Sve ovo stoji…Nego di je vama recenzija za Mafiu DE? Dosta vam treba.

Tocno ovaj problem imam. Lijepo objasnjeno slazem se sa svime.

Ma poluotvorene mape kao u zadnjem God of waru su taman da ih se da detaljno pretražit bez ulaganja previše vremena

Točno to, puno sam se više zabavljao igrajući ko klinac igre i besciljno lutajući svjetovima i sam bi sebi pronašao zanimaciju koja apsolutno nema nikakvog smisla ali meni je bilo fora., u driveru uopce nisam prolazio misije, to je bila igra di voziš aute i bježiš policiji, ali kad si klinac sve je puno zabavnije nego kad si odrastao pa tako i igre 🙂

“U TOCA serijalu vozio sam utrke u suprotnom smjeru i uzrokovao sudare samo da bih doznao kako je to voziti maksimalno razbijeno vozilo bez kotača.”

holy shit ,mislio sam da sam jedini ovo radio xD

Također i ja potvrđujem da je istina ovo što si napisao. E sad, pitanje je jesu li igre zaista nekada bile bolje, teže, raznovrsnije, originalnije, ili je to bilo samo zato što smo sada stariji i nemamo vremena za “glupirati se” u igrama. Ne znam, nisam još skužio odgovor na to pitanje, koje si stvarno vrlo često postavljam. Vidjet ćemo kad nam djeca odrastu, imaju li i oni isti problem. Možda nam i to odgovori na neka od tih svih pitanja. Za sada, moj sin sa skoro 14 godina ima mišljenje isto kao i ja, jer naravno da još nije stvorio svoje. Kod starije kćeri je već pomalo drukčije, ali ona baš nije luda za igrama, pa da ju ispitujem o tome nema smisla. Čekamo……

Ja sam veliki fan otvorenih svjetova u igrama. Jednostavno ne igram muliplayer igre i smatram da je fer da dobijes za svoje novce veliku količinu sadržaja bez dodatnog plaćanja. Kod mene je problem kad jednom pocistim sve na mapi jednostavno se ne mogu ponovo natjerati da igram tu igru AC odssy npr. Dok linearne igre prelazim više puta Uncharted Batman prvi i sl. Odličan tekst jer stvarno sve je manje vremena i vrijeme želim iskorisiti na igre koje to zaslužuju.

Vjerujem da je to razlog tomu jer naša generacija (od 18 do 40) na neki nacin odrasla uz to, a danasnja djeca uz battle royale i slicne. A mi vise nemamo toliko vremena da igramo kako smo prije mogli bez posla i previse obaveza.

Ljudu su postali zasićeni jer je sve dostupno i više neznaju uživat u malim stvarima. Npr. igrao sam nedavno Rise of tomb raider, grafika je prekrasna i super mi je igra, ali neko ce rec sve je to vec viđeno. Isto kao npr. izađe novi autocad, kažu ljudi nije se mnogo toga promjenilo, pa ne možeš savrsenstvo mijenjat, doradis male detalje, isto tako u igricama, nikad nije bili bolje za igrat i veći izbor ali ljude to cini ravnodusnim valjda 🙂

Batman arkham knight ima lijepi otvoreni svijet, imaš hrpu side missiona koji nisu samo tu kako bi popunili vrijeme nego su baš integrirani u svijet igre, kad ih predjes dobiješ neko postignuće, uhapsiti neki villain koji možeš i vizuelno pogledati iza rešetke u policijskoj postaji gdje vidiš koliki je kapaei slično, takođe glavnu priču je samo jedan dio misije, moraš završiti svih misija kako bi dobio pravi završetak serijala što je gušt(osim skupljanja onih ridlova trofeja).

A zavisi od igre do igre,ako su dosta genericne onda definitivno nemam tu znatizelju da trosim previse vremena na istrazivanje,npr Ubisoft open world igre su divne i rade kako treba ali su mi genericne nekako i nemam neku veliku zelju da nesto detaljno istrazujem.
Dok mi je Zelda BOTW i Witcher 3 npr bila divna iskustva gdje sam uzivao u istrazivanju i presao ih uzduz i poprijeko.
A Horizont zero dawn mi je pola-pola bio divan i zanimljiv svijet ali dosadni i genericni side questovi.

