iako respektam grgu i njegovu želju da jedan dan izgradi most (jer mostovi spajaju ljude awwww)
ipak mislim da previše idealizira taj posao. kao i svaki drugi fizički posao.
jer ipak i to je samo posao. ono, rad u rudniku je super i sve, ali ipak mislim da nije tako spektakularan kak su prikazali na onom SUPER DOKUMENTARCU!!1
naime, rudnik je malen, mračan i prljav. ti očekuješ da će ti ljudi stisnut pesnicu kad te vide da izlaziš iz njega. potapšat po leđima. reć hej, grgure ti rulaš jer si ušao u rudnik.
a neće. jer naime, postoji miljardu ljudi koji rade u rudnicima.
ako ćeš htjet da te djeca idoliziraju možda i hoće, jer će reć, moj tata radi u rudniku. al vrlo brzo će shvatit da to saka.
jer naime, moj tata radi u rudniku u rusiji, francuskoj, njemačkoj, random hrvatskoj. doma je dva dana tjedno. ako. ŽELIM SVOGA TATU!!!1
ako ćeš već bit neki građevinar, na posao ćeš odlazit u 5 ujutro, vraćat se doma poslije 8. jer naime, čak i da gradiš u hrvatskoj, imat ćeš par sati vožnje svakodnevno.
daj mi nađi jednu osobu kojoj to neće dopizdit za 10, 15, 20 godina. ono, želim vrijeme za sebe i svoje hobije. ne želim bit konstantno umoran jer imam 14 satno radno vrijeme.
muževnost, kulnost i rispekt je u redu, ali to se ne stječe radom u rudnicima 12 sati dnevno.
btw, ovo pričam iz iskustva. majin tata je miner. dakle, diže u zrak zemlju. TO = muževnost. radi s građevincima koji zidaju ceste, mostove, tunele. i ovo što sam gore napisao je njegov radni dan.
on taj posao voli. dobro, možda nije da voli, ali ga barem ne mrzi. jednostavno mu je to posao. to je ono što radi i za što dobiva plaću. al da je naporan jest.