Je li Rise of the Ronin za PC stigao naoštren?

---

Japanski studio Team Ninja, poznat po svojim dinamičnim akcijskim naslovima poput Nioha i Ninja Gaidena, prvi put je ambiciozno zakoračio u razvoj igre otvorenog svijeta. Rise of the Ronin je naslov razvijen pod okriljem izdavača Koei Tecmo, inicijalno lansiran prošle godine kao PlayStation 5 ekskluziva u suradnji sa Sonyjem. Sada igra napokon dolazi i na PC platformu, omogućujući širem krugu igrača da iskuse turbulentno japansko razdoblje Bakumatsu ere 19. stoljeća.

Igra je već od svoje prve najave privukla značajnu pažnju i izazvala mnoštvo rasprava, prvenstveno zahvaljujući svojoj poziciji nove samurajske igre koja dolazi u sjeni uspješne Ghost of Tsushime. Također s ponekim elementima dizajna inspiriranim iz Assassin’s Creed serijala, igra se nastoji razlikovati od klasičnih soulslike naslova, nudeći nešto pristupačnije, ali i dalje tehnički zahtjevno iskustvo borbe.

Osobno mi je Rise of  the Ronin prvi susret s igrama ovog studija, a poslužio mi je kao uvod u njihovu filozofiju dizajna i specifičan akcijski pristup. Da ne ulazim u detalje gameplaya koje je kolega Hrvoje već temeljito obradio u recenziji, ključno je pitanje – može li Rise of the Ronin dostojanstveno nositi svoju katanu i na PC-ju, ili će poput drugih PC portova Team Ninje podleći tehničkim problemima i lošoj optimizaciji.

Prije nego što prijeđem na opis tehničkog stanja igre, evo popisa značajki za koje developeri garantiraju da će vas dočekati u PC izdanju Rise of the Ronina:

• podrška za 8K rezoluciju
• podrška za izvedbu do 120 sličica u sekundi
• podrška za ray tracing
• kompatibilnost s ultrawide i super-ultrawide monitorima (21:9 i 32:9)
• 3D audio podrška
• prilagodljive kontrole tipkovnice i miša
• podrška za upscaling tehnologije (Nvidia DLSS 3, AMD FSR3, Intel XeSS)
• NVIDIA Reflex podrška

Koliko god igra na prvi pogled izgleda impresivno i izaziva onaj početni wow moment, čar brzo nestaje čim počnete obraćati pažnju na detalje. Očekivalo bi se, s obzirom na to da je PC verzija stigla godinu dana kasnije, da će developeri iskoristiti to dodatno vrijeme kako bi doradili vizuale i teksture, poboljšali osvjetljenje te dodali naprednije grafičke efekte. Međutim, umjesto pažljivo pripremljene i vizualno poboljšane PC verzije, dobili smo tek prosječnu tehničku izvedbu koja ni na trenutak ne ostavlja dojam modernog naslova. Grafički dojam o igri i dalje ostaje ispod očekivanja, gdje bih ju odmah mogao usporediti s igrama sličnog tipa iz ere PlayStationa 3.

Površina tla, bilo da je riječ o zemlji, kamenju ili pijesku, ostavlja dojam praznine, bez ikakve izražene dubine ili detalja koji bi ju učinili uvjerljivom. Umjesto finih neravnina i slojevitosti, igra nudi mutne i neizražajne teksture koje gotovo izgledaju razmazano, kao da su u niskoj rezoluciji. No, problem nije samo u slaboj kvaliteti teksture, već je dodatno naglašen konstantnim učitavanjem istih, što nije rijetka pojava, već se događa svaki put kada se promijeni kut gledanja kamere. Naime, ne odnosi se samo na slobodno istraživanje svijeta, već se isti problem proteže i na cutscene, gdje naprosto upada u oči i narušava uvjerljivost.

Čak i kad su grafičke postavke podešene na maksimalnu razinu detalja, igra se i dalje suočava s ozbiljnim problemima učitavanja elemenata okoline. Objekti, teksture i detalji iznenada iskaču pred igračem i nisu ograničeni samo na udaljene horizonte. Iskakanje se događa doslovno nekoliko metara ispred vašeg lika! U jednom trenutku hodate kroz naizgled praznu ulicu ili krajolik da bi se u djeliću sekunde odjednom pred vama pojavili drveće, grmlje ili čak mali štandovi koji su trebali biti vidljivi od samog početka. Takvi problemi učitavanja obično se javljaju kada je memorija grafičke kartice zasićena, no u ovom slučaju to sigurno nije problem jer igra uopće ne koristi pun kapacitet, što otvara pitanje neefikasnosnog iskorištavanja hardvera.

