Zaigrali smo Monster Hunter Stories 3 koji je praktički “Game of Thrones anime”

---

Nastavci većinom donose određena poboljšanja, ali često se dogodi da serijali s vremenom izgube ambiciju ili se kreativno istroše već nakon jednog nastavka. Kamoli kad doguraju do trećeg ili četvrtog dijela. Najljepše je kad je napredak konzistentan i kad dobijete slučajeve poput Witchera, Mass Effecta, Far Crya, Dragon Questa ili GTA, gdje je razlika između prvog i trećeg dijela doslovno nebo i zemlja. I zato mi je drago reći da Monster Hunter Stories 3: Twisted Reflection ulazi u tu kategoriju jer, čak i nakon prvog isprobavanja imam dojam da ovaj spin-off cilja na mainline razinu – i u nekim stvarima ju čak nadmašuje, pogotovo kad ga stavite paralelno uz Monster Hunter Wilds.

Ukratko, Monster Hunter Stories 3 je veći, ambiciozniji i bolji od svojih prethodnika u gotovo svakom pogledu. Daleko od toga da su priče u prethodnim igrama bile loše, ali uz simplističku prezentaciju i tematiku spašavanja svijeta, gotovo sigurno su bile krojene za mlađu publiku. I dok Stories 3 i dalje na prvu ima taj poznati JRPG osjećaj gdje moć prijateljstva™ spašava stvar, kontekst je ovdje osjetno zreliji, a prezentacija puno uvjerljivija. Doslovno na razini punokrvnog animea!

Više ne igrate ulogu naivnog početnika nego ste iskusni princ (ili princeza) kraljevstva Azuria. Čak je i tutorial posložen tako da vaš lik objašnjava drugome kako svijet funkcionira, umjesto da se vi kao igrač provlačite kroz sve od nule. A ni igra ne gubi vrijeme da vam to pokaže. Prva scena u kojoj vam prepušta kontrolu je totalni flex koliko je Stories napredovao – sjedate na zmaja i praktički doletite do golemog dvorca u centru prve igrive zone, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Sve skupa djeluje kao jasna poruka kako je ovo zreliji, samouvjereniji Stories. I ako ste pratili serijal od ranije, sad i vi ulazite u taj svijet kao pravi, moćni veteran.

Što se tiče šire priče, moram priznati da sam ostao baš ugodno iznenađen. Susjedno kraljevstvo Vermeil pod pritiskom je misterioznog fenomena i manjka resursa, što praktički gura cijelu situaciju prema ratu pa je početak pun diplomacije, pregovora, talaca, drevnih paktova i sličnih stvari, gotovo kao da gledate neku Game of Thrones epizodu u anime formatu. Rat, drame, obiteljske tajne, dvostruki agenti, skriveni motivi, moralno sivilo… sve ono što ne samo da odskače od prethodnika, nego i od onoga što bi sam vizualni stil igre sugerirao.

Sve u svemu, već nakon desetak sati imam osjećaj da je priča ovdje stvarna kralježnica cijelog iskustva, a ne samo kulisa kroz koju ćete loviti i skupljati čudovišta. A kad na to nadodate prekrasnu, šaroliku prezentaciju, odličan dizajn svijeta i samih čudovišta, hrpu filmića u pravoj anime režiji i gotovo potpunu glasovnu glumu, jasno je da Stories 3 cilja visoko. Djeluje kao da u punoj verziji nećemo dobiti samo još jednu simpatičnu spin-off avanturu, nego ozbiljno producirani RPG koji se pokušava nositi s standardima glavnih Monster Hunter igara.

Gameplay ostaje prepoznatljiv za Stories igre, samo uz hrpu poboljšanja i osjetno dublje mehanike. Povući ću paralelu s Pokémonima u kontekstu istraživanja: šarate otvorenim zonama dok vas u stopu prati vaš vjerni Monstie kojeg u svakom trenutku možete i zajahati. Samo što, za razliku od onog Pokémon A-Z momenta gdje je Charizard jedva za glavu veći od trenera, Monster Hunter beštije su ovdje stvarno impozantne i fizički teške. Kad ih zajašete, osjetite da se krećete svijetom na nečemu što može razvaliti pola ekosustava, a ne na simpatičnoj maskoti.

