Nema sumnje da je Codemastersov EGO engine jedan od trenutno najboljih enginea na svijetu za racing igre, a u DiRT-u 3 opet je savršeno poslužio da predstavi izvrstan osjećaj brzine koji garantira napeto iskustvo rally i off-road utrkivanja. Treći nastavak voljenog poluarkadnog serijala nadogradio se na temelje prethodnika u mnogočemu, predstavio veći fokus na tradicionalno rally utrkivanje i uglancao gotovo sve elemente gameplaya i prezentacije. No osim tradicionalnih eventova na koje smo već navikli, popularni Ken Block imao je svoje prste u jednom novom modu, a Codemasters je odlučio začiniti gameplay s ludim party modovima u multiplayeru gdje gazimo kartonske robote i infestiramo automobile zombie virusom. Zvuči kao puno raznolikosti na jednom mjestu zar ne? No funkcionira li sve to zajedno u jednom paketu naziva DiRT 3?

Odgovor potražite u nešto sažetijoj video recenziji odmah ispod, a za više detalja obratite se punoj tekstualnoj recenziji u nastavku.

Majstori koda (vrlo potreban prijevod Codemastersa, bravo ja), uspješno su se riješili kamp kućice iz Dirta 2, formirali glavni singleplayer mod trojke podosta drugačije od prethodnika i predstavili krasno dizajniran, brz i efikasan sistem menija. Takozvani Dirt Tour mod predstavlja igraču ukupno četiri sezone natjecanja, svaka sa svojim posebnim prvenstvima. Svako prvenstvo sadrži nekoliko eventova čija natjecanja variraju od klasičnih rally utrka, preko suludo brzih Trailblazera pa sve do stunterske Gymkhane. Još su tu i Head2Head okršaji, RallyCross natjecanja te Landrush eventovi u kojima se utrkujete u nabrijanim kamionetima, SUV-ovima i buggyima. Raznolikosti sadržaja stoga nikako ne
nedostaje, zbog čega prelazak Dirt Toura nije samo trening za online utrkivanje, već i vrlo zanimljivo i pametno koncipirano singleplayer iskustvo vrijedno čak višestrukog prelaska.

Ono što nam je obećano je i ispunjeno. Iako ne možemo reći da tradicionalni rally, za kojim su fanovi toliko vapili, čini glavni fokus igre, on uistinu čini oko 60% kampanje i to je sasvim dovoljno jer u isto vrijeme ostavlja dovoljno mjesta da ostale uitrke dolaze do izražaja. Fanovi rallya biti će sigurno zadovoljni rally stazama te selekcijom rally automobila. Jurit ćete po lokacijama poput Finske, Kenije te snježne Norveške i Aspena (da, tu su i snježne staze), a sve to s legendarnim automobilima čiji se izbor proteže od onih iz 60-ih godina prošlog stoljeća pa sve do modernih rally auta današnjice. Od Mini Coopera i Kadeta, preko Lancie Delte do novih Focusa i Mitsubishi Lancera, prigodnih automobila ne nedostaje). Natjecanja su pravilno raspoređena, kao i napredak u igri, pa gotovo nikad nećete biti isfrustrirani težinom neke utrke jer težina utrka uglavnom paralelno raste s iskustvom koje stječete.

Kroz karijeru profesionalnog vozača u Dirt Touru prati vas i vaš agent ili nazovi-mentor, no ovdje on, odnosno ona, vrlo malo dolazi do izražaja; čisto kao jedan glas motivacije i ohrabrenja kada vam primjerice ne ide dobro u karijeri. Logično, napredak se ostvaruje završavanjem utrka, pri čemu se uspješan plasaman nagrađuje reputation bodovima čiji dovoljan broj otvara nove utrke i sezone. Isti bodovi privlače i nove sponzore (više bodova = bolji sponzor) pa ćete određene utrke moći odvoziti s boljim ili ljepšim sponzorskim automobilom. Auti vam se samo serviraju za svaku utrku pojedinačno, što pomalo umanjuje osjećaj postignuća kakav imamo u sličnim racing igrama kada zapravo otključamo novi automobil. Na izbor prije pojedine utrke obično imate dva ili tri različita automobila s drugačijim sponzorskim oznakama (ovisno o tome koje ste sponzore privukli prijašnjim uspjesima) i različitim brojem bonus bodova koje ćete dobiti kada riješite neki za taj auto specifičan bonus cilj.

Vozni model je arkadan i vrlo pristupačan novim igračima, ali kada se ugase sve asistencije pomalo koketira sa simulacijom što će se svidjeti i onim iskusnijim fanovima virtualnog utrkivanja. Casual postavka vožnje (prva postavka, sve asistencije upaljene) zaista je prelagana i zahtjeva minimalan trud igrača (toliko lagana da nismo sigurni zašto uopće postoji), no s ugašenim asistencijama i dobrim volanom pravi je užitak igrati jer pravilno kočenje, skretanje i ponajviše kontrola gasa, postaju iznimno bitni za postizanje dobrog rezultata. Stoga ćete svake sekunde nešto raditi – popuštati papučicu gasa, onda je gurnuti do kraja, raditi male promjene u kutu skretanja, pripremati se za onaj veliki zavoj koji slijedi… Igra vas stalno drži na rubu, zahtjeva dobre reflekse i stalnu koncentraciju, a osjećaj brzine koji se pritom stvara je fenomenalan. Dok se utrkujete po zemljanim stazama Kenije, uživati ćete jureći prašnjavim dionicama, ali u isto vrijeme jedva čekati onaj mali asfaltirani dio na koji ćete obično uletiti “u boku” uz prigodnu škripu guma.

