Neočekivani nastavak horor avanture iz 2010. godine upravo je stigao na Switch platformu. Prvi Deadly Premonition pamtimo po tome što je svojedobno podijelio kritičare i pokupio našarenije moguće kritike u punom rasponu od onih minimalnih, pa sve do perfektnih ocjena. Nastavak Deadly Premonitiona, čuješ li, Zach? Naprosto nevjerojatno.

Hajmo polako, samo da obučem odijelo, svežem kravatu, popijem kavu, pa krećemo u Le Carré, mali gradić u Louisiani, SAD. Tamo nas čeka neriješeni slučaj bizarnog ubojstva. Eh da, samo nemojte biti nepristojni i nikako me nemojte pitati tko je Zach.

Na samom početku ove recenzije unaprijed ću upozoriti da je Deadly Premonition 2, baš kao i prva igra, vrlo jedinstveno i unikatno iskustvo prepuno nesavršenosti, malih i velikih. Unatoč hvalama kojima ću nastaviti kroz ostatak ovog teksta, za uživanje u igri potreban je otvoreni um i dopustiti si OGROMNU tolerancija na tehničke nedostatke jedne videoigre. Upravo u ovoj recenziji bi bilo najpoštenije ne dodjeljivati ikakvu ocjenu u obliku brojke. U redu, sada kada smo to izbacili iz sebe, možemo komotno nastaviti. Slažeš li se, Zach?

Za uživanje u ovoj igri potrebna je ogromna tolerancija na njezine tehničke nedostatke.

Glavni protagonist ove neobične avatnure je FBI agent Francis York Morgan. Radnja igre popraćena je kroz dva različita vremenska perioda: kroz događaje bliske sadašnjosti pri čemu umirovljenog Yorka u njegovu stanu ispituju mlađi FBI agenti Aaliyah Davis i Simon Jones, te kroz događaje iz 2005. koji se tiču neriješenog slučaja ubojstva na kojem je York radio.

Radnja iz sadašnjosti prožeta je mračnim tonovima i jezivom nelagodom. York boluje od raka, stan mu je neuredan i prepun uspomena na neriješeni slučaj. Na pitanja agentice Davis York daje nedorečene i mistične odgovore koji nemaju nikakvog smisla. Plašljivi i pomalo smotani agent Jones pokušava mu vjerovati, dok agentica Davis uporno pritišće sa škakljivim pitanjima, vjerujući da bi York mogao biti umiješan u brojna ubojstva iz njegovih slučajeva.

Unatoč tome što su sekvence iz sadašnjosti vrlo jednostavne i što se po pitanju gameplaya sve svodi na ispitivanje te proučavanje predmeta i pojava u Yorkovom stanu, one uspješno postavljaju temelje za mističnu priču Deadly Premonitiona 2. Igrač će tako pokušati pronaći zlatnu sredinu između prizemljenijih opservacija agenta Jonesa i žestokih optužbi agentice Davis koja uporno želi slomiti Yorka i iznuditi priznanje.

Igraču je teško odmah zauzeti stranu, a nikako ne pomaže ni to što se kredibilitet Yorka kao pripovjedača neprestano dovodi u pitanje zahvaljujući njegovim nepovezanim i naizgled besmislenim izjavama. Bivši agent govori u množini, obraća se nekakvoj nevidljivoj vili koju uporno spominje, te ima fobiju od crvene boje. Na momente priča sam sa sobom mrmljajući si u bradu, a ako odlučimo ne preskočiti tekst, možemo čuti određene izjave koje uopće nisu popraćene tekstom, iako tekst inače vjerno prati glasovnu glumu. Detalji poput ovoga čine Deadly Premonition jedinstvenim iskustvom.

Glavni lik na momente priča sam sa sobom, a povremeno možemo čuti određene izjave koje uopće nisu popraćene tekstom.

York se vrlo brzo uspijeva smiriti te se dublje prisjeća događaja iz 2005. godine. Počinje jedna od najzabavnijih otvarajućih špica koje sam vidio u avanturama. Vrlo brzo, cijela stvar srećom poprima nešto vedrije tonove i Yorka odjednom promatramo u Le Carré gradiću kako na terasi restorana uživa gledajući naručenu hranu (?), pije kavu i lagano kreće s upoznavanjem osoblja hotela i mještana gradića.

