HCL.HR

Recenzija

The Last Express – izgubljeni dragulj igraće baštine

Roko Mičić

Šanse su da se do sada niste susreli s ovim rijetkim naslovom pa bi bio red da za početak stavimo par stvari u perspektivu. The Last Express je point ‘n’ click avantura koja je ugledala svjetlo dana 1997. godine u DOS, Windows i Mac OS verzijama i to nakon četiri godine napornog rada svih članova Smoking Car Productions studija. A kad govorimo o napornom radu, poseban naglasak je na osnivaču studija, legendarnom Jordanu Mechneru (Karateka, Prince of Persia) kojemu je ovo bio životni projekt u koji je uložio znatne napore. S koliko ljubavi i strasti su Mechner i njegov tim ušli u ovaj projekt je najbolje vidljivo iz same igre, točnije u scenariju, grafici, zvuku, glazbi i svim ostalim elementima koji čine ovo izuzetno vrijednim interaktivnim iskustvom.

Radnja je smještena u 1914. godinu, pred sam početak Prvog svjetskog rata ili drugim riječima u izuzetno kompleksno i turbulentno vrijeme sa snažnim geopolitičkim i socijalnim promjenama. Ali ono najvažnije od svega jest to da se cijela igra odvija na čuvenom Orient Expressu – luksuznom i prestižnom vlaku čija se ruta često mijenjala kroz povijest, ali ona od Pariza do Konstantinopola (današnji Istanbul) je uvjerljivo najzanimljivija te je okosnica radnje ove igre.

Apsolutno svaki jezik kojeg likovi u igri govore je sinkroniziran od strane glumaca kojima je to materinji jezik.

Glavni lik je Robert Cath, američki doktor koji na pomalo misteriozan poziv prijatelja krene na put Orient Expressom, ni ne sluteći što ga sve čeka na predstojećem putovanju. Nema potrebe detaljno ulaziti u scenarij jer je otkrivanje radnje upravo najveća draž ove igre. No, bitno je istaknuti da je priča izuzetno vješto i zrelo napisana i to uključujući samu radnju, dijaloge i monologe koji su pisani s osjećajem za detalje te pridonose prijeko potrebnoj koheziji između narativnog slijeda i karakternog razvoja likova. Upravo su likovi možda i najveća snaga The Last Expressa – izuzetno interesantni, karakterno raznoliki s raznim očitim ili skrivenim motivima uz izuzetno (i pohvalno) rijetke trenutke stereotipnog ponašanja s obzirom na raznolikost nacionalnosti (Amerikanci, Nijemci, Rusi, Srbi, Francuzi itd.)


Time dolazimo do još jednog briljantno odrađenog elementa – voice acting odnosno glasovi likova. Apsolutno svaki jezik kojeg likovi u igri govore je sinkroniziran od strane glumaca kojima je to materinji jezik. S obzirom da su u igri određeni likovi iz Srbije, lako je prepoznati da se doista radi o autentičnim glasovima i to daje jednu dodatnu dimenziju u pogledu autentičnosti cijele igre; za razliku od suvremenog primjera u vidu Grand Theft Auta IV gdje je to izvedeno katastrofalno loše čime se gubi autentičnost i uvjerljivost, barem za one koji razumiju jezik kojim se govori.

Izuzetna inovacija koju The Last Express donosi jest da se čitava igra odvija doslovno u real-timeu – ubrzano šest puta od stvarnog protoka vremena. Od trenutka kada igra počne vrijeme i radnja ne staju u ovisnosti o tome gdje se igrač nalazi u nekom trenutku, drugim riječima nemoguće je biti u istom trenutku u dvije različite prostorije u kojima se odvijaju različiti događaji. Npr. za vrijeme ručka možete izaći iz svoje kabine i sjesti za stol pokraj dvije dame koje ste primijetili u prolazu ili prošetati do ostalih kabina i razgovarati s bilo kojim drugim likom, kombinacija je doista pregršt.

…svaki prelazak igre je jedinstveno iskustvo te je sa svakim prelaskom moguće pronaći nove detalje i zanimljivosti.

Dakle, likovi i događaji su u potpunosti neovisni od igrača i ne uključuju se kao u većini drugih igara ovisno o tome da li je igrač ušao u neku prostoriju i slično. To praktički čini svaki prelazak igre jedinstvenim iskustvom te je sa svakim prelaskom moguće pronaći nove detalje i zanimljivosti. Ali da se ne bi našli u bezizlaznoj situaciji u slučaju da niste napravili što ste trebali, moguće je i vratiti vrijeme unatrag te ta funkcija istovremeno funkcionira i kao “load game” opcija. Ovaj “trik” je Mechner naknadno oživio u Prince of Persia: The Sands of Time igri u vidu vitalnog dijela mehanike same igre.

