1) Disc0 nije mislio ništa loše, a ovaj puta si ti taj koji se okomio na njega.
Naravno da je ogromna razlika imati 13-14 godina i imati 23 recimo. To ćeš vidjeti i sam kad ćeš imati toliko. Neki stavovi će se i dalje zadržati, a za neke ćeš se pitati - što sam uopće mislio. DA, puca te i pubertet, ne mislim da je jedini krivac za sve, ali sigurno ne pomaže tvom slučaju. I ne, nisi izuzet od cijelog svijeta i tebe nikako ne pucaju hormoni, itd.
Sad si ti taj koji udara stereotipe jer se netko drznuo spomenuti tvoje godine, zamisli samo kakav bezobrazluk, ajmo mi sad njega popljuvati...
2) Naravno da trebaš pomoć. Samo čitanje što i kako su ljudi prolazili je već jedna vrsta psihološke pomoći gdje ti vidiš iskustvo drugih i oni vide tvoje. Da ne trebaš nikakvu pomoć ili da te to ne boli onda ne bi ni otvarao ovu temu niti bi te zanimalo što drugi misle o tebi i tvojim stavovima niti što su drugi prošli.
3) Svatko misli da je njegov problem najveći jer svatko od nas živi baš taj problem, a netko drugi živi neki drugi. I to je sve u redu, no moraš znati da ima ljudi koji su imali/imaju lakše probleme od tebe, ali da postoje ljudi i koji imaju puno teže probleme od tebe. Ima ljudi bez roditelja, ljudi kojima je rat odnio sve, ljudi koji su invalidi, ljudi koji vole popit, ljudi kojima se svijet raspada. Koji su možda sami i ne, nemaju roditelje koji će im dat za najamninu i oni će morat ostati na ulici. Dok ne naučiš cijeniti druge ljude kakvi god bili s predrasudama ili bez njih - dotle nećeš ni bit zadovoljan.
Znači pusti ljude da žive i oni će pustiti tebe. Dokle god pokazuješ da te nešto dira dotle će tako i biti. Ako si uvjeren u svoje poteze i stavove u životu onda te ne diraju ljudi oko tebe. Ili ih makneš iz svog života ili ignoriraš.
Osobno sam se nosio s hrpom predrasuda od onog da si kopile i druga sranja zato jer nisam imao prebijene lipe. Naravno da me to diralo u pubertetu, al kasnije nakon negdje 3. srednje - ma boli me briga. Treba proći vrijeme u kojem ćeš ti rast kako fizički tako i psihički.
Ne da se ne bojim predrasuda nego im se smijem u facu. Boli me briga što drugi misle o meni dokle god sam ja zadovoljan sam sa sobom.
Naravno da od nekih stvari u životu odustaneš što zbog okolnosti što zbog nemogućnosti, ali nisam nikada stao kada sam negdje krenuo. Staneš onda kada vidiš da nešto nema smisla, nikako ne na početku. I danas učim malu da ako nisi bar 10x nešto probao - ne možeš reći odustajem ja to ne znam. Ne uče svi od prvog puta niti su svi najbolji u svemu, ali probaj i budi strpljiv. Ako ti se ni nakon 10x nešto ne možeš, a zaista si se potrduio, tada traži dalje.
Neću dalje duljit.
Uglavnom, ne sudi ni ti druge. Koga briga što netko misli i ja sam se prebacivao u osnovnoj iz jednog u drugi razred,a kasnije u srednjoj iz jedne škole u drugu i kog briga za to.
Bitno je da si miran sam sa sobom i da te ne dira ono što ti drugi govori.
