Ne bi se baš moglo reći da Argonauti nisu podlegli hypeu, mogli bismo to jednostavnije pripisati skromnijoj eksponiranosti. U bilo kojem slučaju, najave ove igre definitivno su ostavile trag i velika obećanja, no datum izlaska sigurno nije pogodovao činjenici da su Argonauti prošli znatno manje zapaženo nego što je to očekivano. Zasluženo ili pak ne?

„What must a king do?“

Priča igre bazira se na grčkom mitu o kralju Jasonu i njegovoj potrazi za zlatnim runom. Naš protagonist bacio se u potragu za ovim mističnim predmetom kako bi iz mrtvih vratio svoju tragično preminulu ljubav Alceme. Na putu do zacrtanog cilja, Jasonu pomaže i grupa sporednih likova koju je naš kralj prozvao Argonautima, a dotičnu skupinu čine poznate face grčke mitologije poput Ahila, Herkulesa, Atalante i Pana. Ovaj uvod u samu priču već vam je sigurno poznat, no ako ste u opisu očekivali koju riječ više, moramo vas razočarati. Odlučili smo se na najmanju moguću razinu otkrivanja priče iz razloga što je dotična jedna od kvalitetnijih strana ove avanture i zaista bi bilo glupo kvariti vam užitak njenog otkrivanja ako se kojim slučajem odlučite zaigrati ovaj naslov. Reći ćemo samo da je stari mit izvrsno smješten u mehaniku cijele igre. Iako je zaplet pomalo klišej, avantura Argonauta je zbog svoje fabule zaista epska. Likovi ostaju dosljedni svom karakteru i načinu na koji ga prikazuju, uz svako novo područje veže se intrigirajuća mističnost prožeta interpretacijama filozofskih misli, a u konačnici proizvođače moramo pohvaliti za uloženi trud koji je rezultirao detaljnim pozadinskim opisima vezanim za tematiku stare Grčke.

Rise of the Argonauts je akcijski RPG naslov po svojoj naravi, ali prvenstveno ga shvatite kao isključivo akcijsku igru. Naime, velik dio elemenata zbog kojih neku igru stavljamo pod žanr RPG-a izostavljen je u Argonautima. Dakako, to ne mora nužno značiti lošu stvar, ali ako ovu igru gledate iz perspektive okorjelog fana role-playing žanra, nećete vidjeti mnogo toga. Gameplay se sastoji tek od razgovora i borbe pa slobodno možete zaboraviti na skupljanje nekakvih itema, trošenje novca, trampanja ili liječenja. Podnaslov RPG stoji tek s razlogom što je glavnom liku dopušteno razvijanje novih vještina zarađivanjem expova, te eventualno zbog zaista minimalne mogućnosti izbora. Upravo u tom nedostatku klasičnih RPG stvari stoji najveći problem igre, pogotovo ako u obzir uzmemo činjenicu da RPG elementi koji su i prisutni nisu na razini kakvu bismo očekivali. Razgovor u igri je strogo linearan čak iako uvijek imate izbor što reći, a osim toga zauzima zaista velik dio gameplaya i neoprostivo je kako se nikakve dodatne opcije vezane za taj segment ne mogu dobiti daljnjim napredovanjem. S druge strane, cijeli sustav razvijanja lika bačen je na čisto fizičku kategoriju koja omogućuje nadogradnju isključivo borbenih vještina. Doduše, taj dio igre određen je i više nego solidno, baš kao i sama borba, no kako igra i ne nudi previše akcije za jedan akcijski naslov stvarno je šteta što su Argonauti zapeli u prazninu između dva žanra koje su željeli pokoriti.

Nadalje, želja proizvođača da nas što više uvuče u samu igru uklanjanjem HUD-a s ekrana prouzročila je upravo suprotan efekt. Nepostojanje nikakve mini-mape rezultira čestim odlascima u frustrirajuće osmišljen pause meni i bespotrebnim gubljenjem vremena, a nedostatak health bara može ponekad biti i presudan u napetijim boss bitkama kada jednostavno u cijelom tom šarenilu ne možete vidjeti i procijeniti koliko je vaš lik ozlijeđen, odnosno koliko mu je snage preostalo za sljedeći otvoreni napad.

„There is no pact between lions and men.“

S prezentacijskog stajališta igra je također ostavila podijeljene osjećaje. Grafika očarava u pojedinim segmentima, no isto tako podbacuje u drugim. Cjelokupan dizajn maštovitih likova daje pozitivan i simpatičan utisak, dok izgled lokacija uopće ne izgleda uvjerljivo, štoviše, djeluje jako „plastično“. Nezaslužena cijena svega toga je i poneko trzanje u određenim dijelovima igre – čak i na konfiguracijama koje prelaze zahtjeve preporučene mašinerije, te čak i na konzolama. Dakle, riječ je o internom problemu.
Zvučna strana igre srećom nije razočarala već je ugodno iznenadila. Radi se, dakako, o melodijama koje vuku na dobro oprobanu formulu glazbene prezentacije u filmskim uspješnicama s tematikom drevne Grčke (300, Troja). Uhu ugodna i nikad previše nametljiva glazba, a i vrlo dobar voice acting priuštili su Argonautima zavidnu kvalitetu prezentacije zvuka.

I nakon malog uspona opet pad. Naime, PC verzija očito je napravljena na brzinu pa osim već spomenutog trzanja donosi još nekoliko krucijalnih problema. Jednostavno ne možemo ignorirati činjenicu da se kontrole ne mogu namještati po želji i da igra nema nikakve opcije za podešavanje kvalitete prikaza. Dakle, pred vama su tek tri predefinirana tipa kontroli, te odabir rezolucije (koji pak nije pretjerano pouzdan). Kamera je po defaultu loša, a kontrole konfuzne . Svemu tome nadodajmo podatak da se igra nasumično ruši na dijalozima i bit će vam jasno da ovu igru ne želite igrati na svom PC-u, pa vam iskreno preporučujemo da radije nabavite jednu od verzija za konzole odlučite li pak zaigrati avanture Argonauta.

„Is there no one else? Is there no one else!?“

Rise of the Argonauts je nakon svega samo prosječna igra. Nažalost, izvrsna priča, dizajn i glazbena podloga nisu bili dovoljni da Jasonovo putovanje bude ugodna avantura koju bismo pamtili. Uz nepostojeći replay value, čudne dizajnerske odluke i traljavo izvođenje, Argonauti su upropastili sjajan potencijal i vjerojatno će vrlo brzo pasti u zaborav zbog toga.

A jeste vi zadovoljni ovim starogrčkim RPG-om? Ostavite nam komentar u boxu ispod i recite nam svoje mišljenje o igri i ovoj recenziji.