Pri izlasku iz hotela upoznaje djevojčicu Patriciu koja, nakon što mu održi lekciju o štetnosti pušenja iz perspektive pasivnih pušača, s Yorkom potpiše pisani ugovor u kojem se York obvezuje štititi Patriciu od svih zala ovoga svijeta. Nitko tu ne postavlja pitanja, York je ozbiljan, te oni samo tako od sada skupa lutaju gradićem skupljajući tragove i rješavajući misteriozno ubojstvo.

Zach shvaćaš li, York je stvarno dobar agent, to ti je jednostavno njegov stil. Primjerice neki dan, ukrali su mu službeni automobil. Lopov je iz nekog razloga ostavio skateboard na mjestu gdje je vozilo bilo parkirano. York nije obraćao pažnju, samo je prihvatio novo stanje i od tog trenutka počeo koristiti dasku s kotačima kao primarno prijevozno sredstvo. Sjećaš se one izreke s limunom i limunadom? Haha, ništa se ti ne brini, Zach.

Jesam li spomenuo da su šef kuhinje hotela, recepcioner i portir zapravo jedna te ista osoba koja vrlo brzo presvlači uniforme? Da, tu igra postaje sve bizarnija i sve blesavija, ali unatoč tome što priča djeluje kao da je složena od hrpe elemenata iz filmova stravično loše produkcije, svi ovi događaji su povezani na jedan smislen i usuditi ću se reći izuzetno genijalan način. Nipošto nije za svakoga, ali sam siguran da onome kome se svidi sami početak – vrlo vjerojatno će mu se svidjeti i cijela igra.

Jesam li spomenuo da su šef kuhinje hotela, recepcioner i portir zapravo jedna te ista osoba koja vrlo brzo presvlači uniforme?

Gameplay u Le Carréu i dalje sadrži povremene segmente u kojima se igramo detektiva i primjerice na mjestu ubojstva tražimo tragove. Većinu vremena York provodi istražujući Le Carré koji je prezentiran u stilu otvorenog svijeta. Unatoč minimalnoj interaktivnosti, gradić djeluje živahno zahvaljujući osobnosti i nepredvidivosti njegovih mještana.

Lutajući ulicama Le Carréa, York se često obraća Zachu, komentira život i ponašanje mještana u manjem gradu. Reference na filmove i brojni citati također su Yorkov đir. Ponekad se osvrne na sami slučaj ili priupita Patriciu za njen stav o nekim društvenim pojavama. Patricia je važan pomagač s obzirom da zna za svaki aktualni trač, a njen očuh je gradski šerif koji surađuje s Yorkom.

Lutajući ulicama Le Carréa, York često komentira život i ponašanje mještana u manjem gradu.

Osim na skejtu, York između lokacija može putovati koristeći servis sličan Uberu (Zach, podsjećam te da je ovo 2005. godina, Le Carré je ispred svog vremena, pa oni su izmislili Uber). Povremeno je moguće zaigrati mini igre poput kuglanja ili bacanja „žabice“. Ovisno o vremenu u samoj igri, određeni mještani će se baviti različitim aktivnostima te određene trgovine i kafić imaju svoje radno vrijeme. Vrijeme je moguće izmanipulirati spavanjem u hotelu ili konzumiranjem duhanskih proizvoda.

Na spavanje je potrebno paziti, baš kao i na glad, u suprotnom se Yorkove fizičke sposobnosti smanjuju. Ako se York ne obrije, kroz par dana narasti će mu brada. Ako se odluči ne tuširati i izmjenjivati odijela, početi će zaudarati što će rezultirati vizualnim efektom roja muha koje ga prate, što će pak dovesti do toga da ga određeni neprijatelji lakše mogu nanjušiti. Nije li ovo sjajan koncept za jednu videoigru? Što kažeš, Zach?

York vrlo brzo dobiva pristup „onoj strani“, drugom svijetu gdje ga čekaju novi tragovi koji mu pomažu u rješavanju slučaja iz stvarnog svijeta. Tamo će se suočava s halucinacijama i brojnim nemanima, te duhovima iz vlastite podsvijesti. Ovo su ujedno i dijelovi s najviše akcije, a uglavnom završavaju analizom određenih mjesta zločina ili pak profiliranjem određenih sumnjivaca.

Cijeli Deadly Premonition 2 traje nekih 20-30 sati, ovisno o tome koliko vremena igrač odluči utrošiti na istraživanje i lutanje gradom, pošto veći dio avanture ipak otpada na period iz prošlosti. Tijekom istraživanja gradića Yorka povremeno napadaju nemani poput bijesnih vjeverica koje mu kradu predmete iz inventara. Da, uglavnom je riječ o divljim životinjama. Zbilja ne znam, valjda su developeri željeli naglasiti nekakav kontrast između ovozemaljskih životinja i čudovišta iz onog svijeta. Nije me ni ne briga, zabavno je!

