Ta magična OLED tehnologija što čini da najskuplji i najnapredniji televizori današnjice isporuče prekrasno bogatu sliku konačno se počela slijevati i na PC monitore. Kao dugogodišnji i veliki ljubitelj svog OLED TV-a i iste tehnologije ekrana na mobitelu, jedva sam čekao nabaviti jedan takav ekran i za PC. A ovih blagdanskih dana AOC mi je ispunio želju – poslavši mi svoj 27-inčni OLED PC monitor s 240Hz osvježavanja i 1440p rezolucijom.

Stigao mi je njihov AOC Agon PRO AG276QZD. Probajte to izgovoriti brzo.

Ovaj monitor ima baš onaj set parametara koji sam tražio od novog monitora za sebe osobno. Više od 27-inča bi bilo previše za moj stol, budući da pored glavnog imam još jedan dodatni 27-inčni ekran na stolu (postavljen vertikalno doduše). Osim toga, 27-inča smatram nekakvom maksimalnom veličinom ekrana za imalo kompetitvniji gaming u PC kontekstu, a volim nabaciti partiju Quakea tu i tamo. QHD rezoluciju pak smatram idealnim kompanjonom za moju RTX 4080 karticu naciljanu na tih 240 sličica po sekundi.

Također, ovaj monitor koristit ću i za rad u alatima za obradu fotografija i videa, kao i za pisanje ovakvih recenzija, a ergonomski mi veličina od 27-inča bolje odgovara od eventualnih 32-inča, što sam isto razmatrao.

MAGIJA OLEDA

Ako ne znate što čini OLED ekrane posebnima, neću ovdje objašnjavati samu tehnologiju. Ali ono što morate znati jesu dvije ključne stvari – OLED ekrani imaju praktički savršen kontrast te instantno vrijeme odziva.

Za OLED ekrane jednostavno ne vrijede ista pravila na koja su nas LCD/LED ekrani navikli kroz godine. Dok se najbrži LCD/LED monitori hvale da im je vrijeme odziva svega jednu milisekundu (a zapravo je i više), kod OLED ekrana pričamo o 0.03 milisekunde iliti gotovo instantnom odzivu piksela (također je zapravo više, ali i dalje mnogo brže od LCD-a). To je fantastično za gaming jer znači da će ekran gotovo savršeno oštro reproducirati brze objekte u pokretu, izmjenjujući svaki piksel praktički instantno, dok će se i kod najbržih LCD monitora vidjeti određeni efekt mutnjikavosti u pokretu (tzv. ghosting). To nije isto što i motion blur doduše, koji je prisutan i na ovom OLED-u u manjoj mjeri.

Još kad tome dodate brzinu osvježavanja od 240Hz, fluidnost pokreta u gamingu koju ovaj monitor pruža je suluda. Input lag u ovom AOC modelu je također iznimno nizak pa je općeniti osjećaj responzivnosti pri igranju apsolutno fantastičan.

Ako do sada niste probali nešto barem otprilike podjednako brzo (recimo, neki LCD monitori s 360-540Hz osvježavanja su blizu, ali ipak sporiji u odzivu), bit ćete u čudu koliko je ovo dobro gaming iskustvo. Ozbiljno. Ja volim igrati Quake Live i jako dugo nisam završio na samome vrhu u Free For All meču, ali prvi meč koji sam upalio s ovim monitorom bio je instantni win. Slučajnost ili ne, svakako je razlika u fluidnosti između ovog OLED-a i mog starog LCD/IPS 144Hz monitora bila drastična. Dodatna fluidnost pokreta, oštrina prikaza i općeniti osjećaj brze reakcije u gameplayu utjecali su više na moje performanse u igri od bilo koje promjene periferije prije (uključujući skok sa solidnog jeftinijeg modela na praktički najsposobniji miš trenutno).

Oba monitora prikazuju crnu pozadinu s bijelim pravokutnikom. Lijevo je IPS ekran, a desno testirani AOC OLED. Fotoaparat je dodatno naglasio razliku, ali u stvarnosti je slična.

