Znam što sad mislite – dobro pa smo se sjetili recenzirati Pokemon Legends Arceus, punih mjesec dana kasnije. Ja vam na to mogu reći samo da recenzija ove igre nije zaslužila “žurim da završim” pristup. Zadnji put smo ovakvu količinu inovacija u glavnom serijalu Pokemona dobili s Pokemon Red i Blue. I baš sam zbog toga posvetio puno više svoga vremena u pomnom prelaženju, sustavnom kategoriziranju i jasnom klasificiranju Pokemona.

S ponosom tako mogu reći da sam dovršio Pokedex. Ne samo vidio sve Pokemone, ne samo uhvatio svih 242 dostupne verzije – uspješno sam ispunio sve do jednu stranicu Pokedexa te sam završio sve do jedan dostupni glavni i sporedni dio priče. Uključujući nove misije dodane s 1.10 verzijom ažuriranja. I nakon 90-ak sati provedenih u igri, mislim da napokon mogu napisati sljedeći tekst.

BILO JEDNOM DAVNO…

Pokemon Legends: Arceus nije spin-off igra. Ne može ga se svrstati u borilačke igre kao što je Pokken Tournament ili MOBA žanr poput Pokemon Unitea. On je i dalje punokrvni RPG, kao i bilo koji drugi mainline dio serijala. No, usput je toliko drugačiji od svega što smo do sada igrali u svijetu Pokemona.

Uzmimo na primjer samu priču. Radnja Legends Arceusa događa se u dalekoj prošlosti, kronološki prije svih do sada izdanih naslova. A prošlost ne donosi samo niz novih likova kao što bi većina očekivala. Posjet u davna vremena donosi nam i potpuno novi pogled na svijet pokemona. Jer davno prije, ljudi su se u regiji Hisui bojali Pokemona. Pokemoni za njih nisu bili vjerni drugovi, nego nepoznate zvijeri koje haraju brdima i dolinama. Članovi sela nisu razmišljali kako organizirati natjecanja u ljepoti svojih Pokemona, nego kako se obraniti od istih.

Posjet u davna vremena donosi nam i potpuno novi pogled na svijet pokemona.

Usred navedene situacije otvori se ogromni vremensko-prostorni procjep na nebu. I iz njega na obale obližnjeg sela padnete vi. Mladi trener iz budućnosti koji dovoljno poznaje svijet Pokemona, no usput pati od gubitka pamćenja. Nezgodno! Nakon upoznavanja profesora Laventena i istraživačice Rei, odlučit ćete se pridruživanju Survey Corpu. U pitanju je organizacija koja želi saznati više o samom svijetu pokemona, a to će postići radom na prvom Pokedexu.

I ovaj put nije u pitanju neki cool dlanovnik koji čita podatke. Prvi Pokedex zapravo je svezak, starinska knjiga s praznim stranicama u kojima naš lik opisuje svoja prva zapažanja u vezi određenog pokemona. I upravo zato čitav proces hvatanja, istraživanja i dokumentiranja pokemona dobiva puno veću važnost u odnosu na prošle igre.

I sam je svijet suroviji nego prije. Doslovno prvu stvar koju čujemo pri dolasku u Jubilife Village je da ćemo mi, 15-godišnje dijete, biti izbačeni iz sela ako ne doprinosimo selu i ne dokažemo se vrijedni da nas hrane. A pri izlasku izvan sela pokemoni će nas napasti čak i ako se ne borimo s njima. Dobro su stari naši govorili, prije nije bilo lako! Srećom u Legends Arceusu nema škole, pa ne moramo pješke preko sedam gora.

Prvi Pokedex zapravo je svezak, starinska knjiga s praznim stranicama u kojima naš lik opisuje svoja prva zapažanja u vezi određenog pokemona.

Priča u odnosu na druge Pokemon dijelove ima čak odvažan te “lud” smjer. Lud u smislu da se često zna poigrati s ciljanim cringe momentima, dugim pauzama nakon neugodnih situacija i prilično će vas nasmijati. A usput će tu biti i onih prijateljskih trenutaka, ovaj put prezentiranih na mnogo jednostavniji način. Na primjer, poslije svake velike misije ćete se naći s profesorom te Rei u obližnjem restoranu. Uz famozni slatki kolač od riže prokomentirati što se dogodilo taj dan te koji je sljedeći plan. Tako jednostavno odrađeno, no opet puno prirodnije u odnosu na likove koji vam sve pričaju nasred ulice.

Glavna okosnica priče je već spomenuti procjep na nebu te njegovo istraživanje, gdje će nam pomoći i članovi klanova Diamond te Pearl. Glavna priča će vas držati sigurno barem 30-ak sati, a tu su i vrhunske misije poslije toga te ogromna količina sporednih zadataka. Sporedni zadaci imaju poneki unikatan pristup, no većinom se svode na popularnu formulu skupi/vidi/razgovaraj. Unatoč tome, zbog zanimljivog pristupa s pričom ne postaju monotoni. Jer lik vam neće reći da se borite s deset Zubata. Umjesto toga, NPC bi volio više saznati o toj vrsti, jer ne vjeruje da isti ne posjeduju oči te ga zanima kako se oni zapravo kreću. Kažem vam, vrhunski su tome pristupili, ljubitelji serijala će cijeniti radoznalost drugih likova iz igre.

