Zaigrali smo Wildkeepers Rising, novu igru koja bi spojila i pokemone i vampire

Wildkeepers Rising posljednji je u nizu bullet hell naslova koji se pokušava nametnuti na tržištu i otkinuti barem djelić kolača s masivnog stola na kojem se Vampire Survivors suvereno prejeda već godinama. Wildkeepers Rising ambiciozno pokušava prodrmati uhodanu formulu dodavanjem čudovišnih kućnih ljubimaca, no u tome samo djelomično uspijeva.

Istina, fantazmagorični Pokemoni s Temua odličan su dodatak, no upravo su zbog prevelikog naglaska na njih zapostavljeni ključni elementi zaslužni za te ovisničke, dopaminske naboje koji nam u kasnim noćnim satima slatko šapuću da odigramo samo još jednu rundu, brzinski prije spavanja!

Glavni element gameplaya kojim se Wildkeepers diči jesu upravo njegovi Čuvari, odnosno raznolika čudovišta koja pomažu našim protagonistima da poraze nepregledne horde neprijatelja. Uz nekoliko igrivih likova, na raspolaganju imate dvadesetak različitih Čuvara koji se kreću i bore sami, uz iznimku njihovih specijalnih napada koje aktivirate pritiskom tipke.

Njihov vizualni dizajn vjerojatno je i najveći plus, i tu zaista ima ponešto za svakoga: od zmajeva, vukova i plamtećih čaplji sve do raznih mačkolikih bića i oklopljenih grdosija. Vaši krznati, kameni, pernati i razni drugi pajdaši uvijek će vas vjerno slijediti te istovremeno štititi pa nema straha od loše umjetne inteligencije. Svega nekoliko puta dogodilo mi se da je moj Pokemon pajdaš odlučio napustiti sigurnost grupe i odlutati sam u more neprijatelja, što je vrlo pohvalno.

S druge strane, njihova zvučna prezentacija u najmanju ruku je ispodprosječna, što je neshvatljivi propust, jer u ovakvim naslovima zvuk je neizmjerno važan. Iako su svi odličnog vizualnog dizajna, u ovom trenutku postoje jasni favoriti, pa će u kasnijim izazovima vaš peteročlani tim više-manje uvijek izgledati isto. Privremeni problemi balansiranja raznih brojčica, likova i taktika uobičajen je za ovakve naslove, pogotovo one koji se nalaze u ranom pristupu, pa ovakve stvari ne treba uzimati kao preveliki minus. Nažalost, Wildkeepers Rising ima i mnogo veće probleme.

Prije svega, zbog prevelikog naglaska na izvrstan dizajn vaših čudovišta, ona neprijateljska morala su biti banalizirana kako bi igra bila pregledna, no to je rezultiralo u vrlo dosadnim i tematski  bezličnim neprijateljima. Nadalje, zbog činjenice da su vaši zvjerkani glavne zvijezde igre, vaš igrivi lik mnogo je sporiji i slabiji nego u sličnim naslovima ovog tipa, što bi moglo zasmetati igračima koji u ovakvim igrama ne žele biti Ash Ketchum s mačem ili lukom i strijelom. I dok vaša čudovišta pružaju sasvim zadovoljavajuće povratne informacije kada su u pitanju njihova razorna moć i agilnost, osjećaj igranja s vašim likovima pomalo je nespretan i nedorečen.

Dizajn mapa i terena prilično je “meh”… Razrušeni dvorci, pjeskovite pustinje i zelene šume niti su nova, a niti kreativna bojišta, što je pomalo sumorno ako se sjetite da ćete na njima tamaniti vrlo bljedunjave i mašte lišene neprijatelje. Dizajn misija varira od onih u kojima oslobađate nove Čuvare, preživljavate određen broj minuta ili s vašim čoporom sudjelujete u borbi s velikim bossevima.

Možda i najveći problem ove igre je što prilikom igranja nemate onaj ovisnički podražaj koji je i proslavio bullet hell žanr. Nakon više od 70 odigranih sati u Vampire Survivorsu, i dalje se naježim na razne PLING, CHING-CHING i WROOOOM  zvukove sakupljanja resursa i uništavanja neprijatelja koji me silno zabavljaju, dok me istovremeno hipnotiziraju i satima drže prikovanim za ekranom. Vampire Survivors djeluje kao savršen proizvod iz paklenih dubina, igra napravljena u suradnji sa SuperSport i Stanleybet kladionicama, savršeno krojena i osmišljena na način da vaš mozak zarobi u beskonačan niz brojčica i ritmičnih zvukova od kojih izgubite pojam o vremenu. Wildkeepers Rising na kraju dana ostaje samo igra, zabavna i dovoljno kreativna da zadrži vašu pažnju, ali i dalje samo igra.

Unatoč tome, u ovom trenutku preporučujem Wildkeepers Rising ljubiteljima žanra koji već napamet znaju svaki kutak i okrajak boljih naslova poput Vampire Survivorsa ili Death Must Die, koji usput rečeno čak i koštaju manje! Priznajem, u Wildkeepers Rising već sam utukao dvoznamenkasti broj sati i pri tome uživao te smatram kako uz određena poboljšanja ova igra ima potencijala postati vrlo zabavan naslov, pa se nadam da će u ostatku svog early accessa ići prema tome.