Dosta drugačiji Hitman nego dosadašnji, prije svega ovaj nastavak stavlja jak akcenat na priču koja možda nije osobito posebno napisana ali je zato odlično prezentovana, a to je često i značajnija stvar. U Absolutionu smo po prvi put vidjeli i emocionalnu stranu našeg omiljenog ćele
. Iako da odmah kažem da mi se više sviđao sistem iz prijašnjih Hitmana gdje smo radili za agenciju i gdje dobiješ ugovor, biraš arsenal i obaviš zadatak.
Što se tiče gameplaya, kao i uvijek u potpunosti je prilagođen stealthu i pred igrača stavlja široke, a bogami i duboke, mogućnosti kreativne eliminacije neprijatelja (pogotovo glavne mete imaju bogatu lepezu accidental kill-ova, koji su svako mnogo zabavniji od "običnog" ubistva). Šteta što nivou nisu još prostraniji jer bi samo nebo bila granica vašoj kreativnosti, daleko od toga da su linearni, naravno da uvijek imate više alternativnih ruta, ali imam osjećaj da su vještački smanjeni i podijeljeni na zone (koje su povezani/prekinuti cut-scenom) pretpostavljam da je to zbog ograničenosti konzola da prikažu puni nivo odjednom. Absolution me posebno oduševio što pruža sasvim fin izazov, kakav odavno nisam imao u nekoj stealth igri, ukoliko želiš da igru na najvećoj težini pređete kao perfekcionist. Pod pojmom perfekcionist podrazumjevam kompletnu igru preći kao ghost bez da ikoga ubiješ (osim onih koji su izričite mete) ili da ikoga na bilo koji način uznemiriš (npr. onesvješćivanje protivnika da bi mu uzeli disguise). Bilo je par dionica koje sam morao i po 50-ak puta resetovati da bi dostigao ono što Agent 47 najviše cijeni - čistu perfekciju, ali vrijedilo je jer taj osjećaj koji ti daje takvo postignuće je neprocjenjivo. Za stealth igru protivnički AI igra veoma važnu ulogu, a usudio bih se reći da u Absolutiona uopće nema AI-ja jer je ponašanje svakog pojedinačnog bota u potpunosti skriptovano, međutim ako je skripta dobro urađena kao što je ovdje slučaj onda to i nije tako loša stvar. Botovi zaista odlično pokrivaju teren i ostavljaju veoma malo prostora, tako da je potrebno pažljivo prostudirat njihove putanje kako bi pronašli savršenu rutu ili se dočepali ostavljenog disguisa koji koji uveliko olakšava nastavak misije. Ono što su mnogi zamjerili (da kada igraš akcijskim pristupom da su protivnici glupi, da se lahko sakriti od njih i zametnuti trag, kao i to da nakon checkpointa se ubijeni protivnici ponovo spawnaju iza vas is sl.) ja uz svoj stil igre naravno nisam primjećivao, tako da sam u biti zadovoljan ponašanjem protivnika. SP kampanja je iznenađujuće duga i pružit će vam preko 20h zabave. Također, vrijedi pohvaliti kompletnu audio-vizuelnu prezentaciju, igra vam svakim korakom stavlja do znanja koliko je budžeta utučeno u nju. Međutim, nisu baš uspjeli pogoditi onu Hitmanovu prepoznatljivu misterioznu atmosferu, moguće da ovo nostalgija govori iz mene ali prethodni Hitmani su bili daleko atmosferičniji i misteriozniji nego ovaj.
Da sumiramo, dosta toga Absolution radi odlično, uveo je neke pozitivne inovacije, međutim neke stvari su trebali bolje realizovati, neke promjene i nisu baš dobrodošle, te zbog svega smatram da ne zaslužuje ući 90+ kategoriju. Ali da je odlična igra koju će svaki stealth igrač znati cijeniti to je neosporno.
89