Nažalost, Game Freak nije bio toliko odvažan da se napokon okuša i s glasovnom glumom. Čitavo vrijeme dok sam razgovarao s likovima zamišljao sam koliko bi to bilo još bolje da iste stvari ne čitam, nego slušam. U 2022. smo godini ipak.

DODAJ MALO GASA

Kako sam već spominjao, brdo stvari događa se u prošlosti, tako da je Game Freak dobio odriješene ruke što se tiče mehanika koja su standardne u serijalu. Veterani serijala naučili su na transfer pokemona preko čuvenog Billovog PC-ja, dok nam se ovdje pokemoni čuvaju na pašnjaku u selu. Činjenica o nošenju predmeta vjerojatno tada još nije bila poznata, a uzgajanje jaja je očigledno bila znanstvena fantastika za to doba.

Pokemon Legends: Arceus nije potpuno otvorena igra, no usput je najbliže toj definiciji od svih svojih prethodnika. Igra ima pet ogromnih bioma koja otvaramo kroz glavnu priču, poput pašnjaka, snježnog predjela, obalnog područja ili močvare. Osim same reljefne i klimatske razlike, svaki od tih predjela ima unikatnu listu pokemona koji slobodno šeću po mapi. Nema više skrivanja pokemona u travi, sve do jedan pokemon je vidljiv golim okom i moguće ga je uhvatiti.

Osim same reljefne i klimatske razlike, svaki od tih predjela ima unikatnu listu pokemona koji slobodno šeću po mapi

Kada smo kod hvatanja pokemona, treba napomenuti da se i tu formula značajno promijenila. Ovoga puta pokemoni ne zaskaču vas, nego su karte preokrenute. Vi možete bilo kojeg trena inicirati borbu bacanjem svoje poke loptice s pokemonom ili jednostavno pobjeći od navedenog pokemona. Pokemoni se naravno ponašaju različito u prirodi. Neki će vas samo mirno promatrati dok šetate oko njih, drugi će pobjeći na prvi pogled, dok će dobar dio njih biti i jako agresivan te vas napasti. U slučaju da vas pokemoni jako ozljede, možete izgubiti život prilikom čega će vam dio stvari iz inventoryja ispasti. Fora je što drugi treneri mogu pronaći vaše stvari te ih vratiti vama za određenu valutu, a isto možete uraditi i vi za druge. Dosta zanimljiv koncept, vidi se Kojimin social strand game utjecaj!

Jedna novost jest da za lovljenje pokemona se ponekad čak ne morate ni boriti. Ukoliko vas navedeni pokemon ne skuži, možete baciti praznu poke lopticu na njega. Postoji određena vjerojatnost da ćete ga uloviti ili će iskočiti iz loptice te započeti borbu s vama. I nije to samo banalno bacanje loptica po mapi. Postoji mehanika šuljanja kroz travu da vas pokemon ne spazi, a gađanje pokemona u leđa povećava vašu uspješnost. Osim toga, osim standardnih poke loptica (Pokeball, Superball, Ultraball) imamo i njihove teže te lakše varijante. Lakše varijante dalje lete, no usput smanjuju vjerojatnost hvaćanja, dok teške loptice imaju suprotno djelovanje.

Jedna novost jest da za lovljenje pokemona se ponekad čak ne morate ni boriti.

Što se tiče same borbe, i tu ima nekoliko iznenađenja. U odnosu na klasični recept, Legends Arceus donosi vremensku crtu napada te ne slijedi uvijek napada jednog pokemona za drugim. Osim toga, nova mehanika masteriranja napada otvara jaki i agilni ekvivalent napada. Jaki napadi uzimaju više zdravlja protivniku, no usput mu omogućuju da napadne poslije vas par puta. Agilni su ponovno suprotnost po tom pitanju te vam daju veći broj napada koji su slabiji od uobičajenog. Iskreno, ova mehanika me nije nešto posebno oduševila, no nije ni razočarala.

Ono što me pak stvarno oduševilo jest brzina u borbama. Čim bacite poke lopticu, započinje borba na identičnom mjestu gdje se divlji pokemon nalazio, bez nekog učitavanja. Također, poslije svake borbe ponovno se vraćate u svijet, dok će vam se napredak prikazati na HUD-u. Tako da nema više onih napornih menija poslije borbe te animacija prije i poslije borbe. Iskreno, nadam se da će ovo postati standard u serijalu.

NAPOKON IZAZOV

Kada smo kod borbe, moram napomenuti da Pokemon Legends: Arceus zna imati svojih izazovnih trenutaka. Više je tu faktora koji utječu na to, ali možda najveći je prilično zanemariv broj borbi koje ćete odraditi. Više ćete se fokusirati na istraživanje i lovljenje, a puno manje na same borbe. Osim toga, trenera skoro da i nema u svijetu Hisuija, pa će borbe s njima događati svakih nekoliko sati, a ne svakih par koraka kao u prethodnim dijelovima. Zbog toga mi je osjećaj da sam puno manje grindao pokemone te nikada nisam imao osjećaj da imam tim koji je 10-ak levela iznad ostalih.