Driver jedan i dva remake si ja jako dugo želim.To sa stolicama je i meni bilo otkriće isto kao i secret car u Chicagu, njega sam slučajno sam pronašel. U Driveru sam nekad stvarno sam satima preskakal mostove i ganjal se s policijom. Baš to, pošto su nam igre danas puno pristupačnije i s nekim serijalima nas baš spamaju, a i činjenica da glupiranje sad mora biti online i to moraš svakom pokazati, je dobro vrijeme naučiti se izostaviti neku igru iz poznatog serijala.

Jedina open world igra u kojoj sam zbilja uživao i glupirao se, te istraživao sve moguće kutke je San Andreas. Tada sam bio i dosta mlađi. Nakon toga sam izgubio interes za GTA serijalom. Danas nije da nemam vremena glupirati se, nego mi se jednostvano neda. Nijedna mi open world igra nije baš toliko zanimljiva da bih se glupirao i istraživao do najsitnijih detalja. Više sam za linearne igre ili neki polu otvoreni svijet. A usto imam i brdo igara na lageru. Treba se svima posvetiti.

Napokon da je netko ovaj članak napisao.. potpisujem sve

Koliko se slažem s napisanim, toliko baš i ne.
Ne treba uspoređivati nas nekada kao tinejđere koji nisu imali što igrati pa iz dosade igrali i današnje stanje: To je samo dokaz koliko su igre prije bile zanimljive kad smo igrali jer nismo imali šta drugo (iz dosade), i danas, kada imaš hrpu dostupnih igara i sadržaja a opet ne igramo open world igre – odnosno to je pokazatelj da open world igre nisu baš napredovale sadržajno kako bi držale igrača uz nju, i da je ista ova situacija bila kada sam ja imao 13 godina, opet bih igrao nešto drugo, jer je open world svijet uglavnom dosadan i repetitivan, čast izuzetcima (GTA, Witcher 3, vjerujem da je i FF zanimljiv nisam igrao…).

Samo cu spomenuti Duke Nukem 3D. Toliko skrivenih detalja, prostorija, jedna jedini prazan stan na vrhu nebodera u koji udjes kroz prozor, leteci. Tajna misija itd. Odlican tekst. Stari se

Jesu, prazne su i genericne i u njima nema nista zanimljivo i nista sto vec nismo vidjeli.. samo bespotrebno gubljenje vremena… Divininty OS2 je primjer kakvi leveli u igrama trebaju da budu.. Kad udjes u novu zonu imas osjecaj da je beskonacna i dobijes napad anksioznisti jer mislis da to neces nikad zavrsiti i ugasis igru pa se vratis ponovo za 3 dana xD…. I bukvalno potrosis 20-30 sati na istrazivanje zone, da bi je kasnije kad sve zavrsis i pocistis proso uzduz i poprijeko za 5 minuta…

Došlo je vrijeme da više nije dovoljno napraviti igru koja ima dobru glavnu priču i ostatak je zezanje po open worldu. Naravno, većina će nas i nakon prelaska istraživati mapu, definitivno se zezati s policijom, vojnicima ili čime već možemo u datoj igri, ali nakon toga nam dosadi. Npr. Red dead redemption 2 je dobar primjer kako napraviti dobru free room igru s dobrom pričom pa i zanimljivim side misijama. Naravno nisu to neke special misije ali bilo je lijepo upoznati rockstarovom nikolu teslu i rješiti par misija sa njim. Bilo je i drugih zanimljivih likova koji nam se pojave kada im se približimo na mapi kao ludi ubojica koji ima prostoriju u zemlji gdje ubija svoje žrtve ili članovi kkk skupine kojih ima po cijeloj mapi. Nije nešto veliko ali kada imamo puno malih stvari na mapi koje pokreću mini misije dadnu doživljaj da se u igri događa nešto van glavnoga dijela igre. Tako imamo i witchera, skyrim i nadam se da će cyberpunk 2077 to primjeniti. Neka se igra pravi i 10 godina samo neka bude obećavajuća i dobro izvedena. Na red dead redemption 2 sam proveo sate i sate i stalno se nešto događalo u igri bilo prelaženje glavnoga dijela, sprednoga, istraživanja mape koja je ogromna, lova ili na kraju zezanja s gangsterima i policijom. Također lijepo je imati i easter eggove i tajne koje moramo sami pronaći bez ikakvog hinta kao u thps2 na levelu school 2. Dvorana odnosno pool i gym se mogao otvoriti jedino ako grindamo na rampi kod petoga zvona pri početku druge zvonjave zvona. Ako zakasnimo jedino to možemo izvesti ako restartiramo naš run. Zanimljivo je to što smo sami trebali to istražiti a time ni ne rješavamo misije niti imamo neki item tamo. To je odličan primjer secreta u igri. Dobijemo odlično mjesto za trikove gdje je bazen a ne bi svakome palo na pamet grindati na rampi na drugoj zvonjavi zvona. Nije da su thps2 i rdr2 savršeni ali ovakav pristup je bliže tome nego igre koje imaju samo misije i open world.

