Sad sam ovako stavio naslov teme, ali možda ga izmjenim naknadno.
Ovako, pošto je iz naslova malo teže ili zapravo nemoguće zaključit šta se ovdje dešava, objasnit ću detaljno o čemu je riječ.
Ovdje je stvar o >unutarnjim borbama< vas kao pojedinca i neka vrsta borbe svjesnog i nesvjesnog u vama samima, ali se može prenjeti i na ostatak društva, tj. nešto što društvu nije tako strano. Dakle, ajmo diskutirat o nekim temama koje se često poklope nekakvim ustaljenim moralnim ili možda bontonskim pravilima koje "propisuje" tko zna tko.
Ljudska priroda (u filozofiji dosta popularna, ali zapravo nikad dovoljno razrađena ili se bar tako čini) je pojednostavljeno ono o čemu bi ovdje trebali pričat.
Dakle, što mislite da li je društvo oduvijek išlo kontra ljudske prirode, naročito u socijalnom smislu, i na koji način vi to osjećate ako uopće osjećate.
Vrtić, škola, fakultet, religija, razno razni mediji, inspirativni govornici i sl. često govore o nekakvim teorijskim oblicima ponašanja i življenja kroz sve faze života. Kao neka vrsta >ispiranja mozga< (možda zvuči jadno, ali ne znam kako drugačije objasnit). Dakle, isto kao humoristične serije koje nam "govore" kada trebamo da se smijemo. Da, mi smo debili i umjetni smijeh nam treba reći kad je vrijeme za smijanje. Ok.
Da li ikada imate osjećaj kao da živite u laži svo ovo vrijeme?
Evo recimo kad se vrše neka promatranja (promatranja kao znanstvena tehnika ili metoda donošenja nekih spoznaja i sl.) određenih stvari, bića ili pojava, donese se neki zaključak na osnovu tog promatranja ili se ne donese. Kada to isto primjenimo na ljudski rok, imam osjećaj kao da se uvijek krene od lažne premise. Puno studentskih debata ili čak nekih profesijonalnih o nekakvim općeljudskim problemima polazi od premise kako su ljudi takva i takva bića bez ikakvog razmišljanja. Na osnovu čega se može zaključiti recimo da su ljudi po prirodi dobronamjerni ili lojalni? Što zapravo u našem ponašanju to otkriva (gledano sa nekog generalnog stajališta)?
Ratovi, sukobi, lopovluk, kriminal, kurvarluk itd itd su vrlo česti "epiteti" loših i iskrivljenih ljudi. Što ako to ironično sagledamo iz neke druge perspektive? Možda je to zapravo prava priroda čovjeka?
Znam da je malo možda pojednostavljeno ovo sve, i da bi sada trebalo ubacit u svu tu jednadžbu vlastitu krivnju i kajanje, no opet zašto se ljudi ponašaju tako često kontra prirode koja nam je kroz kompleks školovanja i raznih drugih oblika ubačena u glavu. Nije li to možda još jedan dokaz labavosti te i takve prirode?
A možda je sve samo u pitanju slabost, ali opet to je previše nadrealno nekako. Što je slabost sad nezz...
Puno pitanja, znam, ali bih volio vas čut malo prvo pa ako imate neki vlastiti primjer iz realnosti slobodno ga iznesite.