Vizualna strana, u globalu gledano, je apsolutno nevjerojatna te vjerno prenosi ambijent Orient Expressa. Predivne i iznimno autentične prerenderirane pozadine čak i danas djeluju prilično efektno i pravi su melem za oči sa svojom tehnički ograničenom, ali artistički istančanom paletom boja. Umjetnički stil “Art Noveau”, odnosno poznatiji kao secesija na našim prostorima, je prisutan na svakom koraku u igri te tako u potpunosti odgovara vremenu u kojem se igra odvija; izniman dojam ostavljaju rotoskopirani likovi i to u jedinstvenom stiliziranom stilu koji se može usporediti s radovima velikoga Henri de Toulouse-Lautreca. Iako likovi vizualno u potpunosti odudaraju od realističnih pozadina, taj neobičan spoj različitih stilova zapravo funkcionira perfektno i daje unikatan i prilično odmjeren štih vizualnoj strani igre.


Glazba skladana od strane češkog skladatelja Elia Cmirala izuzetno pridonosi cjelokupnoj atmosferi te je u maniri vrhunskih Hollywoodskih produkcija idealno prilagođena stilu i tempu radnje. Zvukovi su također uvjerljivi i prilično iscrpni te potpomažu u stvaranju autentičnosti i audio-vizualne kohezije. Kao zanimljivost vrijedi istaknuti da je moguće prisustvovati malom koncertu na kojem se u cijelosti odsvira sonata za violinu i klavir u A molu cijenjenog skladatelja iz vremena romantizma Césara Francka.

Nažalost, The Last Express predstavlja jednu od najtužnijih priča u povijesti videoigara, i pri tome ne mislimo na naraciju u igri, nego na cijeli splet okolnosti koji je doveo do toga da jedna od najfascinantnijih igara uopće završi gotovo u potpunosti zaboravljena. Problemi s izdavačem, probijanje tada vrtloglavog budžeta od šest milijuna dolara te preduga produkcija su glavni razlozi zašto je The Last Express – u komercijalnom smislu – neslavno završio uz nikakvu promidžbu te mali broj prodanih primjeraka koji je zapravo predstavljao maksimalni limit koji je financijski iscrpljen izdavač (Brøderbund) mogao tiskati. Ironično je da se 1993. godine vodila svojesvrsna bitka za izdavanje The Last Expressa te je prava za neke teritorije dobio Softbank – izdavač koji je iste godine kada je The Last Express trebao izaći odlučio prestati s izdavanjem igara.


S vremenom je The Last Express ipak dobio na reputaciji, i to uglavnom zahvaljujući svima onima koji su imali prilike zaigrati igru i ostali zapanjeni kvalitetom kojom odiše ovaj naslov. I ovim svojevrsnim retrospektivnim prikazom se nastoji učiniti isto i predstaviti igru koja je bila ispred svoga vremena te je u nekim elementima ostala i nenadmašena. Kao što se znalo događati i s filmovima koji su postali cijenjeni dugo nakon inicijalnog izlaska, moguće je da se isto dogodi i sa igrama, a The Last Express je igra koja apsolutno zaslužuje sve hvalospjeve te će se možda jednoga dana percipirati kao magnum opus Jordana Mechnera.

Jeste zaigrali The Last Express? Jesmo li vas zainteresirali recenzijom? Igra je inače dostupna na GOG.com za svega $5.99 pa ako volite avanture ne razmišljajte previše. I ako volite stare igre poput nas, pridružite nam se u raspravama u retro gaming podforumu.

HCL FORUM: Retro gaming podforum

Dopustite da vas odvedemo na putovanje u prošlost i otkrijemo tajnu o jednoj od najboljih igara svoga žanra. The Last Express je retro dragulj koji morate probati.

95 Naša ocjena
  • vizuali
  • priča
  • inovacije
  • glasovna gluma
  • osjećaj za detalje
  • poneke nepotrebne akcijske sekvence

Komentari (7)

  • kangarooster

    06.05.2012 - 10:09

    Sorry al moram, svjetlo dana je, ne svijetlo ;_; Svijetlo je pridjev (suprotno od tamno, jel), svjetlo imenica ;_;

    • Apocalypse4987

      @kangarooster, 06.05.2012 - 10:27

      grammar nazi strikes again 🙂

    • Ementaler

      @kangarooster, 06.05.2012 - 10:43

      Jasno, omaklo se u uređivanju, bit će ispravljeno.

  • ivanpula84

    06.05.2012 - 10:28

    Slažem se,odlična i inivativna avanutra.Čuo sam za nju još davno,ali sam je tek prije par godina imao prilike odigrati.

  • hellcome

    06.05.2012 - 11:51

    Nest oslicno kao Wild Wild West: The Steel Assassins. 🙂

  • Cole™

    06.05.2012 - 13:18

    GG jebote
    Odlična reca :)))))))))))))))))))))

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?