Ljudi su postali lijeni istrazivati igre otvorenog svijeta ili opcenito ono sto igra nudi. Kad igram onda igram jer ocu igrat i istrazit cu svaku misju rupu. Jedina stvar koja me zivcira kod open world igara je ta kad moram pratiti onu neku liniju ravnine da bi otkljucao mapu ili neki dio mape…. Znaci, daj mi da idem di ocu pa makar poginuo 100 puta, ali ocu ic di ja ocu. Linearne igre isto, istrazi se sve sto se da istraziti. Iz tog razloga se biraju igre koje me zanimaju i kojima cu se posvetiti maksimalno koliko mi vrijeme to dozvoli.

Za igranje videoigara općenito treba i vremena i strpljenja što je u današnje vrijeme ubrzanog ritma pravi luksuz. Nema se tu što reći za OW igre. Sama riječ nam sve govori o kakvoj se igri radi i oni koji ne posjeduju vrlinu sa početka komentara i malo vremena ne trebaju ni početi igrati jer developeri i cijela ekipa u izradi igre su uložili puno znanja, vremena i truda u takvo nešto da bi mi olako sudili i prelazili linearno čiji put nam određuje story mode.

Nikad neću prestati uživati u Zoranovim tekstovima. Nevjerojatno kako sve rečenice čine zaokruženu cjelinu, a u isto vrijeme s lakoćom teku i prelaze jedna u drugu. Mislim da čak i da nisam igrao sve igre iz teksta (a jesam i to na isti način haha) da bih uspio vizualizirati iskustvo igranja istih. 10/10 IGN.

Istina. Zamijenio jednom PS4 igru za Shadow of Tomb Raider I meni lik prilikom zamjene govori – igra nije nešto, prošao sam je u jednu večer. Upalim kad ono preko 50h istraživanja tombsi scripti uokolo. Jednostavno lijen igrač.

Svaka cast na tekstu, davno nesto realnije nisam procitao.

Sjećam se Drivera 2. Od free ride moda mi je jedino bio ‘bolji’ survival mod. Ne bolji ali zanimljiviji da. Tu stolicu o kojoj se priča i neki automobil sa trakama o kojem sam pročitao u jednom komentaru, nisam nikada pronašao. Gotovo stalno sam igrao survival mod kad sam ga jednom probao. Dobro sam se snalazio i po Chicagu i po Havani i bez otvaranja mape. Napamet sam znao kako naći neke dijelove u gradovima i kuda je najbolja ruta za bijeg od policije. Jako zabavna igra za ono vrijeme.

Slazem se sa vecinom, osim sa zadnjim poglavljem. Istina je da vise nemam vremena za igrat igre, a pogotovo ne za gubit sate na istrazivanje svijeta i skrivenih detalja, pa mozda ni ne primjetim detalje u novijim igrama. Ali, postoji jedan youtube kanal (o Knightz o) gdje se uspoređuju raniji nastavci serijala (koji su prošli test vremena, tipa far cry i MGS) sa novijima. Zanimljivo za pogledat, preporucam, a imaju i ovakve videe sa detaljima iz starijih igara: https://www.youtube.com/watch?v=5WSdsp4C_sE.
Znam da su me novi nastavci igara znali razocarati kada bi ukinuli neki dosta zgodan feature. Od banalnih igara tipa FIFA čiji je career mode patio kroz godine. A neki su bili toliki flop, tipa Empire Earth 3, da nikad necu zaboravit to razocaranje :’)

Jel vas moj komentar od prije par dana naveo na ovo razmišljanje?

Nisu sve ali ogromna većina jesu. Neke od open-world igara ispraznog svijeta barem imaju dobar gameplay (npr. MGS V) pa nije dosadno tumaran ali ipak da se ja pitam samo bi RPG-ovi bili open-world.