Osim toga, na mapi možete pronaći i gigantske primjere pokemona s crvenim očima koji su pravi izazov za uhvatiti. Osjećaj kada dođete sa svojim level 20 timom i sretnete bijesnog Snorlaxa s levelom 45 koji juri prema vama, vjerujte mi, neće vam biti svejedno.

Osim toga, kroz glavnu priču morat ćete poraziti “Frenzy” pokemone. I te borbe ne počinjemo sa svojim timom, nego napadamo bacanjem loptica na tog pokemona te izbjegavamo njegove napade. U pojedinim trenucima zna biti stvarno kaotično te ćete aktivno morati pratiti njegove napade te u odgovarajući trenutak se baciti u određeni smjer da izbjegnete iste. Moram priznati, neočekivano izazovno i zabavno, šteta samo što nema više takvih borbi.

ISPRANE BOJE STAROG SVIJETA

Iako je do sada sve zvučalo prilično pozitivno, moramo se osvrnuti i na samu grafiku koja je nažalost žešće podbacila. Svijet izgleda prilično beživotan pokraj veselih pokemona koji šetaju po mapi. Čitava paleta boja je dosta jednolična, ogromna količina ponavljajućih elemenata te generalna nemaštovitost mape doprinosi osjećaju kao da igrate dosta stariju igru. Čak bih bio toliko odvažan i rekao da mi Pokemon Sun i Moon izgledaju bolje, čisto radi toga što su grafičke nedostatke puno bolje maskirali odličnim vizualnim stilom.

Svijet izgleda prilično beživotan, a paleta boja je užasno jednolična.

Ne pomaže puno ni činjenica da je iskakanje objekata u svijetu prilično primjetno, kao i sjene koje se pojavljuju samo na blizinu te nepostojanje ikakvog anti-aliasinga. A da ne spominjem koliko to sve izgleda nevjerojatno ružno kada letite iznad mape.

I ovo je stvarno šteta, budući da su sami modeli likova i pokemona prilično dobro odrađeni. A posebno je obećavajući rad na animacijama pokemona koje možete sresti u prirodi. Tako ćete vidjeti kako se određeni pokemoni kolutaju po mapi, drugi će se kupati u obližnjem blatu, moći ćete sresti neke kako spavaju na suncu… A posebno sam umirao od smijeha na animaciju Mr. Mimea koji se pravi da sjedi i ispija kavu. Zgodan detalj koji čini ova bića živima.

I JOŠ NEŠTO…

Spomenuo sam maloprije letenje. Dakle, straživanje mape ne morate raditi samo na nogama, nego možete jahati pokemona, letjeti sa njima, penjati se po stijenama ili surfati obalom. Ovo je tako zgodno urađeno da mi sada fali u većini drugih igara. Prilikom igranja Elden Ringa čim vidim neku provaliju pomislim kako bi bilo zgodno da mogu pozvati Braviarya i spustiti se samo dolje.

Velika novost je mogućnost mijenjanja poteza u bilo kojem trenutku. Prije svake borbe možete si izmijeniti bilo koji od četiri napada s nekim naučenim od prije te tako prilagoditi svoj stil borbe.

Velika novost je mogućnost mijenjanja poteza u bilo kojem trenutku.

Evolucije čudovišta sada su lakše, barem onih koje je prije trebalo uraditi s razmjenom, jer sada imamo item za to. Osim toga, možete u meniju bilo kojeg časa stisnuti da vam pokemon evoluira ako je steknuo potrebne uvjete. Uz to, dobili smo i neke nove regionalne forme već postojećih pokemona te njihove evolucije dostupne prvi put.

I ovo je samo mali dio toga! Tu je i izrada predmeta, sađenje, slikanje sa svojim pokemonima kod fotografa, kamera iz prvog lica, traženje Unowna po mapama, pronalazak itema u zemlji, izmjena dana i noći te vremenskih prilika, utrke sa skupljanjem balona, potraga za sjajnim pokemonima vidljivim na mapi, kupovina odjeće… kažem vam, previše stvari koje su tu da vam uzmu i previše vremena.

I upravo nam je to trebalo u Pokemon serijalu. Osvježenje koje se ne boji poigrati s ustaljenim praksama serijala, usput nudeći ogromnu količinu sadržaja te prilično odvažan smjer priče. Naslov koji se voli poigrati sa sustavom hvatanja pokemona te ponovno vraća osmijeh na lica prilikom kompletiranja Pokedexa. Jednostavno rečeno, moderni pogled na popularnu franšizu.

Istina, nije ovaj naslov bez svojih mana, vidljivih pogotovo na grafičkom spektru. Šteta je što upravo ona najvidljivija strana ne prati ostali paket, jer vjerujem da bi onda privukli još veću publiku, koliko god to zvučalo teško za Pokemon serijal. I nakon najave nove devete generacije Pokemona, iskreno se nadam da će uzeti barem pola dobrih stvari iz Pokemon Legends: Arceusa te gurnuti serijal još više prema naprijed.