Deadly Premonition 2 traje nekih 20-30 sati, ovisno o tome koliko vremena igrač odluči utrošiti na istraživanje i lutanje.

Navigiranje gradom je podosta primitivno. Od skejtanja nikako ne treba očekivati kontrole i mogućnosti viđene u Tony Hawk’s Pro Skateru. Isto vrijedi i za napucavanja jer vrlo brzo akcijski dijelovi postanu pomalo repetetivni. Srećom pa duh igre, ugođaj i luckasti likovi uvijek daju dovoljnu motivaciju, te mi se unatoč nedostacima u gameplayu uvijek itekako dalo nastavljati dalje.

U priči se vrlo brzo počinju pojavljivati članovi obitelji Clarkson koja posjeduje veći dio ovoga grada. Misterij se zahuktava, slučaj poprima neke slične karakteristike kao Greenvale slučaj koji je služio kao centar radnje prvog Deadly Premonitiona. Uz misije koje utječu na napredak priče, moguće je rješavanje usputnih misija koje mogu otkriti dodatne tajne gradića, ili pak samo poslužiti kao brz način zarade novca.

Nedostaci Deadly Premonitiona 2 su izuzetno jako izraženi, a radi se o manama koje vjerojatno ne očekujete od igre koja košta 50 eura na eShopu. Počnimo od performansi u izvedbi. Zatvoreni prostori su u redu, prihvatljivo za jednu Switch avanturu s ovakvim gameplayem. S druge strane, na otvorenom se igra muči s održavanjem mizernih 15 sličica u sekundi. Ne pretjerujem, možda je čak i manje od toga. Čudi me da me oči nisu boljele od ovakve izvedbe. Učitavanja su preduga, pogotovo pri napuštanju zatvorenih prostora. Nemoguće je invertirati kontrole Y osi, što je meni osobno navika u svim igrama.

Bugovi su brojni i dok su se u prvoj igri još nekako mogli pripisati šarmu, u nastavku ovo mogu pripisati jedino neispoliranosti i nedovoljnom testiranju igre. Petnaestak mi se puta dogodilo da se igra zblokirala i da nisam mogao nastaviti dalje s igranjem, rezultirajući obaveznim resetiranjem igre. Sitnih bugova ima mnoštvo, igra povremeno gubi sposobnost obavijesti koji točno predmet je York upravo pokupio. Nakon završetka avanture moguće je pokrenuti „new game plus“ koji omogućava ponovni prelazak glavnih misija uz rješavanje prethodno neriješenih opcionalnih misija, ali on dolazi s novim setom bugova.

Petnaestak mi se puta dogodilo da se igra zblokirala i da nisam mogao nastaviti dalje s igranjem.

Glazbena podloga je vrlo dobra, prikladna i uvijek prilagodljiva trenutnom tonu igre. To uistinu znači puno jer Deadly Premonition 2 tonove mijenja k’o lud. Na momente me Deadly Premonition 2 podsjećao na jednu od meni najdražih igara, Hotel Dusk: Room 215. Kasnije sam saznao da to nije slučajno jer je glazbu skladao isti skladatelj – Satoshi Okubo. Glasovna gluma je također za svaku pohvalu, odmah se primijeti da se glumac koji je posudio glas Yorku uistinu uspio uživjeti u ulogu. Ostatak glumačke ekipe također je odradio odličan posao.

Dugo nisam igrao nešto slično Deadly Premonitionu 2. Priznat ću da me igra uspjela podmititi svojim kvalitetama i da sam odlučio prihvatiti svaki bug, biti spreman na svaku nelogičnost i tolerirati svako predugo učitavanje. Odigrao sam ja to i bez invertirane Y osi. Jedva sam čekao daljnje zaplete i rasplete ove istodobno vrckaste i bizarne priče.

Zach, vjerojatno se pitaš: „Pa koji to normalan recenzent s ikakvim kredibilitetom igri s 15 FPS-ova daje 70+ ocjenu?“ Ali eto, takav ti je život, Zach. Što da ti kažem, igra mi se svidjela i u tih 15 fps-a. Navijam za treći dio što prije i također želim vidjeti Yorka u Super Smash Brosu. A ti, Zach?

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za Nintendo Switch. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač.