine tajne zadatke diljem zemaljske kugle.

Ono što započinje kao naizgled jednostavan zadatak infiltriranja sovjetske vlade preko telefona konzulata, pretvara se u znatno kompleksniji slučaj koji će Polyblanka odvesti na noćne ulice Londona protkane štandovima s japanskom hranom, u egzotične resorte s plažama nad kojim je nebo boje televizora prebačenog na kanal koji je prestao emitirati, u matricu u kojoj AI programi zbijaju loše šale, te na koncu i u sam Tokyo, grad stakla i neona, te srce ovog korporativno orijentiranog svijeta.

Miljama daleko od Jamesa Bonda. Vladine agencije pale su na niske grane.

Jazzpunk je igra koja na humorističan način povezuje različite žanrove u šarolik svijet obilat referancama na cyberpunk, špijunske filmove i romane 60ih, psihodelične filmove poput Straha i prijezira u Las Vegasu, igre kao što su Quake ili Warcraft, te na još niz elemenata popularne kulture.

Riječ je o avanturi iz prvog lica, u kojoj se većinu vremena provodi u interakciji sa stanovnicima posjećenih gradova, dok su špijunski zadaci tek okvir za promjenu settinga. Gotova svaka izgovorena rečenica u ovoj igri jest neka šala, a takvi su i zadaci koje Polyblank dobiva u usputnim razgovorima sa stanovnicima. Pomaganje žabi koja govori da hakira Wi-Fi kako bi mogla gledati porno filmove  i obrana od najezde zombija napravljenih od sastojaka za pizzu tako su neke od njegovih normalnijih zadaća.

Kao što se može vidjeti, riječ je o komediji koja u cjelinu spaja različite bizarne, a često i naizgled nepovezane elemente. Igranje ove igre puno se više svodi na slušanje one-linera i promatranje različitih slapstick prizora, nego što se od igrača očekuje da posjeduje zavidne vještine igranja videoigara. Sami izazovi koje igra postavlja igraču su u suštini vrlo jednostavni, te se njih izvršava kako bi se došlo do nove šale.

Pobrojite reference

Koja je, na sreću, gotovo uvijek itekako smiješna.

Čest problem s komedijama jest što one predugo traju. Očuvati svježinu komedije težak je zadatak, a posebno u slučaju igara, od kojih se obično traži da traju ipak nešto dulje od, primjerice, dugometražnog filma. Mali je broj komedija čija je druga polovica bolja od one prve.

Staklo, neon i korporacije. Jedino što nedostaje je zvuk padanja kiše.


Iako se za Jazzpunk, s trajanjem od nekih 4 sata, ne može reći da je riječ o pretjerano dugoj igri, s aspekta komedije nipošto nije riječ o beznačajnoj količini vremena. Stoga je itekako dobrodošlo vidjeti igru koja je u stanju očuvati kvalitetu prikazanog materijala duž čitavog trajanja. Uz iznimku ponešto prevelikog forsiranja gameplaya u obliku ne baš zanimljivih mini-igara na samom kraju, riječ je o igri izuzetno svježoj i smiješnoj u prikazu jednog tehnološki naprednog svijeta punog paranoje.

Ocjena: 9/10

« Zadnja izmjena: 06. Ožujak, 2018., 21:56 misf1t »

Odg: Natjecanje recenzija 02/2018
« Odgovori #2 : 29. Svibanj, 2018., 21:38 »
Igra: The Witcher II: Assassins of Kings
Platforme: PC, X360
Igrano na: PC
Vrijeme provedeno s igrom: ~30h



Nakon relativno niskobudžetnog, ali kritički cijenjenog prvog Witchera, CDProject RED je povisio budžet i probao napraviti jedan od, barem tada, grafički najimpresivnijeg i ambicijoznijeg RPG-a ikada. Prekrasan svijet pun detalja, zanimljiv dizajn likova i čudovišta, duboka priča ovisna o odlukama igrača, zanimljivi side questovi i novi sistem borbe samo su neke od stvari koje su momci iz Poljske pokušali izvesti ovom igrom. Sada ostaje samo jedno pitanje: da li su i uspjeli u svome naumu?


