Netko je spomenuo vrijeme koje prolazi tijekom sna...
I meni se tijekom spavanja čini da teče duže nego samo spavanje, ali kad se probudim, imam filing kao da sam maloprije zaspao - kao da mi je san ta neka pauza-moment kad zaspem i kad se probudim.
A opet, nekad mi se zna desit' (kad sam bio mlađi dosta češće), da recimo zaspem navečer u devet i probudim se oko pola deset - 15 do deset...
I da ga jebeš, nemrem, a da nemam neki dojam kao da su prošli sati i sati.
Ili primjerice kad utonem u san prije podne i probudim se oko 3-4 sata poslijepodne.
Uvijek pitam nekog u kući je li danas sutra, tj. k'o da sam i noć prespavao. :b_wildy:
Ne pamtim skoro ništa šta sam sinoć sanjao osim jednoga.
Vidim ja malu bebu u nečijem naručju i krenem da je pomilujem po glavici.
I dođe moja ruka u prvi plan i samom meni počne zlokobno izgledat', a kad je dijete vidjelo tu ruku, počelo je k'o nenormalno vrištat'.
Totalno.
I sad sam se ja malo začudio, kad mi odjednom sijevne neka spoznaja kako je djetetu ta šaka odavala dojam nečeg što pripada vanzemaljcu/demonu/tako nekako, te da će cijelog života biti u strahu od mraka i nepoznatosti.