sve u životu mi je savršeno, osim poneke sumnje da neću uspjeti u ciljevima koje sam si zacrtao jer previše ovisim o drugima. ponekad sumnjam i u samog sebe; hvata me osjećaj da su svi drugi bolji, pametniji, spretniji, hrabriji i sve ostalo od mene. što me jako frustrira. u nekim trenucima se bojim riskirat i popušim, kad riskiram u drugim, opet popušim. ne znam, imam osjećaj kao da me sreća ovu godinu nije mazila. ne općenito, nego u određenim trenucima kad mi je ona trebala.
trebao bi krenut na vožnju, al nekako mi se ne da. plus imam neki određeni strah od fejlanja toga. nevjerojatno.
pokušat ću više putovat. al ono, diš putovat kad u jebenoj državi nemreš zaradit novac i inteligentno studirat jer moraš ić na loša predavanja koja ti nikad neće koristit. bilo nam je nedavno gostovanje nekog američkog profesora novinarstva na faksu. isuse, kaj je on napravio od predavanja, mislim da se 95% profesora u hrvatskoj može sramit da to vidi i pogleda loše sebe. toliko znanja o svemu, stručnjak za sve, zanimljivosti, energičnosti, ljubavi koje je unesao na predavanje... stvarno, odmah bi se upisao na njegov faks da mogu.
sve ostalo mi je ok.