Igrali smo Kao the Kangaroo i druge demo igre na Steam Next Festu, evo najzanimljivijih

---

Održan je još jedan Steam Next Fest tijekom kojega se moglo isprobati više stotina demo verzija nadolazećih igara za PC. Preciznije rečeno, ako ovaj tekst čitate na dan objave, i sami stignete preuzeti i zaigrati demo verzije jer Steam Next Fest traje do 28. 2. u 20 sati.

U ovom izdanju redakcijski posao isprobavanja demo verzija uzeli su Zoran, Stjepan i Matej. Zoran se bazirao na platformere, RPG i igre preživljavanja. Stjepan je pak isprobao niz strateških i simulacijskih igara, uz pokoju klasičnu avanturu. Matej je isprobao jednu stratešku igru, platformer i RPG.

U slučaju ako smo po vašem mišljenju preskočili nešto što smatrate kako se je trebalo istaknuti, slobodno nam napišite u komentarima. A sad, idemo vidjeti što je to bilo interesantno u Steamovom festivalu demo igara.

Kao the Kangaroo

Zoran: Čim sam vidio šareni crtež klokana Kaoa znao sam da mi u životu treba malo tog šarenila. 15-minutni demo dao mi je dobar uvid u ovaj 3D platformer i mogu reći da su osnove igre dobro posložene. Kontrole su najvažniji dio 3D platformera i one su ovdje izvrsno odrađene – jednostavne i precizne. Borba mi se isto tako svidjela, efektno prenosi osjećaj šaketanja uz pomoć zvučnih efekata, a dobar je i sustav zaključavanja kamere na protivnika, tako da nema puno mlataranja praznog zraka.

Atraktivan mi je novi dizajn klokana, a i protivnici su maštoviti i simpatični. Jedino što mi se ovdje nije svidjelo jest glasovna gluma. Klokan ima dosta neobičan naglasak, a i animacije su mu prilično jednostavne pa to u kombinaciji djeluje kao drugorazredna produkcija. Vjerojatno je najmanji dio budžeta za ovu igru otišao upravo na glumu. Kad je već tako, bolje bi bilo da su se odlučili za Nintendov pristup bez ozvučenih dijaloga.

Turbo Overkill

Stjepan: Kombinacija retro vizuala i modernog napucavanja samo je jedna polovica Turbo Overkilla. Druga polovica jest to što naš lik ima motornu pilu umjesto noge i može klizati kako bi sjekao protivnike. Mislim, kako promašiti s takvom igrom? Koliko god blesavo zvuči, ta kombinacija dobro funkcionira. Brzina kretanja je kao na ledu stoga je preciznost pucanja i uklizavanja dosta bitna jer je dovoljno nekoliko metaka za izgubiti većinu zdravlja.

Demo sadrži jednu razinu koja je podijeljena na tri dijela i tu mogu reći kako dizajn levela što se više napreduje to postaje bolji. Pucanje, klizanje i malo platformiranja odlična je kombinacija koju dodatno naglašava i dobar soundtrack. Osjećaj pucanja je solidan, no možda nedostaje malo jači efekt kod sačmarice. Ima tu još kupovanja nadogradnji oružja i augmentacija što je zanimljiv dodatak. Sve u svemu, zabavna pucačina koja mi ide na listu želja.

The Wandering Village

Matej: The Wandering Village se na prvu činila kao još jedna jednostavna city building igra u nizu. No, kad sam ju zaigrao, shvatio sam da mi je prvi dojam bio pogrešan te da igra ima više slojeva koji su jedinstveni i zabavni za istraživati. Gradnja grada na leđima diva, održavanje stanovnika živim i briga za samog diva aktivnosti uz kojih nikad nije dosadno, a kasnije kada sam taj proces automatizirao imao sam priliku usporiti i uživati u pogledu grada koji sam napravio.

Izgled igre je samo poboljšao taj pogled zbog načina na koji spaja 2D grad i 3D diva. Naravno, tu se ne radi o realističnoj grafici, no stil dobro gradi ugođaj igre. Dok je sve kako treba bilo je opuštajuće gledati kako se stvari odvijaju, no tu i tamo se znalo dogodi da se stvari malo “zahuktaju”.

