Đuka u snijegu

[donmate]

Baš zato i je dobar kraj kad te ostavlja u razmišljanju i ostaje zagonetka...

[Wyzard]

Kakvu veliku tajnu, na primjer? Vanzemaljce?

Kraj je genijalan upravo u tome. Rekao sam i ranije, može se interpretirati da su Henry i Delilah očekivali isto, odnosno nesvjesno željeli da se nešto dogodi.

Ne vidim zašto bi svaka igra morala imati utemeljene zavjere / tajne. Ovo je više psihološko putovanje lika nego fizička avantura.

[bartul_9]

Spoilali su mi taj kraj vec davno rekavsi da nema velike misterije i da sve prode najnormalnije.

Al upravo radi toga mislim kako ce mi igra pasat savrseno.Zasto uvjek treba bit nekih komplikacija, zapleta u kojim se dogada sve i svasta.Mislim da je cjela bit ove igre to sta sve prode sasvim realno i normalno i bas zato jedva cekam da je odigram.

[malimicek]

Bartule odigraj ga baš tako kako si rekao.
Pizza, cola, klima il ventilator, koja pljuga i gg. Tak sam ja odigrao xd.
Dulje neće ni trajati. I baš sad po ljeti uz cvrčke da pašu uz atmosferu..
Kreni negdje oko 19h do ponoći si gotov.
Nije nešto igra kao igra (nema dubok gameplay ni previše interakcije) ali dobro sjedne ko kratka ljetna priča.
Čak je i zanimljiva i na trenutke napeta.

[bartul_9]

Tako mi je i bilo u planu od 19 pa do ponoc i lec.

Bas mi fali tako jedan interaktivni film, doslovno neradis nista samo setas i tu i tamo kliknes na nesto.Odlicna opustajuca atmosfera, predivan krajolik i graficki stil, mislim da je ovo pun pogodak.

Al ovi razgovori izmedu njega i one gospode(barem po onome sto sam vidio iz kratkih videa) su stvarno brutalno, ozbiljno i zrelo napravljeni i bas zato jedva cekam da cujem sta imaju za rec.

[Mojo Risin]

MOGUĆI SPOJLERI!

Nekako, nekoliko dana poslije, zapravo shvaćam da je Firewatch ostavio na mene dojam. Dojam poput dobrog filma. Recimo, kao što je Eternal Sunshine of the Spotless Mind. Govorim o onom dojmu kada danima poslije i dalje razmišljaš o tom filmu, odnosno igri. I zapravo, kad malo bolje razmislim, nisam siguran je li se to, što se igara tiče, ikad dogodilo.

Ima nešto u Firewatchu, ozbilljno pokušavam dokučiti što. Okej, ima svojih nedostataka. Trajanje gameplaya je kratko, ali i u tom roku poprilično se može uživjeti u glavnog lika. Realni "odrasli" dijalozi u kojima se obrađuju ozbiljne "odrasle" teme su sasvim nešto novo za mene i nije teško poistovjetiti se s njima.  Čini mi se da je umjetnički pristup developera glavni razlog zašto još uvijek razmišljam o igri, a posljedično i zašto pišem ovaj post. Za mene, vrhunac umjetnosti nastupa kada autor, odnosno umjetnik kroz svoje djelo uspije doprijeti do svoje publike. Govorim o onom osjećaju kada shvatite što je pjesnik htio reći, a vi niste znali kako. U umjetnosti jedni često oponašaju druge i teško je pronaći put u kojem će se reći već sto puta rečeno. Na originalan način, da ostavi impresiju na konzumenta. Izgleda da je to Firewatchu uspjelo.

Iskoristit ću priliku da se posipam pepelom. Završetak igre je apsolutno artistički. On nosi poantu cijele priče i zato je jebeno fantastičan. Oni ozbiljni "životni" ljubavni brodolomi su zaista nešto čime se normalna osoba teško nosi. Zavijen u osjećaj nemoći i manje vrijednosti, čovjek polako počne gubiti kontakt sa stvarnošću, a osjećaj samoće je toliko velik kao da mislite da vas nitko nikada neće razumjeti. No na kraju dana to nije najgora stvar koja ti se može dogoditi u životu. Pravi primjer je upravo Brian, dijete koje zapravo niti nije počelo živjeti. Kako ono Kant kaže? Bolje voljeti i izgubiti, nego nikada ne voljeti. Ljudi, upravo kao i naš Henry, nakon gubitka voljene osobe imaju poriv za bijegom, za nečim što će ih uzdrmati, donijeti neku promjenu u životu. Henry je upravo to i napravio, a čini mi se i dobio potrebnu dozu za povratak u realnost. Možda i dalje bolnu, ali nakon takvog iskustva podnošljivo bolnu. Sad vjerojatno shvaća da mora prihvatiti situaciju s Juliom i krenuti dalje sa svojim životom. Jednostavan, a istovremeno dubok završetak. Umjetnički, onaj koji pogodi u emocije; a emocije su, rekao bi Bukle, zajebana stvar. Fenomenalno.

Odjava s pjesmom Ette James I'd Rather Go Blind savršeno je zaokružila kompletnu priču na isti način kako je pjesma Badfingera Baby Blue zaokružila odličan Breaking Bad.

Naklon svima koji su radili na ovoj igri. Neponovljivo i jedinstveno iskustvo.