Koncerti glazbe iz videoigara uspješno spajaju moderno s klasičnim

---

Napredak elektroničke i digitalne tehnologije doveo nas je do pojave jaza između suvremenog i onoga što smatramo klasičnim. Tehnologija nas neizbježno vodi prema budućnosti, no pitanje je koliko ostavštine možemo sačuvati u toj budućnosti. Najlakše je to vidljivo na primjeru glazbe kao medija koji je u 20. stoljeću s umjetničkog segmenta prevagnuo prema industrijskom, odnosno komercijalnom segmentu. U današnje vrijeme nije suvišno pitati se je li za uspjeh u svijetu glazbe uopće potrebno poznavati ostavštinu – klasične instrumente, definirane žanrove i notne zapise. Možda je ipak korisnije poznavati dobre agente, producente, kompozitore i hrpu drugih posrednika iza konačnog zvuka?

Neki kažu kako je glazba 20. stoljeća smeće koje u zaborav baca istinski talent Mozarta, Beethovena, Wagera, Verdija… Neki se boje da će glazba koja se izvodi klasičnim instrumentima jednog dana izumrijeti te da ćemo glazbu (pro)izvoditi isključivo u digitalnom obliku. Međutim, neki znaju da se klasično i moderno mogu naći u istom spoju tamo gdje to ne biste očekivali.

Zanimljiva je poveznica videoigara i glazbe koja proizlazi iz klasičnih instrumenata. U prijašnja dva teksta pratili smo razvoj zvuka u videoigrama od primitivnih tonova do upečatljivih melodija, a ondje smo istaknuli da je glazba u tadašnjim igrama uglavnom bila vezana uz sintesajzer, tehnike sampliranja i ostale stvari koje baš i nemaju veze sa klasičnim instrumentima. Ipak, melodije iz videoigara već su se sredinom 80-ih godina počele priznavati kao glazba. Jedan od važnih trenutaka u tom kontekstu bio je album “Video Game Music” kojega je u Japanu 1984. kompilirao Hauromi Hosono te objavio na kazeti i vinilu. Bilo je to prvi slučaj da se glazba iz videoigara mogla slušati izvan samih igara.

No, vratimo se spoju klasičnog i modernog… Ono što je počelo spajati ta dva oprečna svijeta dogodilo se 1987. godine, kada je održan prvi poznati koncert s glazbom iz videoigara, također u Japanu. Radilo se o igri Dragon Quest II: Luminaries of the Legendary Line studija Enix, koja je izašla iste godine, a koncert je održan uz pomoć klasičnih instrumenata. Glazbu koju je skladao Koichi Sugiyama izveo je gudački sastav iz Tokija, a snimka koncerta nakon toga pojavila se na CD-u.

Dvije godine nakon toga, opet u Tokiju, tamošnja gradska filharmonija odsvirala je orkestralnu izvedbu glazbe iz prvog i drugog nastavka serijala Final Fantasy. Koncert pod nazivom “20020220 – Music from Final Fantasy” okupljenoj publici prenio je dva sata glazbe skladatelja Nobua Uematsua. Broj sjedala je bio ograničen, vjerojatno zbog toga što organizatori nisu znali koliki bi odaziv publike mogao biti. Na kraju je sve bilo rasprodano.

Koncerti glazbe iz Final Fantasy serijala u izvedbi klasičnih glazbenih sastava održavaju se do današnjeg dana diljem svijeta te predstavljaju najpoznatiju koncertnu turneju ovog tipa.

Koncerti glazbe iz videoigara tijekom devedesetih zadržali su se uglavnom na teritoriju Japana. Ondje je svake godine održan barem jedan koncert s glazbom iz japanskih igara, uključujući Super Mario Bros., Star Fox, Chrono Trigger, Donkey Kong, Resident Evil i brojne druge naslove.

Tek su u 21. stoljeću koncerti videoigara izašli izvan granica Japana. U SAD-u je 2002. godine pokrenut “Video Games Live”, koncert sa sinfonijskim orkestrom i sinkroniziranim osvjetljenjem. Njihove izvedbe traju i dan danas, a do sada je održano više od 420 koncerata, uključujući i neke na najpoznatijim gaming sajmovima.

Video Games Live također je uvršten u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda s čak tri postavljena rekorda – za najviše održanih koncerata videoigara u jednoj godini, za najveći broj održanih koncerata videoigara ikada, te najveću publiku na koncertu glazbe iz videoigara (u Pekingu ih je uživo gledalo 752,109 ljudi).

Prvi veći koncert u Europi održan je u Leipzigu, Njemačkoj, 2003. godine. U sklopu serije “Symphonic Game Music Concerts” nastupio je češki nacionalni orkestar na otvorenju sajma Games Convention. Iako se Europa dosta često oslanjala na već spomenute Video Games Live turneje, tijekom godina brojni su nacionalni ili radijski simfonijski orkestri izvodili glazbu iz videoigara. Odlične izvedbe mogle su se čuti u Danskoj, Švedskoj i drugim europskim zemljama.

Sajmovi videoigara i različite druge manifestacije vezane uz njih pokazale su se kao praktične prigode za orkestralne izvedbe glazbe iz videoigara. Sve više takvih manifestacija uvrštava upravo taj segment u svoj program, a reakcije publike su odlične. Još uvijek pamtimo kako nas je Sony uveo u svoj E3 program 2016. godine.

Prošlogodišnji Game Awards svoju je odu glazbi u videoigrama također dao kroz odličnu orkestralnu podlogu, a mnogi su se složili da je to ujedno bio i najbolji dio cijelog programa.

Može se stoga reći kako su videoigre udahnule novi život klasičnoj izvedbi glazbe uz doživljaj koji spaja koncertne dvorane, renomirane skladatelje i orkestre. Iako su videoigre komercijalni proizvodi i dio jedne industrije, važno je znati da su svojim utjecajem pridonijele očuvanju kulture koncerata na kojima se ne sluša elektronska glazba.

Kao što se može primijetiti, radi se tu o relativno novoj pojavi koja sve više dobiva na značenju. Možda nikada nećemo moći govoriti o nečemu masovnom, o nečemu što je promijenilo svijet glazbe, ali jedno je sigurno: gameri su ljubitelji orkestralne glazbe i možemo mirno spavati jer će buduće generacije znati prepoznati ljepotu zvuka violine, klavira, kontrabasa.  Znat će upijati svaku notu koju orkestar izvodi po naredbi dirigenta.

Usput rečeno, ovakvi koncerti u 2018. godini vjerojatno neće doći do nas, no ako želite taj doživljaj najbliže lokacije su nam u Njemačkoj. Ako ste pak ultimativni fan PlayStationa, u Royal Albert Hallu u Londonu ovoga se svibnja održava spektakularni PlayStation koncert s glazbom iz igara kao što su Horizon Zero Dawn, Uncharted, The Last of Us, The Last Guardian i brojne druge. Cijene čak i nisu visoke – kreću se od 20 do 65 funti za jednu ulaznicu i još nisu rasprodane.