Iako si s jedne strane uvijek govorim da bi život proživio apsolutno isto da me netko vrati 6 godina nazad, ponekad me ipak lupi malo depra... I ono, mijenjao bi neke stvari.
Da me netko vrati nazad u ono ljeto kada sam završio srednju, te da sam tada imao roditelje spremne na financiranje mog fakulteta, mislim da bi puno toga napravio drugačije. Pa ajmo s mojim imaginarnim planom o kojem sam sanjario u to vrijeme.
Za početak bi uzeo studentski kredit koji ima poček isplate do kraja faxa, roditelji bi mi bili jamci.
Zatim bi upisao neki privatni ekonomski fakultet jer me to uvijek zanimalo, vjerojatno VERN jer je bliži centru.
Kako privatni fakulteti kao takvi ne zahtjevaju pretjerano radnog vremena, uzeo bi ponovno isti posao za koji sam se i odlučio IRL - telesales u t-comu.
Realno, ako savladaš cold calling i telefonsku prodaju, jednostavno ti uspjeh u biznisu zagarantiran, moje mišljenje.
Dakle, ideš na fakultet koji od tebe zahtjeva efektivno 6h sata dnevno. od toga 6h radiš u t-comu na telefonu, spavaš 6h i još imaš 6h slobodnog vremena za prijatelje, djevojku i/ili daljnje usavršavanje.
Nakon prve godine fakulteta bi vjerojatno napravio već neki networking unutar fakulteta, na takve fakultete vecinom idu ili poduzetnici ili sinovi/kceri poduzetnika, tak da networking medju tom ekipom je znatno bolja opcija od one na filozofskom (mislim, isprike ekipi, ali ono). Godinu dana telesalesa u t-comu mi je valjda dalo neki skill, te bi dalje isao radit kao potrčko u nekoj firmi.
Kada kažem potrčko mislim na osobu koja riješava papirologiju, javlja se na pozive, sređuje stvari po gradu itd. Primjera radi, takva osoba stekne jako puno poznanstva, pogotovo ako je potrčko za neku veću firmu. Kada curama kažem da je najpametniji posao nakon fakulteta sekretarica, svi se smiju, a zapravo ne vide drugu stranu ploce - sekretarica drzi sve kontakte unutar firme i nakon otkaza nađe posao u trenu jer zna apsolutno sve vlasnike drugih firmama s kojima je radila i s kojima se cula svaki dan.
Opcenito bi pokusao mijenjat firmu gdje "radim kao student" svakih 6 do 12 mjeseci, samo zato da nakon faxa imam četiri stvari; diplomu, radno iskustvo, kontakte u svom sektoru i preporuke drugih vlasnika firme.
U međuvremenu bi također uzeo par certifikata u Algebri ili u nekom učilištu, prvenstveno bi ciljao na:
ECDL certifikate - iako svi živi tupe da znaju u officeu radit, 90% ljudi koji su mi bili na razgovoru nisu znali niti jednu formulu u excelu ili sitnice poput "replace all". Uvijek je dobro znat u officeu i imat papir da znaš u njemu (pogotovo ako nisi išao na informatički fax)
Engleski jezik - uvijek je potreban i uvijek će bit potreban, osobno ne bi poradio na gramatici i rečeničnoj konstrukciji, to se ionako s vremenom da naučit uz računalo, nego bi inzistirao da poboljšam izgovor i popunim rječnik (čitanje knjiga i razgovor s nejtiv ljudima). Ako zvučiš kao nejtiv, ponašat će se prema tebi kao prema nejtivu.
Dakle, fast forward, uložio sam 3 godine u sebe, 3 godine sam ignorirao žene, part time prijatelje, opijanje i ostale pizdarije, te bi sada imao:
- bacc degree iz ekonomije
- ECDL certifikat
- potvrdu o znanju engleskog jezika
- minimalno 4 radne pozicije tokom studija
- minimalno 5 preporuka (2-3 šefa i 2-3 profesora)
- po mogucnosti bi otvorio firmu, otvorio bi žiro račun i ostavio bi ju nek stoji. Čisto da jednog dana ukoliko planiram krenut s njom da nemam "novu firmu i novi žiro račun" i da te svi živi jebu zato što je firma nova i ne žele ti dat mobitele na firmu, leasing, ili bilo koja druga glupost.
Tri godine je apsolutno ništa za ovakvo nešto, samo se treba zagrist.
Tuđe mišljenje oko zapošljavanja:
- nađi jak fakultet poput fera, jer bez jakog fakulteta nema kruha
- trgaj si mozak i živce 5 godina
- završi fakultet i u međuvremenu zaboravi na kvalitetu hrvatske gramatike i opcenito engleskog jezika, jer fokus nikad nije bio na tome
- imaj vjeru u fakultet da ces za 5 godina nac posao u struci
- pokupi 10k kn placu, radi za jednu firmu do kraja života od 8 do 17h, imaj zlatnog retrivera, kucu na kredit od 50 godina, auto na kredit od 20 godina, ženu i jedno dijete. Jednom godišnje odi na more.
Moje mišljenje oko zapošljavanja:
- završi respektabilni fakultet samo zato da imaš dokaz da si sposoban napravit nešto veliko, tri godine je i vise nego dovoljno
- tokom studija pokupi što više kontakata, veza i vezica, budi komunikativan
- tokom studija prođi što više radnih mjesta, jer tokom njega se možeš zajebavat, davat otkaze i tražit nove poslove
- sastrane imaj još nekoliko izvora prihoda
- radi ono što voliš, ono što ne voliš prebaci na svoje radnike
- uživaj u jebenom životu
Ako nekog zanima što sam zapravo napravio (bok lulz), recimo da vecinu toga jesam ostvario, ali jako puno toga mi fali.
U sedam jebenih godina sam si trgao kičmu, san i zdravlje samo zato da dođem do ovog danas:
Bacc degree u ekonomiji (prije 2 tjedna poslao papire i sredio skoro sve)
CPM certifikat
ECDL certifikat
Svoju mrežu firmi
Jedna korporacija
Umjesto da sam ovo sve s lakoćom napravio, ponavljam, trgo sam si jebeno tijelo i mozak zadnjih sedam godina. Prvih šest godina sam skoro svaki put kad bi legao u krevet razmisljao o tome kako bi zivot bio lagan, samo da sam imao mogucnosti kakve je ostala ekipa imala.
Ali eto, zadnja godina je gg, ne žalim se.