Katkad ćete naletjeti na otrovne gljive koje mogu otrovati stanovnike ili pak pustinje u kojima ne možete proizvoditi vodu. Osim tih izazova, tu je još puno mehanika koje su bile nedostupne u demo verziji. Iz svega toga ne sumnjam da će The Wandering Village biti zanimljiva igra s poprilično unikatnim zapletom na klasičnu formulu graditeljskih igara.

The Last Oricru

Zoran: Ovaj je witcher došao iz svemira! Ok, nije witcher, ali je RPG koji želi ispričati slojevitu priču o sukobu između četiri rase na stranom planetu. Priča je intrigantna i donekle maštovita, ali izvedba je ipak malo dalje od kvalitetne. Dijalozi su na trenutke stvarno blesavi, kao i glavni lik koji robovima kaže “Mislio sam da ste sluge, a ne robovi” dok su ovi u okovima. Glasovna gluma je povremeno kao iz neke parodije, a animacije likova prilikom pričanja su iz PS2 ere.

Igru bi osim srednjovjekovne SF tematike eventualno mogla spasiti podrška za igranje u co-opu, čak i u split-screen izvedbi što se gotovo nikad ne viđa u ovakvom tipu igara. The Last Oricru vjerojatno neće biti loša igra, neke su joj ideje prilično ambiciozne, ali je jasno da je neće biti baš visokobudžetni naslov.

TombStar

Stjepan: Izometrijske rougelite igre imaju nešto u sebi što me uvijek privuče. Jedna od takvih je i TombStar, bez obzira na to što mi je prvi dojam bio kako je ovo mobilni naslov. Logično da nije jer skidam demo sa Steama, ali kombinacija vizuala te jednostavnosti mi je ostavilo takav osjećaj. To ne mislim kao lošu stvar jer mi je demo bio zapravo zabavan.

Od tri lika koja će biti dostupna u punoj verziji, ovdje je jedan spreman za pucanje. Svaki se lik razlikuje po početnom oružju i dvjema vještinama, a samo napucavanje je zabavno. Opuštajući bullet hell, za one koji vole plesati između metaka. Ono što mi se je posebno svidjelo jest način napredovanja: iskustvo se skuplja nakon svake smrti zarađuju. Razlog više za ponoviti level kada se pojede previše metaka. Sve u svemu, simpatična igra.

Hell Pie

Matej: Ovaj itekako zanimljivi platformer stavlja vas u cipele demona Natea koji predstavlja osmi smrtni grijeh: loš ukus. Tematski je igra uznemirujuća i nije za svakoga, ali je gameplay veoma zabavan. Raspored početne razine je takav da ide u prilog mehanikama kretanja i savršeno prikazuju što se može izvesti, sve od hodanja po zidu pa do vješanja na lancu.

Skakanje i kretanje su svakako najbolji aspekti igre, no nisu jedini. U Hell Pieju ima i borbe, ali nije jednako zabavna kao kretanje. Čak je i prvi boss bio lakši za riješiti od nekog običnog protivnika, što pobija svrhu njegovog postojanja. Nadam se da je to samo problem prve razine i da se kvaliteta kasnijih bosseva poboljša. Držat ću Hell Pie na oku jer svakako izgleda kao da ima potencijala biti zabavna.

Expedition Zero

Zoran: Horor preživljavanja u kojemu istražujemo mračnu istinu iza sovjetskih eksperimenata u jednom sibirskom kampu. Bijega nema jer je kamp okružen zidovima visokim 50 metara, ali misteriozna figura nudi nam pomoć ako porazimo čudovište u šumi. Resursi za boj su minimalni, ugođaj je mračan i demo je pokazao da bi igra mogla biti jako napeta. Bauljanje po šumi podsjetilo me čak na prošlogodišnji Resident Evil Village.

Doduše, mene je već sad odbio element preživljavanja. Kao da nije dovoljno samo po sebi što je igra puna osame, misterija i tame, još se k tome morate brinuti da se lik ne smrzne i da mu baterija na svjetiljci ne krepa. Tko voli – neka izvoli, ali ja tu podvlačim crtu. Osim toga, sustav borbe hladnim oružjem je među najgorima koje sam ikad vidio – domet zamaha sjekirom u Expedition Zero nije ni pola metra, što je u isto vrijeme komično i frustrirajuće.

Ixion

Stjepan: Za Ixion se već sada govori kako je to Frostpunk u svemiru. Ne mogu reći koliko istine ima u tome jer sadrži samo prolog, tj. tutorial za upoznavanje pukih osnova gameplaya. A te osnove su skupljanje resursa, istraživanje i izgradnja objekata, upravljanje energijom, itd. Bit će dosta aktivnosti za testiranje naših administrativnih i logističkih vještina.