Iskusniji igrači u potrazi za izazovom ponekad bi mogli pomisliti da igra prečesto oprašta greške u vožnji, ali ubrzo će shvatiti da je to samo prividan osjećaj, barem kada su u pitanju ugašene asistencije. Možda se i izvučete iz nekog zavoja na realno gledano nemoguć način nakon što ste u njega potpuno krivo i prebrzo ušli, no oprostiti vam neće konkurencija koja je zavoj optimalno prošla – ni ona računalom upravljana, a pogotovo ne ona stvarna u multiplayer modu. Zato treba voziti po idealnoj liniji, pravilno kočiti i ubrzavati kako bi završili na podiju. Ukoliko krivo procjenite neki zavoj i završite na krovu između dva stabla negdje u Finskoj, to nije ništa što malo manipulacije vremenom ne može popraviti. Pogodili ste – flashbackovi koji omogućuju da vratite vrijeme prije nesreće i pravite se da se ništa nije dogodilo su opet tu, a sada gubite reputation bodove kada ovu opciju iskorištavate u karijeri, što je dobro smišljen balans.

Auti su konkretni, a čine se i ponešto težima no u prethodniku, pa uz sve gore opisano imamo jedan vrlo kompetativan i prilagodljiv vozni model koji je lako prihvatiti, ali i dovoljno izazovan za savladati u potpunosti.

Driftanje na koje smo se toliko mrštili u Shiftu 2 i ovdje je prisutno, ali srećom – ovdje je odlično izvedeno. Driftanje je tako dosta predvidivo i logično, pa ćete prvi put bez prethodnog objašnjenja i iskustva lako napraviti drift i održati ga neko vrijeme. No iako je relativno lako ući u drift i održati ga, nikad nije toliko lagano da ne bi bilo izazovno i zabavno. U Dirt Touru postoji i nekoliko natjecanja koja se baziraju isključivo na driftanju i ostvarivanju što više “drift-bodova” na prilagođenoj dionici neke rally staze, ali najčešće ćete svoj virtualni auto „bacati u bok“ na novim Gymkhana eventovima, gdje je bitno raditi driftove i razne druge trikove, kombinirati ih i izgledati pritom kul.

Publiku u Gymkhana arenama impresionirati ćete vrteći se u krug između čunjeva, paleći gume vrteći se oko stupova i naravno driftajući ispod taktički postavljenih i dovoljno visokih prikolica kamiona (jer ništa nije kulnije od prolaska ispod prikolice kamiona “u boku”). Kombinirajući te trikove zarađivat ćete bodove, tjerati publiku u delirij i ako ste dovoljno uspješni – osvojiti kakvu medalju (a samim time i dobar broj reputation bodova).

Gymkhana nije laka za savladati i u početku može biti vrlo frustrirajuća jer igra u neku ruku zahtjeva da ju naučite igrati ukoliko želite napredovati u Dirt Touru (doduše, nije to uvijek potrebno, možete biti solidni u Gymkhani i izvrsni u svemu drugome i možete napredovati). Ali jednom kada se malo naviknete na promjenjene karakteristike automobila koje ćete u ovom eventu voziti, ovaj mod igre postaje itekako zabavan odmak od standardnih od-točke-do-točke utrka.

Prelazeći Dirt Tour otključati ćete i DC Compound, posebnu arenu na otvorenom s preprekama i rampama za skakanje, koja je u suštini namijenjena freestyle iživljavanju. Kada vam dosade klasične utrke jednostavno uđite u DC Compound pa nabacite koji drift, spin, jump i pustite mozak na pašu. Ali stvar zapravo nije tako plitka – u Compondu imate i niz mini-misija te achivementa uz koje ćete provesti sate kako bi ih izvršili.

Protiv stvarnih protivnika (do osam njih) možete zaigrati online, lokalno ili u split – screenu (i to na PC-u), a natjecati se možete u gotovo svim vrstama natjecanja koje su sadržane i u singleplayeru. Online matchmaking ponekad zna potrajati, a u kombinaciji s time, preduga loading vremena iz singleplayera ovdje se čine još iritantnijima (ponekad se čini kao da ste se utrkivali kraće no što ste se spajali na server i čekali loading). No sve je to ipak u nekim granicama normale, pa ni oko same funkcionalnosti multiplayera također nemamo baš većih zamjerki.

