Bez obzira dali ste profesionalni, povremeni ili uopće niste gamer, zacijelo ste barem jednom u životu čuli za ove dvije riječi – Silent Hill. Vjerojatno ste ih protumačili na razne načine i sa raznolikim shvaćanjima, zavisi koju ulogu igrate iz moje prve rečenice. No jedno je sigurno, shvatili ste što te riječi znače, a sam prijevod asocira na riječ horor. Da, radi se o jednom od najboljih horor/survival serijala ikada. Kao prvo, ukoliko niste upućeni ili brzo zaboravljate, Silent Hill je ime gradića kojim vladaju sile zla u prethodnim nastavcima. Za razliku od njih, u aktualnom nastavku kojim ćemo se sada pozabaviti, Homecomingu, radi se o drugom gradu ili bolje reći omanjem mjestu. To mjesto ima sve odlike koje bi vas odbile da tamo kupite stan pa i po Božićnoj akciji od 1kn. Zašto? Čitajte dalje pa razmislite.

Navedeno mjesto u kojem se zacijelo ne bi htjeli naći zove se Shepherd’s Glen, rodno mjesto glavnog lika, Alexa Shepherda. Alex je muškarac, da ne bi krivo shvatili jer sve je moguće s ovim imenom. Zašto to govorim, zato jer je po „staro narodnom“ Alex „pravi muž“ iliti nedavno otpušteni vojnik. Sama spoznaja da igrate s vojnikom ulit će vam nade, barem malo. U Shepherd’s Glen Alex dolazi kako bi razjasnio nestanak svoje obitelji te ih pronašao. No Shepherd’s Glen je sve samo ne normalno mjesto, obavijen maglom, napuštenih kuća, prepun plakata s nestalim građanima, praznim autima koji još rade, razrušenih ulica…

Gradom vlada tajanstvena tišina, tek poneki lik kojeg ćete ugledati na trenutak, nestat će ubrzo u magli. Otkud opet magla i zašto pitate se, zato jer je u blizini jezero, a preko jezera susjedni grad… Alex ima samo jedan cilj, pronaći obitelj. Sljedeći taj cilj, otkrit će mračne tajne nastalih događaja u njegovom rodnom mjestu. Ipak, najvažniji dio njegovog pohoda je pronalazak mlađeg brata Joshue, uz kojeg ga vežu uspomene iz mladosti. Spomenuo sam prije prazne ulice obavijene maglom, istina ali prazne su samo od ljudi. Njima teturaju bolesno kreirana stvorenja koja nisu prijateljski raspoložena. Zaštitini dio serijala, deformirane medicinske sestre, nisu previše očarale dizajnom u ovom nastavku. Ukoliko naiđete na natpis „Beware of dog“ i pronađete praznu pasju kučicu, nemojte vjerovati da je pas najbolji čovjekov prijatelj.

Pitate se zacijelo, kako preživjeti kraj svih tih silnih neljudskih beštija koje vrebaju u magli. Odgovor daje vojnik Alex koji ima do sad najbolje borbene sposobnosti u cijelom serijalu. Naime postoji Quick i Heavy napad, prosudite sami koji je jači… No, postoji glavna caka zašto je Alex tako jak, tzv. Dodge kojim ćete uzmaknuti neprijatelju i brzim napadom ga onesposobiti te heavy udarcem dokrajčiti. Naravno, radi se oružjima tipa noža, željezne palice ili sjekire. Dakako da su u igri dostupna i vatrena oružja koja je preporučljivo ne previše koristiti. Ukoliko ovladate moćnom dodge-melee kombinacijom, ni višestruki broj neprijatelja od jednom neće biti problem.

Druga strana Silent Hill gameplaya oduvijek su bile zagonetke pa ih tako ima i u Homecomingu. Nisu preteške i odnose se na ponekad iritantno nošenje nekog predmeta s jednog kraja grada na drugi. Drugi dio su slagalice koje se sastoje obično od dijelova papira koje trebate pronaći i spojiti kako bi došli do određenih podataka.

S grafičke strane igra izgleda sasvim pristojno. Pod tim mislim čak i vrlo dobro. Efekti magle dovedeni su do savršenstva te ćete je tako reći „osjetiti“ kad dišete. Čudovišta također vrlo dobro izgledaju, jedino im je kretanje malo čudno. Interijeri su prilično detaljno izrađeni te vam dopuštaju uočavanje cijele sile detalja. Vanjski dio, tj. sam grad, mogao je ispasti i malo bolje pa ćemo reći da izgleda samo solidno. Grafička poboljšanja su očita, ne očekujte kvalitetu Crysisa, no glavni elementi igre, magla i interijeri izgledaju vrlo dobro. Zamjerka ovdje recenziranoj PC verziji igre je ta što se radi o igri portanoj na PC platformu, tj. nije originalno rađena za PC. Ovo je naravno rezultiralo neoptimiziranošću igre za PC i nešto lošijim performansama nego biste očekivali na svom piceku. Ipak, nije ništa grozno i sa jednim prosječnim današnjim PC-om moći ćete igrati igru sa visokim detaljima i sa zadovoljavajućim brojem sličica u sekundi.

Ono glavno, jače od grafike, ono što vam stvara nelagodu i strah je konstanto genijalna muzička podloga. Odgovorni genijalac za poveće količine glazbeno izazvanih stresova je Akira Yamaoka. Svaki zvuk, melodija ili pjesma dolazi u savršeni trenutak u igri kako bi atmosfera težila perfekciji Silent Hilla. Kad ćete se najmanje nadati, preplanut će vas znoj izazvan nekim zvukom koji nije vaš radio za detekciju neprijatelja. Iako je Homecoming port s konzole, lakše će vam pasti igranje s kombinacijom miša i tipkovnice nego s gamepadom. Čudno ali sigurno neće razočarati PC korisnike.

Sve u svemu, Homecoming je vrlo dobar nastavak Silent Hill franšize koji svakako odigrajte bili fan serijala ili samo žanra, jer nećete požaliti.

Ostavite nam svoj komentar na ovu igru kao i njenu recenziju u boxu ispod ovog teksta, a ako vam je do nešto dubljih gamerskih rasprava dođite na naš forum i ostavite koji post u Silent Hill: Homecoming topicu.