Kao što sam već spomenuo, demo verzija sadrži samo djelić onoga što će nas dočekati po izlasku. Demonstrirani gameplay elementi su mi sasvim solidni, samo bih htio da developeri porade na korisničkom sučelju. Pogotovo kada se gradi nešto van postaje, a kamerom smo unutar nje –  tada bi bilo dobro imati informaciju kada će radnja biti gotova. Isto tako, čini se kako će igra imati i značajan fokus na priču pa ostaje za vidjeti koliko će hladnoća svemira utjecati na naše odluke za uspješno preživljavanje.

Coromon

Matej: Svi ljubitelji Pokemon igara mogli bi baciti oko na ovaj klon. Znam da nazvati nešto klonom zvuči kao uvreda, ali ovaj put to nije slučaj zato što se radi o kvalitetnoj igri. Coromon je igra sakupljanja čudovišta koja gameplayom i vizualno podsjeća na starije Pokemonnaslove , ali ima i neke vlastite mehanike koje ju razlikuju od izvornog materijala.

Kako se u demo verziji nema puno toga za vidjeti, većina stvorenja kojih bi trebalo biti preko 100 i njihovih napada ostala mi je nepoznata. No, ono što je bilo prikazano činilo mi se dovoljno “poznatim” i ako je ostatak takav – čeka nas zanimljiva igra. Kako sam veliki fan Pokemona, Coromon mi je odmah završio na listi želja.

Tree of Life: Oddria!

Zoran: Ova igra nastoji spojiti gameplay koncept Valheima i vizualni šarm My Tima at Portije. Ako je suditi po demo verziji, Tree of Life: Oddria nema kvalitete tih igara ili je je jako daleko od verzije koju bi se smatralo dovršenom. Protivnici kao da nemaju nikakvu inteligenciju nego samo stoje na mjestu dok vi tamanite njihov spawn point.

Igra uopće ne izgleda ovako lijepo kao u traileru. Na maksimalnim grafičkim postavkama često djeluje ružno – okolišu u daljini drastično fali detalja i objekti svako malo kasne s učitavanjem, tj. naglo se pojavljuju niotkud. Potencijal za zabavu možda i postoji, ali ni prvi Tree of Life iz 2017. nije bio veliki hit pa nekako sumnjam da će s Oddriom biti išta drugačije.

Warhammer 40,000: Shootas, Blood & Teef

Stjepan: U svijetu Warhammera nikad ne znate što ćete dobiti – ima tu potpunog smeća, ali i nekoliko kvalitetnih naslova. Ovog ljeta imat ćemo prilike zaigrati Warhammer 40,000: Shootas, Blood & Teef koji nas stavlja u dvodimenzionalni svijet Orkova kako bismo pucali, pucali i još malo pucali. Odnosno: dakka dakka dakka. Sudeći po viđenom, ovaj naslov ne izgleda kao da bi mogao završiti na dnu kante za smeće, ali sam je demo mogao biti puno bolji.

Jedan level podijeljen na tri razine te tri oružja i jedan boss. Ništa posebno, osim što se može dobiti solidan osjećaj napucavanja. Vizualni stil je vrlo dobar kao i glazbena podloga koja prati akciju. Nadam se kako će puna verzija imati puno više varijacija u gameplayu osim čišćenja protivnika na ekranu dok se ne otvori put za dalje. U svakom slučaju, ljubitelji Orkova ne bi trebali biti razočarani, pogotovo što će igra podržavati i kooperativno igranje.

Crowns and Pawns: Kingdom of Deceit

Stjepan: Inspiriran klasicima p’n’c žanra, Crowns and Pawns: Kingdom of Deceit odvest će nas na putovanje po Europi kako bi otkrili tajnu o kralju koji nije bio okrunjen. Ova avantura ugodnog vizualnog stila u demo verziji nema puno toga za ponuditi jer je u pitanju samo jedna scena. Nije puno, ali se može dobiti dojam o produkcijskoj strani koja izgleda iznenađujuće lijepo.