Monstiji imaju i konkretne terenske sposobnosti: lebdenje, penjanje po vertikalnim površinama, probijanje/uništavanje dijelova okoliša i slične trikove koji nisu samo fora, nego stvarno mijenjaju kretanje po mapi. Zbog toga je samo putovanje kroz regije uživancija, bilo da odrađujete misije, skupljate resurse ili jednostavno lovite čudovišta po terenu.

Kad naletite na protivnika u svijetu, sve se prebacuje u prepoznatljivu “kamen-škare-papir” borbu na poteze, ali u ovom nastavku protivničke poteze teže je čitati. Čudovišta češće mijenjaju tip napada i manje je onog osjećaja da ste nakon dvije minute već pročitali cijelu borbu. Uz to su uvedena i posebna, opasnija čudovišta s mehanikama koja će testirati i veterane Storiesa. Na raspolaganju imate više oružja, Monstiji dobivaju vlastitu staminu za izvođenje napada, tu su novi kombinirani potezi i još gomila sitnica koje sve skupa čine borbu življom i napetijom.

Na sreću, igra vas ne baca u vatru bez objašnjenja. Tutoriali su opširni i sve vam se servira na kapaljku, ali se svejedno osjeti da Stories 3 više računa da ste već prošli prethodnike. To može ispasti i mali problem ako puna verzija nastavi istim tempom s novotarijama, jer već u prvih desetak sati ima stvarno puno toga. I meni je, kao veteranu serijala, u par navrata bilo naporno probijati se kroz sve te tekstove, a sad zamislite početnika kojem će ovo biti prvi Stories.

Izvan borbe, što bi Monster Hunter bio bez craftanja opreme od dijelova poraženih čudovišta? A što bi Stories bio bez toga da se igrate lovokradice po gnijezdima i uzgajate vlastitu ekipu Monstija? Sve je to prisutno i ovdje, i u vremenu koje sam proveo s igrom to su jedina dva sustava koja mi se čine praktički nepromijenjena u odnosu na prethodnika – i funkcionalno i mehanički.

Doduše, dodana je jedna nova fora mehanika koja mi se stvarno svidjela. Višak čudovišta, ona koja vam ne trebaju ili vam se jednostavno ne sviđaju po pitanju statistika, možete pustiti natrag u svijet i tako podići rejting te vrste u tom području. A to onda u budućnosti utječe na pojavu moćnijih ili alternativnih varijanti Monstija, pa i na kvalitetu jaja koje kasnije nalazite. Super dodatak jer uzgoj više nije samo čista lutrija već si kroz mehanike sami aktivno povećavate šanse da dobijete ono što želite.

Sve u svemu, Monster Hunter Stories 3 mi djeluje kao nastavak koji se konačno prestaje skrivati iza etikete spin-offa i otvoreno cilja biti punokrvni Monster Hunter RPG u formi igre s borbom na poteze. Kao netko tko je uz ovaj serijal od početka, moram priznati da me ono što sam vidio i odigrao stvarno impresioniralo: ne samo kao iterativno bolji nastavak, nego kao igra koja u ovom trenutku izgleda dovoljno čvrsto i zaokruženo da ima svoj identitet. I imam osjećaj da taj dojam nije nužno rezerviran samo za fanove, nego bi mogao sjesti i nekome tko prvi put ulazi u Stories.

Naravno, još uvijek ima dosta nepoznanica jer je moje vrijeme s igrom bilo ograničeno. Ali ako Capcom uspije zadržati ovaj tempo i kvalitetu do kraja kampanje, Monster Hunter Stories 3 bi stvarno mogao ispasti onaj rijedak treći nastavak koji serijal podiže na novu, višu razinu.