No u svijetu monitora uvijek pristajete na neki kompromis, bili vi kao kupac svjesni toga ili ne (mnogi ne znaju prepoznati manjkavosti kod monitora, pa su im zapravo beznačajne). Kod gaming monitora obično je vrijedilo ono da što su brži i fluidniji za gaming, to im je rezolucija niža, a kvaliteta slike na neki način lošija. Prekrasna stvar kod OLED-a je da ta pravila ne vrijede. Dapače, gotovo sve je JOŠ bolje. I slika i fluidnost. I glas i stas. K’o Lile!

Doduše, ima i OLED svoje kompromise, ali o tome nešto kasnije.

Pored tog osjećaja fluidnosti i brzog odziva, drugi par rukava je praktički savršen kontrast OLED-a koji proizlazi iz činjenice da je svaki piksel individualno osvjetljen. To znači savršen prikaz crne boje do razine svakog individualnog piksela, a onda i savršen kontrast između crne i bijele, što u praksi znači i specifično lijepu reprodukciju slike općenito. Punu bogatih, zasićenih boja, pogotovo na scenama gdje je prisutna crna boja.

Teško je objasniti kako i zašto, ali igre na OLED-u mogu izgledati zaista posebno, a osjećaj fluidnosti gameplaya je gotovo bez konkurencije.

Pa čak i ako ne igrate kompetitivni FPS, nego neku prekrasnu AAA singleplayer igru koja testira granice vaše grafičke kartice s framerateom od svega 60-ak fps-a, igra će izgledati najbolje moguće zbog te specifične reprodukcije slike koju OLED pruža. Pogotovo fino izgledaju tamnije igre poput nedavnog Alan Wakea 2, kojeg sam do sada igrao na uredskom LCD TV-u i po prvi put „zapravo vidio“ tek kad sam PlayStation 5 spojio na ovaj AOC AGON monitor. Način na koji OLED učini mrak zapravo mračnim, ujedno čini strah u igri zapravo… strašnim? Ne znam što sam tu htio reći zapravo, ali mislim da me ipak nekako razumijete.

Pogotovo fino izgledaju tamnije igre poput nedavnog Alan Wakea 2, kojeg sam do sada igrao na uredskom LCD TV-u i po prvi put „zapravo vidio“ tek kad sam PlayStation 5 spojio na ovaj AOC AGON monitor.

AOC je inače pripremio ovaj monitor i za maksimalno ugodno spajanje na moderne konzole. Ima dva HDMI 2.1 utora za konzole (pored dva DP 1.4 porta za PC), podržava VRR i sposoban je čak primiti 4K sliku s konzola, odnosno prevariti konzolu da je 4K ekran i onda interno prebaciti sliku na nativnu mu 1440p rezoluciju. To mi je omogućilo da učinim TV u uredu kompletno nepotrebnim – sada mi je PS5 spojen direktno na monitor, a kroz dva klika na OSD kontroler na monitoru mogu brzo prebaciti s PC-ja na PS5 i obratno. Također, monitor ima i dva USB utora, od kojih je jedan toliko pun sebe da vam i laptop može napuniti.

POSEBNO ISKUSTVO

Kad vidite cijenu, reći ćete – i bolje mu je da je iskustvo posebno! Ovaj model košta oko 1000€.

Naći ćete ga i za nešto manje ili više ovih dana, ali kad pričamo o ovom rangu proizvoda, gotovo je nebitno 100€ vamo-tamo. Ovo je za odlikaše. Za one koji su bili dobri cijeluuu godinu, djedice.

Standardno za OLED ekrane, rubovi su iznimno tanki.

Podrazumijeva se da su za tu cijenu rubovi oko ekrana ultra tanki, a dizajn općenito govoreći ostavlja dojam visoke klase. Naravno da sadrži i RGB osvjetljenje (samo na poleđini, izgleda OK), kao i zvučnike (zapravo solidna opcija ako spojite PS5 na njega i nemate druge zvučnike). VRR je podržan uz sve G-Sync i Freesync oznake.

RGB osvjetljenje prisutno je samo na poleđini i može se podesiti putem OSD menija.

AOC ovdje koristi tzv. W-OLED panel iz LG Displayja, isti onaj koji ćete vidjeti i u drugim ekvivalentnim 27-inčnim modelima na tržištu. Posebnost kod AOC-a je dizajn s posebnim postoljem dizajniranim da esportašima i ostaloj ultra-kompetitivnoj ekipi dozvoli da približe miš i tipkovnicu bliže ekranu, bez da im nožice od tipičnih postolja smetaju. Zanimljiva ideja, iako rezultira time da postolje djeluje nesimetrično, što bi nekima moglo vizualno smetati.