Prvi put kad pokrenete igru susrest ćete se s kompiliranjem shadera. Pozitivna strana je što se proces prilikom prvog pokretanja proteže 5 do 10 minuta, dok pri svakom sljedećem traje samo nekoliko sekundi. Negativno je to što nestabilnost frameratea ionako umanjuje bilo kakvu “pripremu” same igre.

Rise of the Ronin pati od konstantnih i naglih promjena frameratea, što se može osjetiti u gotovo svakom segmentu igre. Performanse uvelike ovise o tome gdje se nalazite, u kojem smjeru gledate te kolika je količina dodatnih vizualnih efekata prisutna u kadru. Primjerice, u prvom velikom gradu Yokohama relativno je glatko s obzirom na to da na ulicama ima svega nekoliko ljudi, dok u gustim šumama puno raslinja ili manjim selima često rezultira značajnim padovima performansi. Čak i u glavnom izborniku, gdje nema složenih grafičkih prikaza, framerate odjednom može naglo pasti bez očitog razloga. Štoviše, i photo mode je zaključan na 30 sličica u sekundi, a do sada nikad nisam naišao na takav neobičan slučaj. Animacije biljaka, ljudi i drugih objekata u daljini primjetno opadaju, ponekad i na jednoznamenkaste brojeve.

Jedan od najvećih problema optimizacije igre jest taj da promjena grafičkih postavki gotovo da nema utjecaja na performanse. Bez obzira na to postavim li igru na low, medium, high ili ultra, tehničke i vizualne razlike su minimalne. Posebno zabrinjavajuće je što igram na modernoj konfiguraciji s Ryzen 5 7600X i RTX 4070 Ti, a igra jedva uspijeva održati stabilnih 60 sličica u sekundi na 1440p rezoluciji s ultra postavkama. S obzirom na to da se vizualna kvaliteta igre ne može usporediti s najmodernijim naslovima, očekivao bih daleko glađe izvođenje na ovakvom hardveru.

Iako Rise of the Ronin podržava otključani framerate, njegovo ponašanje često djeluje nepredvidivo, gdje je ponekad samovoljno ograničeno na 60 ili 120 sličica u sekundi, bez jasnog razloga. Osim toga, igra nudi podršku za upscaling rezolucije, što bi teoretski trebalo poboljšati performanse. U mom slučaju koristio sam DLSS 3.7, no učinak je bio nedosljedan. U pojedinim područjima stabilizacija je bila toliko loša da ni sama tehnologija nije uspjela poboljšati izvedbu. Tek kad sam uključio Frame Generation napokon se vidjela konkretna razlika u fluidnosti prikaza, ali jadno je to kad se igra ovakvog izgleda mora izvlačiti na frame-gen.

Implementacija ray tracinga u nekim igrama ostavlja impresivan dojam, ali ovdje je učinak gotovo neprimjetan. Ray tracing je u Roninu vrlo ograničen i vizualno dostupan samo kao refleksija na površini vode. Umjesto dinamičnih refleksija u okolišu, poboljšanih efekata svjetlosti i realističnijih sjena koje bi pridonijele atmosferi, igra se oslanja na standardne rasterizirane metode prikaza. Zbog toga ray tracing djeluje više kao kozmetički dodatak, implementiran isključivo kako bi se njegova prisutnost mogla navesti kao tehnička značajka.

Na temelju svega rečenog, koliko god Rise of the Ronin imao neke svoje kvalitete kao igra, teško je ignorirati činjenicu da je PC verzija tehnički neispeglana. Uz to, igra zauzima ogromnih 150 GB prostora, što me dodatno zbunjuje jer baš ničim ne opravdava toliko glomaznu instalaciju. Najgori dio svega, a ujedno i ono što se ne može vidjeti na slikama, jest neugodan vizualni dojam tijekom kretanja. Sve izgleda kao da sam u polupijanom stanju, s blagim zamućenim prikazom na ekranu, čak i kada su sve upscaling opcije i filmski efekti isključeni.

S obzirom na trenutno stanje, u ovom trenutku ne preporučujem kupnju Rise of the Ronina za PC. Vjerojatnost je da će igra u narednim mjesecima dobiti zakrpe koje će ispraviti najveće probleme, a istovremeno postoji mogućnost da će biti i neki popust, što bi barem donekle ublažilo razočaranje. Nažalost, ovo se s PC portovima Team Ninje događa na redovitoj bazi, do te razine da je već sramotno.