Priznajte da ste barem jednom u životu pomislili kako bi bilo super kada bi mogli kontrolirati nečije odluke, ili pak ući u nečiji um i upravljati njime. Uistinu zvuči privlačno, zabavno i zanimljivo. No kad smo vidjeli kako to izgleda igrajući novu obećavajuću igru iz Square Enixa, dobili smo dojam da bismo radije posjedovali moć super-brzog slaganja odjeće, ili nečeg sličnog.

Ne tako davno, Square Enix preuzeo je Eidos Interactive, a samim time i licence za proizvodnju nastavaka popularnih franšiza kao što su Deus Ex, Hitman i Tomb Rider. No kakve to veze ima sa Mindjackom? Pa budući da novi nastavci navedenih serijala neće tako brzo izaći, nešto je očito moralo popuniti rupu. Uletio je novi naslov – Mindjack, a čim su opisali kako se radi o futurističkoj pucačini iz trećeg lica u kojoj će biti predstavljena nova ideja – kontroliranje uma i instantni multiplayer, ponadali smo se da ćemo zaista dobiti nešto što će nam skratiti vrijeme do novog Deus Ex-a. Ali čelni ljudi Squarea Enixa odlučili su proizvodnju igre gotovo u potpunosti dati relativno novom i neiskusnom timu Feelplus. Koliko je to bio pametan korak? Vjerojatno već pretpostavljate…

Igra je smještena u godinu 2031. Svijet se nevjerojatno modernizirao, a otkriven je i način za kontrolu ljudskog uma. Tu povlasticu ima i glavni junak naše priče – specijalni agent Jim (op. ur. kakvo snažno ime!). Po samom imenu možete osjetiti karizmu koja zrači iz ove bezosjećajne muškarčine u kožnoj jakni. Jim dakako ima i pomoćnicu, Rebeccu, koju otme na samom početku igre. Rekli bismo vam nešto više o Rebecci, ali jednostavno nam developeri kroz igru uopće nisu dali ništa više informacija o njoj. Vaš cilj je provaliti u glavnu zgradu zle korporacije NERKAS. Da, priča je toliko nepovezana i neobjašnjena. Developeri su valjda mislili da će nas igra toliko uvući svojim izvrsnim gameplayom da nedostatak prave priče nećemo niti primjetiti. Najveća vas poslastica čeka na kraju igre, no otkriti ćemo vam samo da jedan facepalm jednostavno nije dovoljno snažan da izrazi emociju koju ćete proživjeti. Možda vam baš ova informacija bude jedina motivacija da završite igru. Zašto jedina?

Mindjack screenshot galerija

Obećane su nam dakle originalne mogućnosti kontroliranja uma i instant multiplayer akcije, ali sagledajmo malo kako je to u praksi izvedeno. Krenimo sa singleplayer kampanjom. Igra je rađena kao tipični TPS sa cover sistemom. Logično, prvo na što ćete gledati u takvoj igri je napucavanje. Ono je izvedeno prilično loše. Ciljanje oružjem ostavlja nevjerojatno čudan dojam i treba malo vremena za potpuno privikavanje.

Bacanje granata je vrlo nerealno, kao i udarni efekt istih. Cover sustav je šturo izveden te ne možete prelaziti iz jednog zaklona u drugi već morate izići iz zaklona, stati do neke druge pregrade i onda opet stisnuti tipku kako bi ušli u cover mode. Iz zaklona možete pucati naslijepo, što je toliko beskorisno da smatramo kako bi trebao postojati achivement ako ubijete neprijatelja pucanjem naslijepo. Drugi način je dakako taj da izvirite, ciljate i pucate. To je sasvim solidno izvedeno, ali ako je objekt iza kojeg se skrivate duži od pola metra, često ćete pucati u svoj zaklon, umjesto u neprijatelja u kojeg ste naciljali.

Mindjack screenshot galerija

Uz standardno napucavanje imamo još dvije mogućnosti, a to su Mindhack i Mindslave. Potonji vam omogućuje da nekog neprijatelja, bio on organski ili robot, kontrolom uma pridobijete na svoju stranu kako bi ubijao za vas. To je izvedeno sasvim kako smo i očekivali, nema tu prevelike filozofije. Jedina zamjerka MindSlaveu je to što često dopušta da stvorite pravu hordu svojih vojnika i time prebacite fokus sa sebe na njih – jednostavno stanite sa strane i gledajte kako se bore. Zvuči zabavno? Možda prvi put.

Mindhack vam pak omogućava izlazak iz vlastitoga tijela kako bi ušli u um nekog civila ili protivnika kojeg ste prvotno pridobili na svoju stranu. Kada uđete u nečiji um možete kontrolirati tu osobu, a vaše tijelo se valjda samo bori za sebe, bez uma. Najveći problem Mindhacka je taj što je jednostavno prekompliciran i prespor za izvesti u borbi, te ćete često ostati samo visjeti u zraku. Samim time, ovu ćete mogućnost najviše koristiti kada vaš lik padne na koljena pa trebate iz njega izaći, ući u neku drugu osobu, ozdraviti svog prvotnog lika, te nastaviti borbu.