Svakako je čvrsto, metalno i dovoljno robusno da se ekran ne krene vrludati kada stol malo udarite, a mehanizam dozvoljava podešavanja u svim smjerovima koje biste i očekivali. Uključujući i mogućnost da ekran postavite vertikalno.

Ovo je ipak jedan od top modela iz AOC AGON Pro linije pa je dobio i poseban tretman u pogledu OSD menija, kojim upravljate jednim joystickom sa stražnje strane. OSD je pun opcija za fino podešavanje slike, a siguran sam da ćete se s njime igrati danima, ako baš kao i ja volite podešavati sve do neke svoje vizije savršenstva.

Tamo ćete naći zasebne sRGB i DCI-P3 modove slike, a budući da nemam ovdje opremu za testiranje, ali imam sRGB kalibiriran monitor sa strane – mogu vam reći kako je tvornička kalibracija na moje oko bila savršeno adekvatna i za profesionalni rad u aplikacijama poput Affinity Photo 2 i Magix Vegas Pro. Iako sama selekcija sRGB ili DCI-P3 modova zaključava u OSD-u sve ostale postavke za podešavanje slike, pohvalno je da postavka svjetline ipak ostaje otključana.

Doduše, kada vratite glavni mod slike na ono što AOC zove „Panel native“, tada boje postaju mrvicu manje točne, ali vizualno privlačnije za gaming, a taj mod otključava i dodatne pod-modove za gaming, filmove i cijeli niz postavki za podešavanje boja, kontrasta i razine crne boje. Primjerice, za osobito mračne igre možete fino regulirati razinu svjetline u sjenama, efektivno podižući tako koliko vidite u najmračnijim situacijama. Nemojte si tako uništiti iskustvo u hororima, ali opcija je tu.

Ovo je također i HDR 10 monitor, a budući da je OLED to znači i vrlo lijepo HDR iskustvo, pogotovo u pogledu crnih detalja uz širok raspon boja 10-bitnog ekrana. Doduše, ne očekujte da će dosegnuti visoke razine osvjetljena kao neki Mini-LED ekrani koji tu ipak imaju prednost. Općenito se ovdje ne radi o baš impresivno svjetlom monitoru, ali ja bih rekao – svakako dovoljno svjetlom. Opet da ponovim, ne bavimo se preciznim mjerenjem takvih stvari u našim testovima pa ako vam je to bitno – provjerite svakako i druge recenzije.

KOMPROMISI

Još uvijek ne postoji savršena tehnologija prikaza slike pa tako i s OLED monitorom od gotovo 1000€ morate pristati na neke kompromise.

Takozvani burn-in uvijek se prvi spominje kada pričamo o problemima OLED-a, no meni se čini da to više i nije toliki problem. Naravno, s OLED-om i dalje treba biti obziran i ne vrtjeti monitor na maksimalnom osvjetljenju sa statičnim elementima satima i svakodnevno, no tko to uopće radi? AOC je u ovaj monitor implementirao sve moderne tehnologije za zaštitu protiv tog efekta, čime su šanse da ćete burn-in ikada doživjeti kroz normalno korištenje zaista minimalne, čak i da ste totalno nemarni oko dobrih praksi sa svojim OLED monitorom. Svejedno, to je nešto što kod OLED-a trebate imati na umu.

Ono što ćete sigurno doživjeti je drugačiji način na koji ovaj monitor prikazuje tekst u Windowsima. Pitanje je samo koliko će vas biti briga za to. Naime, zbog specifičnog načina na koji tzv. W-OLED panel u ovom monitoru prikazuje svaki piksel, oko sitnog teksta mogli biste vidjeti suptilne tamnije rubove, gotovo kao nekakve mikro-sjene. Efekt je dovoljno suptilan da ga prosječan korisnik koji ne mari za te stvari neće ni primijetiti, no ako znate što tražiti – svakako ćete ga vidjeti i mogao bi biti iritantan. Problem se može umanjiti 30-sekundnom kalibracijom ClearType prikaza u Windowsima. Dapače, ja sam ClearType kompletno ugasio i sada mi je prikaz sitnijeg teksta savršeno oštar u 95% slučajeva, iako malo manje uglađen po rubovima – što zapravo i preferiram. Nekada je doduše malo preoštar (bez anti-aliasinga), ali to su rijetki slučajevi.

