pa kolko ja znam nakon osamostaljenja zvezda je osvojila ligu prvaka, hajduk je igrao četvrfinale lige prvaka, dinamo je svake godine bio u skupini lige prvaka. ali to nije sve. osim hajduka i dinama imao si osijek, rijeku i varteks koji je igrao u četvrfinalu kupa pobjednika kupova. čak je i zagreb s olićem bio prvak.
dakle imao si jaku ligu u kojoj je i dinamo i hajduk mogao izgubit od bilo koje od ovih momčadi i to ne bi uopće bilo čudno. naravno da je igračima kul igrat u takvoj ligi u kojoj su se mogli nadat da će odigrat godišnje (samo u ligi) barem desetak tekmi koje su za njih imale ozbiljniji naboj i natjecateljski smisao.
onda su došli razni mamići, sinovčići, i ostali pederi od menađera koji su počeli prodavat igrače prije nego kaj ovi navrše punoljetnost i kaj je najgore ne u inozemstvo. baš suprotno, slavonija, zagorje i okolica zagreba puni dinamo, a dalmacija, istra i kvarner pune hajduk biločime što miriši na dobrog igrača. i dobiješ ligu sa dva kluba kojima nitko nemre niš. osim njih samih.
uglavnom, problem je u tome što nijedan klub u hrvatskoj ne zna što želi. nema jasnu viziju. mislio sam da bi to mogao biti jedan slaven belupo, jer su uspjeli zadržat igrački kadar pune dvije godine, ali se vidjelo da ipak nemaju dovoljnu kvalitetu za još veći istup vani. no, nitko ne kaže da neće imat.
uglavnom, hajduk je prvak. želim da bude prvak. jer dinamo je postao nezainteresiran za sve.
mamić smrdi.