U šumarku skrivenom...

Vaše ime je Geralt. Vi ste Witcher. Monstrum. Impotentni mutant bez emocija s nadljudskim sposobnostima stvoren samo za jednu svrhu: ubijanje čudovišta. Na kraju prvog dijela ovog serijala naš je protagonist spasio svijet. Baš kada je dobivao pohvalu kralja Foltesta, maskirani ubojica se pojavio i pokušao izvršiti atentat na njega. Geralt je srećom bio tu da spasi situaciju. Skinuvši masku s trupla ubojice otkrilo se nešto neočekivano: izgleda da je ubojica također bio Witcher. Tako je završio prvi dio. Priču nastavljamo neposredno nakon toga. Kralj Foltest još uvijek je živ, te je usred napada na grad u kojemu drže njegovu djecu. Uz pomoć svoje vojske, Geralta i naizgled nasumičnog zmaja, pobjeda je njihova. Geralt otprati kralja do njegove djece, gdje ih svećenik čuva na sigurnom. Sretan završetak. No stvari ne idu tako lako u ovom univerzumu, te svećenik izvuče nož i sprema se probosti kralja. Geralt se u tome trenu opustio i nije bio spreman na pokušaj atentata. Kralj je mrtav, živio kralj. Ubojica skida svoju kapuljaču i otkriva svoje oči nalik na mačije, izgleda da je on također jedan od Witchera. Geralt ga pokuša zaustaviti, ali tajnoviti ubojica uspije pobjeći i usput smjestiti Geraltu za ubojstvo kralja Foltesta. Vaš zadatak je jasan: dokazati svoju nevinost i uhvatiti ubojicu.


Nije sve tako sivo

Glavna premisa priče je jasna i jednostavna, što je dobra stvar. Ovaj serijal je najjači kada se radi o manjim, osobnim pričama zanimljivih likova upitnih motiva. No u pozadini se odvija i puno politike, ratova i sudbine svijeta. Igra vas rešeta s događajima iz prošlosti, nekakvim imenima važnih osoba i zemalja koje vama ne znače ama baš ništa. Igra zaista nije prijateljski nastrojena prema ljudima koji nisu upoznati s originalnim knjigama. Ja, koji sam ih sve pročitao i prešao prvu igru, sam u trenovima bio zbunjen. Srećom, u meniju možete pročitati o važnim likovima i lokacijama, ali pretpostavljam da je poveći postotak ljudi, poput mene, lijena đubrad kojima se neda čitati. Meni osobno najzanimljiviji dijelovi su kada Geralt samo razgovara s nekakvim likovima, koji su svi dobro razrađeni, sa svojom vlastitom prošlošću i stavovima prema svijetu oko njih. Glavni negativac nije nekakav zločinac iz crtića koji želi osvojiti svijet, štoviše ne mogu reći ni da je negativac. Samo čovjek koji vjeruje u ono što radi.
Dijalozi su većinom odlično napisali, popraćeni većinom odličnim ili solidnim voice actingom. Likovi imaju svoje načine govora, svoje naglaske itd. Ima i simpatičnih stvari, tipa u većinu slučajeva govore 'plough' umjesto 'fuck' i takve sitnice što doprinosi građi svijeta. Tu i tamo igra ima male easter eggove i reference na druge stvari. Većinu njih vjerojatno nećete primjetiti, ali ima par veoma očitih referenci na Gospodara Prstenova, što me potpuno izvuklo van iz svijeta Witchera. Kužim da pisci ove igre vole fantasy i Gospodara Prstenova, volim ga i ja, ali treba znati kada stati.
Naravno, kao što je to u svakom dobrom RPG-u, odabir igrača je velik dio igre. Već sve ptice na grani znaju da, ovisno o vašem odabiru na kraju prvoga poglavlja, drugo poglavlje može se odvijati na dvije potpuno različite lokacije, svaka od kojih ima desetke questova. Jedna od stvari kojom Witchera uvijek hvale je ta da odabiri u tim igrama nikad nisu crno-bijeli, nikad nije samo budi dobar ili zao. Nema dobrih ili zlih odabira, sve je sivo. Nema točnih ili pogrešnih, samo odabiri koji će snositi određene posljedice. Osim glavnih questova, postoje naravno i side questovi. Obično u RPGovima ovog nivoa, side questovi se svedu na monotone zadatke tipa 'odi tamo i ubij sva čudovišta' ili 'odi u onu tamnicu i donesi mi nešto iz nje'. U Witcheru situacija srećom nije takva. Side questovi su dosta razrađeni, sa zanimljivim pričama, zapletima, i odabirima koje igrač mora donijeti. Neki su ozbiljniji, neki su humoristični. Neće sada baš dobiti Pulitzerovu nagradu za najbolje pisanje, ali uglavnom su solidni. Također možete i uzimati ugovore za Witchere. U jedinici su se ugovori svi više-manje sveli na ono o čemu sam pričao već: 'odi tamo i ubij sva čudovišta'. U ovome dijelu su ih odlučili razraditi i dodati im malo dubine. Sada više ne morate samo ubiti čudovišta, što je dobro. Morate ili prvo ubiti par njih ili pročitati knjigu o njima kako bi shvatili najbolji način da ih se riješi. Na žalost to se većinom svede na odi tamo i raznesi im gnijezda s bombom, što je više manje ista stvar kao odi tamo i ubij sva čudovišta. Jedino što je ovo možda i gore jer gnijezda nisu označena na mapi i nisu skupljena na istom mjestu, pa morate okolo lelujati po mapi k'o debil dok slučajno ne naletite na jedno od njih.