Iz te jedne scene ipak se ne može puno govoriti o samim zagonetkama, odnosno koliko će biti maštovite kroz cijelu igru. Ako je suditi po viđenom, radi se o standardnim mozgalicama: uz skupljanje i kombiniranje predmeta tu su i zagonetke čije rješenje nalazimo u tekstu. Isto tako, iz demo verzije se ne može zaključiti koliko će sama priča biti zanimljiva, ali sam dojma kako bi ovo mogla biti i više nego solidna avantura. Pogotovo ako naši odgovori tijekom razgovora budu rezultirali različitim situacijama.

Grand Mountain Adventure: Wonderlands

Stjepan: Skije ili snowboard – na vama je da odaberete jedno ili drugo u Grand Mountain Adventure: Wonderlands. Radi se tu o snježnoj avanturi spuštanja po planini i izvođenju trikova. Odabir izometrijske perspektive odlično funkcionira te su kontrole na tipkovnici zapravo dosta ugodne.

Sam princip igre je vrlo jednostavan. Planina, različiti izazovi čije uspješno završavanje rezultira ski passom i uživanje na snijegu. Od izazova poput prolazaka kroz vrata ili čistog spuštanja po planini, do izvođenja trikova pa čak i skakanja u dalj – sve je zanimljivo i zabavno. Demo ima jednu planinu, no puna verzija će ih ima podosta iz Europe i Amerike. Nisam išao brojati točno koliko, no odokativno bi rekao desetak. Igra dolazi već 10. 3. na PC te Switch. Ide li na listu želja? Definitivno!

Abriss

Stjepan: Abriss bi se moglo opisati kao igru inteligentnog uništavanja. Potrebno je izgraditi nešto efikasno kako bi se uništila zadana točka ili točke. Sami birate što ćete izgraditi, ali ste ograničeni u broju elemenata koji se mogu koristiti. Bilo da je riječ o gredama, teškim kockama, laserima, raketnom pogonu i drugim elementima. Zanimljiv princip koji traži promišljanja kako bi se postiglo maksimalno uništenje.

Demo sadrži nekoliko razina za uništavanje kao i sandbox mod u kojemu se može detaljnije isprobati na koji način funkcionira fizika u igri. Svakako je riječ o nečemu što nije kompletno standardno kada je u pitanju kreiranje i uništavanje, a i vizualno Abriss izgleda vrlo kvalitetno. U svakom slučaju, sadržaja je dovoljno za procijeniti hoće li vam sjesti ovakav tip puzzle igre.

Flight Of Nova

Stjepan: Letenje u svemiru i letenje nad planetom dvije su različite stvari. Oboje nam omogućuje Flight Of Nova i razlike su tijekom leta prilično značajne. Demo pruža tri scenarija za isprobati.: slijetanje na površinu planeta, let po planetu i slijetanje u označeni dio te let u svemiru i slijetanje na platformu. Prva dva scenarija stavljaju nas u letjelicu s VTOL pogonom, a treći scenarij je bez spomenutog pogona.

Osjećaj atmosferskog letenja poprilično je zanimljiv jer se letjelica voli ponašati “tvrdoglavo” ako stvari počnu izmicati kontroli. A pogotovo ako se pokušavaju raditi ludorije. Začudilo me što kod slijetanja nema izbacivanja kotača ili nečeg sličnog. S druge strane, let u svemiru vrlo brzo može otići na krivu stranu i onda postanemo kao astronauti koji izgube kontrolu. Sve u svemu, interesantno iskustvo koje će biti zanimljivo doživjeti u punoj verziji.

The Brew Barons

Stjepan: Arkadno letenje u svijetu koji izgleda kao da je nacrtan vodenim bojama, ugodna tropska atmosfera, proizvodnja alkohola i sređivanje vlastitog bara. Zanimljiva kombinacija gameplay elemenata koja ima potencijal za vrhunsku zabavu. The Brew Barons je trenutačno u crowdfunding fazi prikupljanja sredstava na Kickstarteru, a demo je dobar prikaz što možemo očekivati kada bude dostupna puna verzija.

Doduše, demo je vremenski ograničen, no to se ne odnosi na tutorial koji nas uči osnovama letenja. Treba paziti na nekoliko elemenata, ali isto tako je zanimljivo što avioni imaju i posebne mogućnosti poput ubrzanja. Mogla bi ovo biti dobitna kombinacija za potrošiti slobodno vrijeme.

To je to s našeg popisa odigranih demo igara. Jeste li vi probali išta iz nedavne ponude? Slobodno u komentarima podijelite s nama svoje favorite ili možda pak upozorenja koje bi igre trebalo izbjegavati.