Ideje i razmisljanja su jedno. Ali ako ih ne mozes kesirati odmah, kurca ce ti znacit. Nece te nahranit u slijedeca tri dana. I ono, karikiras.
Vecinu vremena ipak nisi sam u zivotu, vec je tu obitelj ovo-ono. Ne mislim na zenu i djecu, vec na svoje roditelje, bracu/sestre i tako to. Makar bi u pravilu oni tebi trebali biti podrska dok se ne stabiliziras, nekad se dogodi zivot kao takav. Razbole se, nesto ih financijski sjebe ili sto vec. Pa ti moras bit oslonac i ne mozes bas tako lako radit ono sto je najbolje za tebe. Ili, kud gore, i ti si bolestan. Zaboravi na realizaciju ideja, bavis se prezivljavanjem iz tjedna u tjedan.
Al' ae.
Tih zadnjih godinu dana su mi bili kao kazaliste apsurda sve u svemu, ali u zadnja dva tjedna sam imao dovoljno srece da naletim na 2 posla koja sad radim, pa se stvari polagano dizu. Nije imalo veze sa upornoscu, vec cista sreca, jer su mjesta vec drugi dan bila popunjena.
Ali da, zenska s tog medimurskog bloga je u najmanju ruku naivna. Mislim, mindfuck potencijal kod nasih poslodavaca je ogroman, ali nije u tome poanta.
Vec ono "idem u Kanadu/Ameriku/Njemacku". Ides u picku materinu, selidba sama po sebi trazi pare, plus poznanstva i unaprijed dogovoren posao. 
ma naravno, govorimo o nekoj normalnoj situaciji u kojima imaš žive i radno-sposobne roditelje. i nisi bolestan (ili oni). ja sam prvi koji ne bi riječ rekao nekom tko prolazi kroz sranja doma kojekakva pa nemre nać posao.
ali, imam par primjera oko sebe, ali i u familiji di djeca normalnih familija kukaju mojoj familiji kak eto - moj slavenko već 2 godine ne može doć do posla, a ima ekonomiju završenu i čin-čin-čin služi se tim kompijuterovima, on ti meni sve zna pokazat i napravit, a eto ne može dobit posao. a ja gledam slavenka, a on ono debilček od 26 godina, u životu nema jedan studentski posao odrađen, a rukuje se ko da će umrijet za 5 minuta. da sam poslodavac - meni dosta.
