Ljudi. Nema to veze s odmaranjem i neodmaranjem. To je do očnog tlaka. Visio sam kod doktora, išao na slikanja, preglede i pizdarije i izgubio previše vremena na to sranje. I bolilo je, kad kapne one usrane kapi za širenje zjenica, šaku bi u glavu stisnuo. Prvi put mi se pojavilo kad sam čekao tramvaj po ljeti do škole. Drugi put u školi par tjedana kasnije. Treći put kad sam išao s sestrom u siti sentr, na izlazu od tamo. Četvrti i zadnji put dok sam skejtao i skoro sam se spičkao ko budala. Od toga sam bio umoran možda samo zadnji put.
Provjeri dali ti je tlak visok ili nizak kad ti se to pojavi. Uzmi nešto da spusti ako je previsok tlak, ili obrnuto. Nema tu ljeka to tako ide jednostavno. Mojoj sestri se to znalo pojavljivat dok je slušala predavanje na faksu, učila ili slično. To stvarno nema veze s tim što uporno navodite. I molim vas, nemojte bespotrebno srat i prepadat čovjeka da je to nekakva bolest oka ili kurac neki.
Dakle kad se sranje pojavi, nema velike mudrolije, čekiraj tlak, poduzmi protumjere. Vrati se onom što si radio (ja tako radim od zadnjeg puta, jer nevidim nekakve koristi radit nešto drugo, ako se mogu skoncentrirat na ono što sam radio, samo nastavim. Jednako dugo traje ležao, sjedio, srao, crtao, svirao, hodao) ili lezi malo ako te previše iritira.
To je to čovjek. Uživaj i nemoj se raspizdit u štok od vrata ko ja zadnji put kad mi se pojavilo to sranje.