Ja bih samo volio jednu stvar znam da se to neće desit al ovaj driver za remaster uff dušu bi da da ga vidim na ps4 ili 5

Potpisujem cijeli clanak. Zadnje open world igre koje sam u beskraj izigrao za vrijeme srednje skole, sam ili sa prijateljima bile su GTA IV i CRYSIS prvenstveno radi odlicne fizike unutar igara i testiranje iste na razne nacine…. a driver 2 i ostale igre osnovne skole, to je bilo sati i sati utroseno…

Touche!

Znači nekih 300+ igara na Steam,oko 50 na Egs,oko 20 na uplay i oko 10 na Origin,4 na ps4,oko 300 na xbox s xbox game pass ultimate i ja po treči put prelazim Far cry 5 🙂 Meni bi savršena igra bila da Rockstar pravi svijet,a Ubisoft na tom svijetu napravi Far cry 🙂 Slažem se sa člankom,neke igre prođemo jedno,a neke više puta,a opet nije to kao prije jer imamo previše toga u ponudi za siću,a i igre malo izgubile tu čar.Gta 3 naspr5am Gta san andreas igrao 2-3 puta više,dok gta san andreas naspram gta 4 i 5 igra jedno 10 puta više.Meni sve nekako kako mi igra sjedne,neke prelazim opet a nweke više nikada ne pogledam 🙂

Po nekim standardima, spadam u metuzaleme zato nije toliko čudno da ću malo pljuckati po mlađim generacijama. Moderni klinci ne mogu zadržati pozornost na nečemu dulje od 15 minuta i to je veliki dio problema jer se tako nažalost ponašaju i u pravom životu. Istovremeno se bave sa 15 stvari i niti jednu ne završe do kraja. Ebiga. Očito nemamo svi iste okidače zato imamo šarenilo igara u ponudi. Igram samo ono što me zanima, a isprobavanje prepuštam nekome drugome (čitaj: novinarima). Ono što kupim, gotovo uvijek prijeđem više nego jednom.
Većina mlađe ekipe koliko vidim iz komentara, igre prolazi upravo novinarski, da ih prođe. Malo se u igrama uživa. AC Origins 350 sati, AC Odyssey 450 sati, HZD, 6 kompletnih prijelaza, Witcher 3 preko 200 sati, pet prijelaza. FarCry 3 2 kompletna prijelaza, The outer Worlds, 3 prijelaza. Dragon age kompletni serijal nekoliko puta , World of Warcraft, neznam koliko tisuća sati. Sada trenutno igram Amalur, a prešao sam ga kompletnog dva puta. I to je ovako samo na brzinu čega sam se sjetio. Žtajaznam. Volim gurnuti nos svugdje, imati sve, skupiti sve što se sakupiti dade, otkriti sve. Nemam posebnih problema sa dosadom u igrama otvorenog svijeta.

Ima tematike koja mi ne odgovara recimo RDR2 ali to ne znači da je igra siromašna sadržajima. Tvrdim da nema previše igara u kojima se možeš izgubiti stotinama sati, čak štoviše, tvrdim da su jako rijetke. Ove sitne gluposti koje se prijeđe za nekoliko sati uopće ne smatram “ozbiljnim” igrama. Da, imaju simpatične mehanike, ali to je to. Kada ih jednom “ubereš”, čarolija je gotova. Primjer, Portal, Tomb Rider. Talos Principle je recimo jedan dobar primjer kako “puzlice” trebaju izgledat.

Sve igre random slaganja ili izbjegavanja zamki preciznim tajmiranjem skokova, šuteva, duplih skokova itd. , platformeri, su doslovno za ubiti vrijeme, onako da ne čitaš novine dok si na zahodu. CrashBandicoot, Spyro, Tetris…

Linearne igre su za mene jednokratna zabava, poput gledanja sapunica na TV-u. Žali bože para. Dead Space 3. Alan Wake. Girsi. Pray. Prođem ih jednom ili niti jednom i više ih nikada ne pokrenem. Svejedno, na polici su, kupljene.

Puno toga volim igrati, imam omiljene i neke ne toliko omiljene žanrove, a kada se igram, uložim svoje vrijeme u istraživanje virtualnih svjetova. Gotovo nikada neću reći, nemam ja vremena za to jer bih se onda trebao baviti nečim drugim ne igranjem igara.
I opet ga ispade plahta. 🙂 Aj pozz svima.