Tenis na virtualnim terenima odavno je ušao u pomalo egzotičnu kategoriju. S vremena na vrijeme pojavi se novi naslov poput TopSpina 2K25, ali tu već pričamo o osjetno manjim budžetima naspram drugih sportskih igara. Nažalost, ni kvaliteta virtualnog tenisa često ne doseže zavidnu razinu. Cijeli segment sportskih igara sveo se na sigurnu rotaciju: FC, NBA 2K, Madden i F1 , iz godine u godinu. Nekad popularni skateboard, snowboarding ili tenis naslovi gurnuti su na marginu. Čak nas je i Rockstar Games nekoć znao iznenaditi simulacijom stolnog tenisa. Danas? A imate tenis u GTA Online!

Jedini preostali bastion virtualnih sportova izvan te “popularne četvorke” prebacio se u arkadni tabor, pod sigurnim okriljem Nintenda. Nintendo Switch Sports, Mario Tennis Aces, Mario Strikers: Battle League i Mario Golf: Super Rush samo su neki od naslova koje možete zaigrati na Switch konzolama. Sve ih krasi vrhunska zabava na kauču s društvom – ali i kronični manjak dubine u kompetitivnom i single-player segmentu. Nimalo iznenađujuće, upravo takav je i novi Mario Tennis Fever.

Odmah na početku Mario Tennis Fevera dočekao me kratki uvod u osnovne vrste udaraca. Običan forhend, felš, lob, skraćena lopta, snažan udarac po sredini, smeč… U suštini, sve što biste radili i na stvarnom terenu. Kontrole su prilično jednostavne – jedna ili dvije tipke istovremeno za izvođenje udarca. Tajming je, naravno, krucijalan, kao i odabir smjera. Najveća novost u odnosu na prijašnje dijelove su takozvani Fever reketi. Aktivnim igranjem i vraćanjem udaraca punite Fever metar, a potom posebnim potezom (tipka X) aktivirate Fever napad.

Aktivnim igranjem i vraćanjem udaraca punite Fever metar, a potom posebnim potezom aktivirate Fever napad.

A Fever napad? Ovisi o reketu koji odaberete. Zvijezda reket pri padu loptice na protivničku polovicu oduzima dio energije protivniku, dok vaš lik nakratko postaje nepobjediv, baš kao kad pokupite zvijezdu u klasičnim Mario platformerima. Banana reket rasipa kore po terenu, spremne da protivnik zapleše neželjeni balet. Bullet Bill reket pretvara lopticu u projektil koji juri prema suparniku bez milosti. Ideja je jednostavna, ali efektna – tenis nakratko postaje čisti kaos.

Važno je naglasiti da Fever udarac ne garantira automatski aktivaciju efekta. Protivnik može vratiti lopticu prije nego dotakne tlo, a efekt će se aktivirati tek pri prvom padu na nečiju polovicu. To znači da se situacija može okrenuti u sekundi, bez obzira tko je aktivirao napad. Rezultat je pak nervozno približavanje mreži i panično spašavanje poena dok teren postaje minsko polje banana i projektila.

Fever mehanika donosi nervozno približavanje mreži i panično spašavanje poena dok teren postaje minsko polje banana i projektila.

U igri se nalazi 30 različitih reketa, što je i više nego dovoljno za šarolike gaming večeri. Svaki meč može djelovati drugačije od prethodnog. Nažalost, balans nije idealan. Neke moći su osjetno jače od drugih, pa se već sada u online mečevima vrti tek nekoliko meta izbora. Šteta, jer koncept je na papiru mogao osigurati dugoročnu svježinu.

Što se tiče multiplayera, vraćamo se na dobro poznate Nintendove temelje. Lokalno igranje za do četiri igrača funkcionira odlično, bilo uz klasične kontrole ili mahanje Joy-Con kontrolerima u Swing modu. Da, šale na račun naziva Swing moda i kasnih pijanih sati u većem društvu pišu se same – ali ostat ćemo pristojni.

Lokalno igranje za do četiri igrača funkcionira odlično, bilo uz klasične kontrole ili mahanje Joy-Con kontrolerima u Swing modu.

Online dio s druge strane djeluje prilično ogoljeno. Rangirani mečevi dostupni su samo u 1-na-1 formatu, bez ozbiljnije dubine, sezonalnosti ili naprednih rangova. Povremeno će vas sustav spojiti s igračima slabije veze, a tada svi ispaštaju zbog izraženog input laga. Nije katastrofa, ali daleko je od standarda ozbiljnih kompetitivnih naslova.

Single-player nudi nekoliko klasičnih modova te jedan novi, pričom pogonjen Adventure Mode. Tu su single i double turniri, tornjevi s posebnim pravilima, Free Play s prilagodbama te Mix It Up – niz mečeva s bizarnim pravilima, poput terena u obliku flipera ili onih s prstenjem koje ubrzava lopticu.

Adventure Mode me najviše zaintrigirao, ali je na kraju ostavio tek mlak dojam.

Adventure Mode me najviše zaintrigirao, ali je na kraju ostavio tek mlak dojam. Priča služi tek kao izgovor za nekoliko sati igranja: misteriozna sila pretvara Marija, Luigija, Peach, Waria i Waluigija u njihove baby verzije, a rješenje naravno leži… u pohađanju škole tenisa! Jer zašto spašavati svijet epskim transformacijama kad možete servirati as? Nisam očekivao scenarij za pamćenje, ali jesam barem pokoju skrivenu sekciju ili kreativniji dizajn. Umjesto toga dobio sam linearni niz tutorijala s tek nekoliko simpatičnih boss mečeva.

Mario Tennis Fever izgleda šareno i veselo, to jest tipično za Mario igre. No, teško je govoriti o impresivnom skoku u odnosu na prethodnika. Modeli likova, animacije i teksture nisu dramatično napredovali kako biste možda očekivali kad je igra ekskluzivna za Switch 2. Tereni imaju nešto više osobnosti, ali ništa revolucionarno. Novost je brbljavi cvijet u ulozi komentatora koji nema ogroman raspon rečenica, no barem uspije razbiti monotoniju i dodati trunku šarma.

Tehnički gledano, single-player radi glatko u 60 sličica u sekundi, čak i u podijeljenom ekranu. Veći problemi javljaju se isključivo u online multiplayeru, gdje kvaliteta iskustva ovisi o stabilnosti veze oba igrača.

I tako se vraćamo na početak. Kao i kod većine Nintendovih sportskih igara: želite li duboko, dugotrajno single-player iskustvo? Od Mario Tennis Fevera nećete ga dobiti. Ozbiljan kompetitivni sustav? Samo su osnove tu. Međutim, imate li dodatne kontrolere i ekipu spremnu za malo prijateljskog podbadanja? Onda vam je ovo pun pogodak. Gameplay je brz, zabavan i stvoren za trenutke kada vas prijatelj namjerno gurne baš dok izvodite Fever udarac za meč-loptu.

Prebrojite ekipu. Ako imate barem troje spremnih na večer teniskog kaosa – znate što vam je činiti. U suprotnom, ne vidim da ćete previše uživati u novom Mario tenisu.