Jack Deckard, a ne zločinac

Kao profesionalni kradljivac umjetnina, u ulozi Jacka Deckarda unajmljeni ste ukrasti Pandorinu kutiju u New Yorkškom muzeju. Sve krene nizbrdo kada naš maloumni Jack otvori kutiju i svijet preplave mistična bića koja imaju namjeru sve pretvoriti u pepeo i dim. U nastavku priče morate saznati tko je unajmitelj, pobiti nekolicinu mističnih bića i sačuvati živu glavu. Čitav koncept ima potencijala, ali je ujedno i pomalo nezanimljiv i nema baš previše smisla. Od pandorine kutije očekujemo malo veću najezdu neprijatelja, od plaćenika očekujemo da ne bude glup ko k… stup; u svakom slučaju očekujemo puno više.

Atmosfera u početku igre je fascinantna, iz muzeja u kojem je kutija izbija blještava svjetlost koja se spaja sa nebom, na ulicama grada apokalipsa, uništene zgrade (koje se znaju uništiti i do temelja), smrvljeni auti, panika te ogromni orlovi koji nadlijeću gradom, ubijaju i uništavaju sve što im je na putu. Ludnica! Jackom krećete spasiti živu glavu, i u početku naravno prvo naletite na sjekiru, a kasnije na ostala oružja. Ali naravno, nismo mi te sreće da se ovako dobar početak produlji na ostatak igre. Već ćete nakon prvih 20 minuta vidjeti da sa igrom nešto opasno ne štima.

Prvih dvadeset minuta apokalipse

Prva stvar koju ćete u igri zamijetiti je užasan gameplay. Jack užasno malo može odskočiti od zemlje što je neizrecivo iritantno, no ako stisnete sprint, a zatim skakanje, Jack će skočiti tako daleko da se takvog skoka ne bi posramio ni Carl Lewis. Vrlo iritantna stvar u igri je da čak i ako nađete neki dio za kojim tragate, naići ćete uz njega i na nevidljive zidove ili, još gore, zapnuti ćete u nekom skučenom prostoru. Lakoća kojom zapnete za neki prostor je zaprepastujuća i stvara osjećaj frustriranosti posebno u situacijama borbe. Takve stvari se zaiste ne smiju događati.

Leveli u Legendaryu su klaustrofobični i puni klišeja. Zagonetke su monotone i dosadne i sastoje se od povlačenja poluga, a aktivacijom poluge otvaramo vrata i kroz njih nastavljamo svoju apokaliptičnu avanturu. WOW! Sva vrata u igri koja se ne otvaraju polugom su zaključana i potrebno ih je otvoriti preko sigurnosne ploče. Dakle sljedeći i postupak ćete u igri ponoviti milijun puta: otvori kontrolnu ploču, drži “USE” 10-ak sekundi, prođi kroz otvorena vrata. Vrlo zanimljivo ne? Valja spomenuti i da su oružja promašena u potpunosti. Njihova razorna moć nije posložena kako bi očekivali i uglavnom ćete koristiti oružja koja izgledaju “slabije”. Ne znam kako bi ovo nazvao, ali, pucam po vukodlaku, posred njegovog tijela i njemu nije ništa. Pomaknem kursor malo desno, puknem i tek mu se tada oduzme malo energije. Zašto?!?

Zvuk u igri nije pretjerano loš, čak je i dobar kad skupljamo animuse. A što su animusi? Ako ste igrali Painkillera, u ovoj igri su animusi nešto kao duše koje ste skupljali u Painklilleru iza palih živinčadi. Ako niste igrali Painkillera, animuse izvlačite iz tijela mrtvih čudovišta i služe vam kao energija, ali i kao kratki snopovi energije kojim odbacujete čudovišta od sebe. Ne znam zašto, ali ti snopovi energije me tako podsjećaju na Clive Barkers Undying. Al ajde, ideja je oke i može proći. Animuse izvlačite preko suvenira koji vam je ostao na ruci pri otvaranju Pandorine kutije. O grafici u igri zaista nema smisla previše pričati, pogotovo zato jer bi samo nešto bolja grafika od one u Crysisu mogla podići igrinu ocjenu za koji postotak, u prvom redu zbog lošeg gameplaya. Kratko i jasno, grafika je u redu, nije loša, a nije ni pretjerano dobra.

Sljedećih deset minuta (ujedno i zadnjih )

Da ne bude sve tako crno… Dovraga, ipak je, pa ćemo ovako… Igru ne uspijevaju spasiti ni dobra glazbena podloga ni neke dobre ideje. Jedna od njih je da nakon što ubijete vukodlaka, on se nakon nekog vremena reanimira i ponovo kreće na vas. Zato, dok je još mrtav na podu, morate mu uništiti glavu. Onda ga više neće moći ni profesor Baltazar uskrsnuti. Ali i to je pomalo upropašteno jer ako vukodlaku želite odrubiti glavu sjekirom možete sjeckati po njemu dva sata i glava će još biti na ramenima. Zatim uzmete bacač plamena, okinete jedan mali klik mišem i gle, glave više nema. Za odrubiti nekome glavu, prije bih uzeo sjekiru nego bacač plamena, jednostavnije je sjekirom… Hmm. No uglavnom, da se vratimo na temu, možda to nekima neće smetati, ali da je propust, to sigurno je.

Neprijatelji u igri vas gađaju raznim predmetima i totalno su nepredvidivi te vam znaju i ukrasi predmete koji su vam potrebni za daljnji tijek igre. U tom slučaju morat ćete vratiti ono što je vaše i to kako drugačije nego bezglavim puškaranjem po beštijama. Multiplayer je imao potencijala, posebno mod u kojem dvije ekipe ubijaju čudovišta, uzimaju im animuse i njima pune svoje generatore. Ali užasan gameplay, osrednja grafika i besmislenosti u igri rezultirali su praznim serverima.Sve u svemu, igra je podbacila u svim segmentima, i defnitivno ne mogu preporučiti da potrošite svoje vrijedno zarađene novce na ovo djelo lijenih programera i dizajnera.

Mislite da igra nije za trash rubriku? Mislite da je? Bilo kako bilo, ostavite nam komentar sa svojim razmišljanjem oko ove igre i recenzije, a naš forum je otvoren za svih koji bi pričali o ovoj igri ili bilo kojoj drugoj pa dođite i ostavite koji post i tamo.