Što će ti mačevi kada ti je biceps tvrđi od čelika (ili srebra)

Najočitija promjena nasprem prvog dijela je definitivno ona vizualna. Postoji mnogo stvari za koje se možete žaliti u ovoj igri, ali grafika definitivno nije jedna od njih. Igra naprosto izgleda prekrasno. Kada je izašla bila je nedvojbeno najlijepši RPG naslov svih vremena. Od prekrasnih efekata svijetlosti, kvalitenih tekstura, pa do detaljnih modela likova, čudovišta i okoliša. Igra je stara već 7 godina i izgleda fantastično. Trebali ste zaista moćnu mašinu da pokrenete ovu igru onih dana. Dizajnovi likova, njihove odjeće i oklopa , oružja, te svijeta oko njih i biljaka i čudovišta što žive u njemu je unikatan i zanimljiv za gledati. Neki od bossova izgledaju fakat zakon.
No, ima i tu nekih primjedbi. Opcije za anti-aliasing su gotovo nikakve. Srećom postoji opcija imena ubersampling koja igru zaista čini lijepšom, ali sličice po sekundi će definitivno pasti. Ovih dana to možda nije toliki problem kao tada, ali vrijedi napomenuti. Također, sjene znaju čudno izgledati. Pokušali su razviti svoju novu tehniku, znanu kao dithering, vjerojatno u pokušaju smanjivanja tehničke zahtjevnosti igre. Većinu vremena izgleda čist' okej, ali u par trenutaka zaista izgleda veoma zrnasto i čudno. Bloom je također malo problematičan, ali to je više estetski problem, nekima paše, a nekima ne. Meni je osobno malo pre agresivan, ali ako ga potpuno ugasim onda mi igra gubi taj neki svoj bajni čar. Bilo bi super da postoji još jedna opcija između te dvije. UI je također dosta loš. Iako je igra prvobitno izašla eksluzivno za PC, UI je definitivno dizajniran za konzole. Divovski tekst, tisuću kategorija za različite iteme i još mu treba koja sekunda da se učita. Plus, jednostavno je ružan za gledati. Također imao sam par čudnih vizualnih glitcheva i crashala mi je bar jedno deset puta. Nabrojao sam sada puno nedostataka, ali u cijelini kada se sve pogleda nemam previše prigovora.
Osim vizualno, igra se popravila i što se tiče zvuka. Barem sa strane voice actinga. U jedinici je on bio prosječan u najboljim trenutcima, dok je ovdje solidnan cijelim putem kroz igru. Pridaje likovima dah života i osobnost koju ne možete naći u svim drugim naslovima. Što se tiče glazbe, nije se nešto popravila, ali to je samo zato što je glazba u jedinici već bila savršena. Što ne znači da je ovdje glazba loša, upravo suprotno. Glazba je i dalje fantastična i instantno prepoznatljiva. Jedino što tijekom borbe znaju doći elementi električne gitare, što meni osobno ne smeta, ali ne paše baš uz period u kojem se igra odvaja pa mi je jasno ako nekoga to odbija.


