Stara narodna poslovica kaže da nikad ne treba popravljati ono što nije slomljeno. Kada pogledamo Supergiantov Hades iz 2020., zbilja je nevjerojatno pomisliti kako se nešto moglo odraditi bolje, toliko da sam izlazak dvojke dočekao uz nemalu dozu straha od razočarenja. Zarazan i maštovit gameplay te prekrasna priča dubinski integrirana u grčku mitologiju i koncept ponovnog umiranja čine Zagreusa i njegov bijeg iz Hada jednim od najsjajnijih primjera sve popularnijeg roguelite žanra.

Na moju sreću, Hades II savršen je primjer nastavka koji zna tko je i što želi postići. Apsolutno svaki element originala ovdje je poboljšan ili uvećan, dovoljno da vas ponovno bez problema uvuče u svoj svijet i ponudi novu odiseju, no opet ne toliko da riskira ikakav gubitak šireg identiteta i status jednog od najboljih. Pritom ne bih rekao da je Supergiant ovdje igrao na sigurno, već je jednostavno prepoznao da su napravili nešto jedinstveno s originalom te je potrebno samo dodatno uglancati zlatno ruho.

Hades i njegov nastavak podsjećaju na Homerovu Ilijadu i Odiseju: riječ je o izuzetnim pričama koje se međusobno nadopunjuju te zajedno čine prekrasan komad umjetnosti koji će se cijeniti dugo nakon što njihovo vrijeme prođe.

Grčka magija

Samo nekoliko pokošenih satira dovoljno je da osjetite kako Hades II neodoljivo koketira s borbom iz originala, uz nekoliko preinaka koje ih ipak jasno odvajaju. Brbljavog Zagreusa i više no dostojno zamijenila je Melinoë, izgubljeno dijete podzemlja koje su u tajnosti odgajale čarobnice. S obzirom na svoj vještičji odgoj, Melinoë u borbi znatno više koristi magiju pa uz specijalne napade za svako od šest oružja sada možete i prizvati magični krug s kojim zarobljavate vaše protivnike.

S obzirom na svoj vještičji odgoj, Melinoë u borbi znatno više koristi magiju

Svi bolji potezi vaših oružja zahtijevaju korištenje magije, a ona se može crpiti sve dok imate manu, što je nadograđen i proširen sustav baratanja energijom iz originala. Izuzev magije, još jedna velika razlika između Hadove djece je i sustav brzog izmicanja, koji ovdje ima drugačiju ulogu. Naime, Melinoë ni izbliza nema tako brz i raznovrstan dash kao Zagreus, stoga možete zaboraviti na višestruka munjevita izmicanja.

Umjesto Hermesovog skakutanja, Melinoë naknadnim pritiskom tipke prelazi u sprint, čime vrlo brzo može stvoriti prostor između sebe i neprijatelja. Dakle, višestruko izmicanje ovdje je zamijenjeno sprintanjem, što uvelike mijenja način na koji igrate igru. Prije svega, zbog mogućnosti sprinta mnoge su arene dobile na prostoru, što znači da ćete, uz standardne klaustrofobične hodnike, sada imati borbu i na otvorenom.

Višestruko izmicanje ovdje je zamijenjeno sprintanjem, što uvelike mijenja način na koji igrate igru.

Sukladno tome, i vaši neprijatelji su sad brži, brojniji i okretniji, a promjene u njihovim napadima te kretanju posebno se osjete pri učestalom korištenju širokih prostornih napada koji vas u svakom trenutku mogu ugroziti, bez obzira koliko brzo trčali. Ako ovome pridodate i dodatak letećih neprijatelja poput uvijek tako ljupkih harpija, postaje jasno kako Melinoë itekako treba potez kojim će protivnike zakovati na mjestu! Dodatnu pomoć u borbi ponekad će vam pružiti i sami bogovi, kao i ostali popularni likovi iz mitologije poput Ikarusa, a možda i najveći dodatak u vidu pomagača donose razne zvjerke poput magičnih mačaka koje možete pripitomiti i s guštom gledati kako protivnike tamane kao od šale – da ne kažemo kao mačke miševe!

S obzirom na to da je kod Melinoë sve u znaku magije i vještičarenja, ne treba čuditi ni dodatak posebnih arkana karata koje igraču nude razna poboljšanja. Nešto slično imali smo i u originalu, no tamo su ona bila trajna, dok je ovdje vaš izbor karata ograničen. Svaka karta košta vas određen broj bodova, a same aktivacije su raznolike i variraju od pukog otključavanja do ispunjavanja određenih uvjeta poput spajanja sa susjednim kartama i slično.

Hades II je velika igra, puno veća od jedinice, a mnoge igrače razveselit će činjenica da ovoga puta imamo znatno veći broj zona za istražiti,

Jedna od najboljih stvari kod Hadesa bila je ta što je odnos izazova i nagrade fantastično namješten tako da se ne možete nagovoriti da prestanete igrati. Svaki pokušaj pred vas besramno stavlja herkulovski zadatak (ponekad i doslovno!), no istovremeno igrač ima osjećaj da je sve pod kontrolom jer zna da je oboružan moćima samih bogova, a uz to ga čeka obilje zabave i značajne nagrade.