Posebnost multiplayera leži u specijalnim party modovima koji su toliko ludo koncipirani da vam se na prvi mah može činiti kao da ne pripadaju. No kada ih isprobate i shvatite koliko su dobri za malo multiplayer razbibrige, taj osjećaj brzo nestane. U spomenutim party modovima infestirati ćete druge aute zombie virusom u svojevrsnoj igri lovice, igrati se capture the flaga itd. Zabavni su to modovi za isprobati i ponekad odigrati, iako zapravo nemaju dugotrajan faktor zabave. No srećom sadržaja ni ovdje ne nedostaje pa se ozbiljniji igrači mogu između ostaloga natjecati u time trailovima i pokušati zapisati svoje ime što više na leaderboardsima. Uz ovo, valja spomenuti još i poseban Hardcore mod u kojemu igra prisiljava sve igrače na pogled iz kacige i liši asistencija te HUD-a dok hvataju najbolje vrijeme na odabranoj rally stazi. Prezabavno.

Odličnom adrenalinskom osjećaju jurnjave uvelike pripomaže i prezentacija – grafička i zvučna. DiRT 3 u potpunosti podržava DX 11, pa na odgovarajućoj PC konfiguraciji izgleda jednostavno fenomenalno, no ni DX 10 na PC-u nije za baciti. Dapače, sve snimke koje vidite u našoj video recenziji snimljene su koristeći DX 10 grafičku karticu, a kao što vidite – sve izgleda i više no odlično.

Efekti čestica i dima su vrlo realno simulirani (iako se ponekad čine pretjerani, lijepi su pa ne smetaju), razina detaljnosti u teksturama je fascinantna, sve je vrlo oštro, a i efekti osvjetljenja pozitivno pridodaju cjelokupnoj prezentaciji uz vrlo živopisne refleksije na automobilima.

Fenomenalno je primjerice kad se vozite po novim snježnim stazama, a s pogledom iz kokpita pokušavate razabrati gdje je sljedeći zavoj kroz silne čestice snjega koje vam konkurencija baca u vjetobran dok se brisači muče očistiti vam pogled. Mora se doduše reći da su kokpiti mogli biti nešto detaljniji i da u kvaliteti prezentacije dosta variraju od automobila do automobila. Model štete je zato vrhunski odrađen, svaki automobil se može izdemolirati praktički do neprepoznatljivosti, a u nešto napetijim utrkama uz puno kolizija, komadi karoserije biti će posvuda po stazi.

Lijepa grafika posebno dolazi do izražaja u replayevima, no oni su nažalost pomalo ograničeni. Iako su dobili mogućnost direktnog uploada replaya na YouTube iz igre, ona dolazi uz ograničenje od 30 sekundi te 480p rezoluciju, a kako druge opcije za spremanje replaya nema, gameri koji vole pokazivati svoja dostignuća prijateljima biti će malo razočarani.

Glazbena podloga (koju čujete samo u menijima i nešto prije utrka) varira od pop-a do hip-hopa i vjerodostojno prati općenitu atmosferu igre, a pjesme su uglavnom poznate i lako uđu u uho čak i ako ih niste pjevušili već prije. Zvuk automobila je fenomenalan, različit je za svako vozilo, a može ga se opisati i kao koristan kada nemate retrovizor, a netko vas je očito dostigao i bruji iza leđa. Ni zvučni efekti ne kaskaju u kvaliteti, a jedina manja zamjerka zvučnoj strani ide u smjeru glasovne glume vaših agenata/mentora gdje problem nije toliko sama gluma već scenarij koji je izforsiran i možda malo previše “kul” za naš ukus.

Igru smo testirali koristeći volan, gamepad i tipkovnicu, a dok nam je Logitech Dual Action kontroler redovito propoznala i automatski konfigurirala, baš kao i tipkovnicu, s volanom je bilo ponešto problema. Ruku na srce, riječ je o nešto starijem Logitech MOMO racing volanu, ali Shift 2 ga je primjerice sasvim koretktno prepoznao svaki put. U DiRT-u 3 postavke volana trebalo je pri svakom ulasku u igru nanovo konfigurirati, a ne govorimo pritom samo o kontrolama za skretanje/gas/kočnicu već i općenitim postavkama volana i force feedback efekta.

Uz više klasičnog rallya, zabavan arkadni vozni model koji koketira sa simulacijom na jedan izvrstan način, hrpom raznovrsnog adrenalinom nabijenog sadržaja i predivnim vizualima, Codemastersov DiRT 3 najbolji je izdanak serijala do sada. Ovo je jedna od onih igara čija je investicija vrlo isplativa ako ste ljubitelj žanra, jer igra uz svu silu različitih modova nudi raznovrsnu i dugotrajnu zabavu kojoj ćete se vraćati i vraćati, pogotovo ako se navučete na multiplayer. Naravno, nije ovo igra bez mane. Iritirati će vas stvari poput dugotrajnih loading ekrana, voice actinga u singleplayeru, a mnogima bi mogla biti iritantna i Gymkhana sa svojom dugom krivuljom učenja, no uz sve ostale svijetle strane lako je igri progledati kroz prste na ove manje propuste i preporučiti ju bilo kojem fanu dobre virtualne utrke.

Slažete se? Ne slažete? Sviđa vam se nova video recenzija? Svoje komentare i ocjene ostavite nam u za to pređenim mjestima…