Ma je li to Geralt ili Matovilka?

Gameplay se kao u većini igara može podjeliti na više kategorija: istraživanje svijeta, dijalozi, borba protiv neprijatelja i mini-igre. Istraživanje funckionira kao i u svakoj igrici ikad. Trčkarate okolo po mapi, od borbe do borbe, od questa do questa. Na žalost ne postoji tipka za sprint, ali mape su dosta manje od prethodnog dijela tako da nije pre strašno, no i dalje ima malo previša backtrackinga što samo gubi vrijeme. Mape u jedinici su bile dosta otvorene, mogli ste gdje ste htjeli više-manje, dok je ovdje malo linearnije. Umjesto velikih otvorenih praznina, većinom vas igra tjera da trčite užim hodnicima. Što nije tako loša stvar, jer manja mapa znači više vremena za detalje. Glavni razlog manjih mapa i linearnih hodnika je vjerojatno performansa. To što igra izgleda prokleto dobro moramo platiti vratima kroz koja moramo prolaziti ili zidovima i lojtrama po kojima se moramo penjati. Naravno, tu su postavljeni kako bi igra dobila par sekundi da bi učitala ostatak mape.
Dijalozi su također dosta standardni, imate više opcija i odaberete onu koju želite. Obično ima jedna rečenica koja će vas prenesti u idući stadij razgovora, te 2-3 rečenice koje će vam otkriti dodatne informacije koje možda nisu bitne za prelazak, ali su zanimljive. Tu i tamo možete koristiti svoje moći kako bi utjecali na nečiji um, ili ih pokušati podmititi, ili zastrašiti. Te opcije uglavnom funkcioniraju na sreću, čega nisam neki fan.
Borba je zato veliki odstupak od prethodnika. Dok je tamo borba bila nekakav hibrit point-n-clicka i ritmičkih igara, ovdje je potpuno drukčija. To je vjerojatno dobra stvar jer kada ljudi pričaju o jedinici, obično pričaju o tome kako je borba užasna. Ovaj put je očito inspirirana Dark Souls serijalom, ali bez finese istoga. Sada je ovo full-on akcijski RPG. Imate brzi napad, jaki napad, blokiranje, kotrljanje i korištenje Witcherovih magičnih znakova koji rade različite stvari. Kao što rekoh, ovdje borba nema baš finesu Dark Souls serijala, vidi se da nije baš ispolirana ili developeri nemaju iskustva s akcijskim naslovima.
Dosta je neresponzivna, kada stisnete tipku za napad ili obranu, često Geralt neće nikako reagirati. Iako očito vidite da ste na vrijeme izbjegli neki napad, možda ćete svejedno ostati bez healtha. Iako očito vidite da je vaš mač dotakao neprijatelja, njemu često neće ništa biti. Uz to dodajte činjenicu da ako vas neprijatelji napadnu s leđa poprimate 200% štete (barem dok ne uložite par bodova u skill da tu štetu negirate), to što se u većini slučajeva borite protiv grupa neprijatelja koji će vas opkoliti bez problema, i to da vam igra ne daje nikakav feedback kada primite damage ili ste blizu smrti, frustracija i osjećaj nepravde nerijedak je pojam. Zbog svega toga, borba se uglavnom svodi na koturanje svuda naokolo oko nepijatelja, malo ih caknete mačem, koturate se nazad na sigurno i tako naprijed-nazad. Izgleda suludo i nije naročito zabavno. Tako je barem prvih par sati igre. Štoviše, kasnije se pojavi drukčiji problem. Dok je u početku pre teška, kasnije postane mačiji kašalj. Što nije tako loša stvar ako mene pitate. Igra je dosta dugačka, pa traćenje vremena na borbu s nevažnim neprijateljima bi samo bezveze produžila igru i dodala nepotrebnu frustraciju. Bossovi su zanilmjivi jedino što se tiče vizualnog aspetka. Što se tiče same borbe protiv njih, nije baš fantastična. Samo izbjegavate udarce i malo ih mlatite mačem, nakon čega dobijete quick-time event. Ništa posebno.