Hades II je velika igra, puno veća od jedinice, a mnoge igrače razveselit će činjenica da ovoga puta imamo znatno veći broj zona za istražiti, što automatski znači i više boss borbi za iskusiti. Svaka od njih vrlo je zabavna, usko povezana s pričom igre i neodoljivo povezuje prekrasnu antičku mitologiju s šarmantnom umjetničkom slobodom koju Supergiant koristi na najbolji način. Jedan od mnogih primjera su sirene koje su prikazane kao rock glazbenice koje vas napadaju notama i glazbalima, što je naravno aluzija na njihovu ubojitu pjesmu s kojom su utapale mornare u antičkim pričama.

Kupanje s Narcisom

Naravno, ni ovoga puta ne bismo daleko stigli bez pomoći Olimpa, a uz nekoliko sitnijih promjena, ona je uglavnom ista. Ovoga puta veći je naglsak na spajanju raznih moći koje otvaraju nove kombinacije, a postoje i posebni bonusi na kletve svakog božanskog elementa. Sustav sam po sebi funkcionira izvrsno, jedino me malo neugodno iznenadila nepotrebna estetska promjena nekih bogova. U igri koja toliko drži do povezanosti priče s originalom i sitnih detalja, ne mogu prožvakati poptpuno nepotrebne i dosta agresivne izmjene nekih likova.

Ne znam kakvom se magijom služi, no Melinoë je uspjela čitavu groznicu podići na razinu više, do te mjere da sam u prvih nekoliko dana igranja grozničavo igrao gotovo pa bez prestanka – i to ne zato što me urednik bičem tjerao brže no Apolon svoju nebesku kočiju! (op. ur. – bič je ovdje fiktivno sredstvo prisile i nema veze ni sa kakvim BDSM igricama)

I ovoga je puta glavni motiv sukob unutar obitelji, s tom razlikom da su ulozi sada znatno povećani.

Drugi dio ovog zaraznog paketa tiče se priče, koja je ponovno na visokoj razini. I ovoga je puta glavni motiv sukob unutar obitelji, s tom razlikom da su ulozi sada znatno povećani. Dok smo u prvoj igri prolazili kroz arhetipsko sazrijevanje Zagreusa koji pokušava izaći iz očeve sjene, u nastavku se bavimo spašavanjem Olimpa kojeg su zatočili Titani, na čelu s vašim djedom Kronosom.

Kronosu je nekako pošlo za rukom da otme Sestre sudbine, moćna bića koja kroje sudbinu svim živim bićima pa čak i bogovima. S tom je moći Kronos postao gospodar vremena, a prva stvar koju želi učiniti je povratak u prošlost kako bi se osvetio svojim sinovima i kćerima što su ga skinuli s trona te tako zaustavili vladavinu titana. U trenutku kada preuzimamo ulogu Melinoë, bogovi su na rubu poraza, a na nama je da ispravimo nepravdu, spasimo obitelj i ispravimo tijek povijesti.

Ovdje bi valjalo naglasiti kako se radnja u dvojci u mnogočemu oslanja na vaše poznavanje originala, stoga bih novim igračima preporučio da Had prvo iskuse sa Zagreusom pa tek onda s Melinoë.

Melinoë nije toliko šarmantna kao Zagreus, no ne treba ni biti – njen mračniji karakter itekako je u skladu s povećanim ulozima. Doduše, to ne znači da je manje simpatičan lik, niti da igra usprkos ozbiljnom tonu i dalje nije krcata humorom, no lijepo je vidjeti kako se jasno osjeti karakterna razlika između članova obitelji i situacija u kojima su se pronašli.

Melinoë nije toliko šarmantna kao Zagreus, no ne treba ni biti – njen mračniji karakter itekako je u skladu s povećanim ulozima.

Primjerice, iako je cijeli Olimp na rubu nestajanja, Melinoë u nekom trenutku u svom kampu otključava vruću kupelj, a u nju će ulaziti isključivo u društvu pa je na vama da odlučite s kime ćete provesti sparne grčke noći! Ovakve sitnice pojačavaju draž i međusobnu povezanost likova, a uz to postoje i one situacije kada prilikom putovanja po zonama susrećete razne poznate grčke likove s kojima možete razgovarati i tako dodatno ući u ionako predivni svijet antike.

Ako svemu ovome pridodamo besprijekorno tehničko stanje i povratak brojnih dodataka s kojima si možete zapapriti gameplay po želji, nije teško zaključiti da smo ponovno dobili apsolutni slatkiš zapakiran u jednu od najljepših mitologija ikada.

Suprotno mojim strahovima, Hades II u potpunosti je opravdao svoje postojanje i donosi sate i sate perfektne zabave kakvu smo doživjeli i u originalu. Pred Melinoë je bio pakleno težak zadatak, no svojom magijom i sitnim poboljšanjima uspjela je u naizgled nemogućem te stoji rame uz rame svome bratu kao jedan od najboljih naslova ovoga žanra.