Time cijela originalna ideja kontrole uma svakako pada u vodu te nam ostaje samo loše napucavanje i očajan AI protivnika. A taj AI je pak priča za sebe. Vaši neprijatelji samo stoje na otvorenom, bez korištenja zaklona, te gotovo uopće ne registriraju vaše metke. I ako ste se ponadali – ne postaju ništa pametniji niti kada izvršite Mindslave nad njima.

Mindjack screenshot galerija

Sami leveli su također veliki minus igri. Ima levela koji traju svega minutu, i onda opet imate loading screen na kojem piše da ste pobjednik i koliko ste bodova osvojili te koji ste level. Kada loading završi, počinjete novi level, sa default likom, te default pištoljem. Tako je, sva vaša oružja i municija se ne prenosi iz jednog levela u drugi, nego svaki put počinjete ispočetka.

Ne biste vjerovali, ali igra ima i svoje bossove. Iako su ti šefovi uglavnom veliki roboti s ticalima na kojima su mitraljezi (op. ur. što je naravno awesome!) ili kakvi roboti s mitraljezima umjesto ruku, na prvi pogled čak i obećavaju. No shvatiti ćete da te mašine uglavnom samo pucaju u pod i/ili zid, a na vama je da ih uništite na način što morate ubiti nekoliko valova vojnika koji im dolaze kao pojačanje, odnosno potpora. Doslovno se ništa ne događa dok pucate po bossu, nego tek kad ubijete sve valove ostalih neprijatelja, vidite animaciju u kojoj boss pada i eksplodira. Impresivno… Sve u svemu, singleplayer je gotovo bez ikakvog izazova, sa vrlo dosadnim dionicama i poprilično neinteresantnim gameplayom.

Jedina svijetla točka gameplaya mogao bi biti multiplayer, ali naravno da nije. Kada kooperativno pređete sa svojim prijateljem kampanju koja traje oko 6 sati, otkriti ćete da to morate ponovno učiniti nasamo, jer prijelaz igre s nekim drugim se ne računa! Onda kada (ako) kampanju odlučite prelaziti solo, početi će vam se ubacivati u igru random ljudi koji vam smetaju u igranju time što se urote protiv vas, odnosno ekipa se skupi u protivnički tim i ne dopušta vam da igrate. Ukratko, taj instantni multiplayer u kojeg se ubacuju igrači zvuči i izgleda dobro samo na papiru, u praksi je to više-manje neigrivi bućkuriš.

Mindjack screenshot galerija

Grafička prezentacija igre nije bajna. Teksture su nerijetko loše, sjene nisu vrijedne spomena, a modeli likova i objekata su jednostavno loši. Lokacije su uglavnom stalno slične i dosadne, a dizajn levela je ustvari hrpa nasumice nabacanih objekata u nekom zatvorenom prostoru. Ono što ća vas najviše smetati su animacije likova. Svi se kreću nekako neprirodno, kao da imaju metlu na mjestu kralježnice. Nakon dužeg promatranja robota u igri shvatiti ćete da se i oni kreću po nekim već dogovorenim linijama, pridodajući pritom ionako linearnoj prirodi igre.

Zaključujemo da je čak i grafički igra podbacila, ali čekajte da vam opišem i ostatak prezentacije. Zvuk često nije sinkroniziran s animacijama i događanjima na ekranu, sve puške zvuče slično, a voice acting treba posebnu nagradu za svoju lošost. Naime, glumci koji su davali glas igrinim likovima su očito na to pristali pod utjecajem opojnih droga pomješanih s praksitenima i alkoholom. Doslovce primjećujete kako su osjećaji poput zadovoljstva, boli, bijesa i olakšanja izrečeni na isti način. Kako bih vam dočarao koliko su dijalozi loši morati ću citirati jedan napeti razgovor iz igre:

Rebecca: ”We have to get inside.”
Jim: ”Inside?”
Rebecca: ”Inside.”

Sa strane glume, taj razgovor je izveden stilom čovjeka na samrti, a samo je jedan od mnogih takvih, čak i gorih dijaloga u igri.

Square Enix je prezentirao dobre ideje, ali ih nije realizirao. Ako krenemo zanemarivati sve što je loše u igri ostajemo samo s generičnom i mjestimice vrlo lošom pucačinom. Kontrola uma je izvedena gore nego što smo mogli ikada očekivati. Priča u igri ne postoji, grafika je jedva solidna, animacije su neugodne oku, a zvuk je jedan od najgore izvedenih elemenata igre u zadnjih deset godina. Igru jednostavno ne mogu preporučiti nikome. Uz sve te minuseve još se ponekad i slika zamrzne, neprijatelji zapnu u zidu, te se događaju slični bugovi.

Umjesto da nam pokaže moć Square Enixa i još nas više nahajpa na Deus Ex 3, Mindjack nas je ustvari gotovo pa odbio od tog naslova, a sad se nekako bojimo i za budućnost Lare Croft i Agenta 47. No ipak, ne brinite se previše – sumnjamo da mogu ovoliko pogriješiti sa novim nastavkom tako snažnih franšiza.