Suosjećam se s tobom, stari

Osim borbe, promijenio se i sustav magičnih napitaka. Dok za borbu ne mogu reći da li je objektivno bolja ili lošija, pošto funkcionira potpuno drukčije od prethodnika, za magične napitke mogu definitivno reći da su ih užasno implementirali. Iz nekog razloga mislili su da je dobra ideja to da napitke ne možete piti prije borbe. Sada morate prije borbe popiti napitke, s tim da vam igra u 99% slučajeva ne nagovijesti kada je neka borba, ili protiv koga ćete se boriti. Da ne spomenemo činjenicu da svaki put kad uđete u menu za napitke treba mu sekunda da se učita, i onda još moratae gledati cutscenu koja traje koju sekundu. Uglavnom, užas. Na poslijetku su tu i mini-igre, koje su također nikakve. Imate poker s kockama, koji je tu bio i u prošlom nastavku, samo što je ovdje na neki način lošiji iako su identični. Ne znam kako da to objasnim, ali jednostavno je tako. Postoje i borbe u krčmama, kao u prošlom nastavku. Bile su loše prošli put, loše su i ovaj. Sada sve svode na užasno lagane quick-time eventove. Doslovno imate pune 3-4 sekunde da reagirate, gotovo nemoguće je izgubiti osim ako slučajno ne stisnete krivu tipku. Imamo i jednu novu mini-igru: obaranje ruku. Ono je isto bleh. Samo trebate držati miš u polju koje se smanjuje i miče, ali to čini veoma sporo i doslovno nijednom nisam izgubio.


Za bolje sutra...

Usprkos svim negativnim stvarima što sam rekao, obožavam ovu igru. Izgleda fantastično, a likovi, svijet oko njih i priča su fenomenalni. Mislim da ovu igru treba isprobati svaki ljubitelj RPG naslova. Samo zbog dijaloga i odluka igra dobiva na replay vrijednosti. Možete bez problema izgubiti 60ak sati igrajući se, isprobavajući sve moguće puteve. No, usprkos mojoj ljubavi prema ovoj igri, problemi su tu na sve strane. Ima puno vrlina, koje su zaista fantastične, ali ima jednako toliko, pa možda čak i više, mana. Kada pogledam sliku u cijelosti, objektivno ovoj igri ne mogu dati pre visoku ocjenu, ali svejedno smatram da je vrijedna vašeg vremena.


POZITIVA
• Priča, likovi
• Grafika, glazba, dizajn svijeta
• Zanimljiv i dobro izgrađen svijet

NEGATIVA
• Neki aspekti borbe
• Previše politike, nije prijateljski nastrojeno prema onima koji nisu upoznati s originalnim pričama
• Puno malih nedostataka koji smanjuju doživljaj u cjelini

75/100
« Zadnja izmjena: 29. Svibanj, 2018., 21:49 fluffyllama »

 

Sitemap 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23