Zaigrali smo demo nadolazećeg potencijalnog hita Dispatch i propisno se nasmijali

U cijeloj pomutnji brojnih najava i obećanja za nadolazeće igre, možda vam je promakla demo verzija jedne igre zanimljivog koncepta. Pri tome ne mislim na tech demo, nije Witcher 4 u pitanju, nego na igrivu demonstraciju igre naziva Dispatch.

U toj igri nađete se u ulozi dispečera, no ovdje nije riječ o policijskom, taksi ni poštanskom dispečeru, nego organizatoru superheroja, koji je prije nezgode i sam bio junak. Radite za izvjesnu kompaniju koja svojim pretplatnicima nudi brojne usluge zaštite i pomoći. Svi superheroji su specijalno izmišljeni za potrebe igre, stoga nemojte očekivati da ćete šaptati na uho Batmanu ili Spider-Manu, no to je zapravo jako dobro, jer omogućuje maštovitosti novih superheroja da privuče pažnju te igri da bude unikatna.

Svaki od likova njih ima svoje prednosti i mane, prikazane kroz pet atributa: umijeće borbe, snaga, mobilnost, karizma i inteligencija. Za određene zadatke će vam biti korisniji netko s pametnim pristupom rješenju problema, dok ćete za druge jednostavno trebati čistu silu itd. Određeni zadaci će od vas tražiti da se pošalje više od jednog heroja pri čemu im se atributi naravno spajaju.

Glavni štos igre je njen iznimno dobar humor i kvalitetno pisanje dijaloga. Zaista se ne sjećam kada me neka igra ovoliko nasmijala, a ovdje se radi o dosta kratkom demou. Nisu vam ovo neki uzorni heroji gospodskog držanja i čistih gaća. Riječ je naime o herojima koji se i nisu jako proslavili, pa su završili kao propalice. Neki od njih su i bivši kriminalci, kojima je pružena nova šansa. Stoga njihove razgovore krase brojne psovke i jako opušten ulični govor.

Budući da je riječ o zgubidanima i sami zadaci nisu na razini prijetnji za Avengere. Više nalik onima da bakici spustite mačku s drveta, ili djeci balon; prekidanje tučnjava po barovima, potjeru za sitnim huliganima ili podučavanje šire publike o benefitima vaše usluge na podcastima koji to opovrgavaju.

Vizualno igra ima stil crtanog filma/serije uz odlično odglumljene prethodno pohvaljene dijaloge u režiranim scenama u kojima nerijetko možete donositi odluke što će vaš lik reći i kojim smjerom će razgovor otići uz karakterističnu poruku “ovo će xy lik zapamtiti” u gornjem lijevom kutu. Koliko mi je bilo vidljivo, nije riječ o nekim velikim odlukama već više nalik onima hoćete li prihvatiti “fist bump” od lika koji pored vas stoji za pisoarom ili ne.

Ono što bi moglo odvući brojne zainteresirane igrače jest srž samog gameplaya koji nije akcijski u naravi nego bih ga više opisao kao set strateških mini-igara. Na prikazu grada iskaču vam razne nezgode kojima brzo istječe vrijeme odaziva. Nakon što odlučite kojeg heroja poslati, morate pričekati da se intervencija obavi, te da se potom sam heroj vrati u bazu, a prije kraja tog ciklusa već vam na ekran iskaču novi problemi. Pri tome vidite samo ikonice vaših heroja, bez ikakvih popratnih animacija rješavanja kriminala. Nogometnim žargonom rečeno, bliže je to nekakvom Football Manageru, nego o FC-u. Intervenirati možete u posebnim prilikama i sami preko mini igre hakiranja sustava, jako pojednostavljenog prikaza.

Sve je to vidljivo iz samo jednog demonstracijskog prikaza kojeg možete prijeći u nekih 40-ak minuta na Steamu, a izlazak kompletne igre očekujemo nekad tijekom ove godine. S obzirom na to da mi je Dispatch brzo uspio izmamiti osmijeh, definitivno planiram provjeriti i punu verziju.