Jedini problem koji mene pomalo smeta je zapravo nusprodukt mat premaza ovog monitora. Taj mat premaz ima svoje dobre strane. Sjajna je stvar ako TV/monitor koristite u vrlo svijetloj sobi, direktno preko puta prozora ili drugog izvora svjetlosti jer će zapravo umanjiti nepoželjne refleksije s ekrana i tako isporučiti kvalitetniju sliku. No problem je što ujedno preko cijele površine ekrana možete vidjeti suptilni efekt nekakve statične zrnatosti preko tamno sivih tonova slike. Da pojasnim – ako se približite ekranu na 30-ak centimentara i gledate nešto u tamno sivom tonu (i samo tada), moguće je da ćete uočiti kao da je preko tih sivih tonova premaz nekakvih zrnaca ili čak i laganih vertikalnih linija. Nisam vam to mogao ni poslikati kako treba, no tu je.

Na nekim ekranima to će biti više izraženo, na nekima manje, a na nekima se gotovo uopće ne vidi. Slično kao što kod nekih LCD ekrana nikad ne znate koliko će na vašem primjerku biti primjetno curenje pozadinske svjetlosti u mračnim tonovima. Na mom primjerku ovog OLED monitora efekt je suptilno vidljiv pa sam naučio sjesti malo uspravnije i tako udaljiti pogled s monitora za dodatnih 10 cm, da to više ne mogu uočiti ni dok scrollam po Redditu u dark modeu.

U igrama nema nikakvih kompromisa.

No jedan problem koji nisam vidio da itko drugi spominje u recenzijama OLED monitora, a meni je svakako zapinjao za oko, naziva se color banding. Da se razumijemo, to nije problem specifičan za ovaj monitor. To je problem vidljiv na svim monitorima i zapravo se tiče loše kompresiranog sadržaja (videa i slika) koji gledamo. Riječ je o onom nepravilnom prikazu gradienata koji ste svi u jednom trenutku života negdje primijetili. Ono kada umjesto prijelaza iz jedne boje u drugu, pogotovo iz svjetlijih tonova u tamnije, vidite oštre korake tih prijelaza. Umjesto finih gradijenata koji se bezgrešno prelijevaju iz jedne u drugu nijansu, vidjet ćete oštre korake tog istog prelijevanja.

Da ponovim, taj efekt vidjet ćete na gotovo svim monitorima. Zašto onda sada pričam o tome? Samo zato jer sam ga kod ovog monitora počeo više primjećivati, uz nešto oštriji prikaz tih nepoželjnih linija koje odvajaju jedan ton boje od drugog. Možda je stvar u tome što ja mnogo gledam YouTube, a baš tamo video kompresija čini taj efekt posebno vidljivim na ovakvim OLED ekranima. Da se razumijemo, sve što gledate na ovom monitoru izgleda jako fino, uključujući i Youtube videe, ali taj efekt nazubljenosti kod gradienata mogli biste sada još više primjećivati. Djeluje gotovo kao da sadržaj nije uhvatio korak s ovako sposobnim ekranima.

ISPLATI LI SE?

OLED monitori za PC još su svježa roba na tržištu pa su ujedno i vrlo skupi, a ni ovaj nije iznimka s tom cijenom od oko 1000€ na našem tržištu. Negdje sam već u tekstu rekao da ovo nije za svakoga, samo za odlikaše. Što u prijevodu zapravo znači – za entuzijaste. Ljubitelje tehnologije i rane prisvojitelje (da da, preveo sam ‘early adopters’ na hrvatski – živili vi meni).

Očekujem svakako da će pristizanjem novih modela cijena padati kroz sljedeću godinu, no ako ga uspijete ugrabiti za ispod 1000€ rekao bih da se i sada isplati. Barem ako ste entuzijast koji će znati cijeniti takvu tehnologiju – onda se i isplativost ne računa kalkulatorom, nego srcem i snovima. Ovakva kombinacija prekrasne slike i iznimnih performansi u kontekstu odziva, ne viđa se svaki dan, a AOC je svojim pristupom takvom panelu učinio cijeli paket još zanimljivijim.