No man’s sky nakon silnih update-a i cyberpunk koji se diga iz mrtvih sa svim zakrpama

Days gone definitivno, zombi igre koje uopće nisam gotivio niti me je igra privlačila na bilo koji način. Nakon više od godinu dana kad sam je ponovno upalio uvukla me i cijeli gameplay loop jednostavno osvojio.

RDR2. Smarao me uvod, dao drugu šansu i nabio preko osamsto sati

Days gone, cyberpunk

Dark Souls igre nakon odigranog Elden Ring-a

Dirt rally 2.0

Ghostrunner 2

Bioshock Infinite

Rdr2,tjedan dana se tjerao da zavrsim uvod i witcher 3.Witchet 3 par puta pokretao i 8grao i odustajao dok ga nedugo nisam zavrsio i bio zadovoljan

The Witcher 3 , RDR2 , KDC2 i naravno Cyberpunk2077 🙂

Rust, davne te 2016. kupim ja Rust dok je još bio u EA. Uđem u neki official server, ni ne probudim se već dobijem kamen po glavi. Ništa respawn, prođe neko vrijeme skupim ja loota, sav sretan krenem radit bazu dode lik i ubije me. Nakon 3 sata skupljanja stvari sav u depri obrišem igru i zatražim refund.

Prođe tako par dana, gledam ja u njega gleda on u mene i rekoh “Hajde da mu opet dam šansu”. Kupim ja ponovo Rust i utučem 3k+ sati. Igra koja mi je ostavila lijepa gaming sjećanja. Više je osobno ne igram jer malo je previše se okrenula mainstreamu te mi je izgubila onu čar koju je imala prije.

Skyrim sam probao par puta i uvijek bih odustao nakon par sati. Sad mi je jedna od najdražih igara. Ista stvar i s Fallout 4 🙂

Ja kad sam vidio trailer za Metro Exodus svidjelo mi se sve, od grafike do priče. Kupim Gold Edition i krenem igrat i odustanem. Kasnije dođe upgrade za PS5 i odlučim mu dati novu šansu, odigram oko 70% igre i odustanem opet 😄. Ne znam evo da dam treću šansu? 😀

League of Legends, bila je to velika greška mladog Stridera i trebao je postivat svoju prvu odluku…

Mass effect Andromeda

Deathloop. Na prvu mi uopšte nije bilo to to, ali posle mi se igra jako dopala sa svim mogućnostima da se eliminišu mete, sposobnostima kojima se raspolaže, skupljanjem oružja i nadogradnji, promenama doba dana i kako se mapa i položaj neprijatelja menja u svim tim periodima, odnos između ona dva glavna lika. Poprilično sam bio zadovoljan sa igrom.

Rise son of Rome definitivno. Kad sam joj dao pravu šansu, bio sam oduševljen

Witcher 2 kada sam ga igrao prvi put stigao sam do Flotsam i nisam mogo dalje. Sad dali je bilo zbog utisaka koje mi je Witcher 3 ostavio pa su mi očekivanja od igre bila veća ili nešto drugo, da ga jebem sad šta je bilo. I nakon dve godine rešim da dam igri šansu i nabije u njoj 80 sati. Prešo sam i Roche’s Path i Iorveth’s Path jedan za drugim i mogu samo reći kakva igretina.

AC unity

Skyrim. Prvo igranje 17 sati i odustao. Dao sam joj drugu šansu i izdržao čak 22 sata. Igra ne može držati svijeću JRPG hitovima.

Witcher 3,krenuo na ps 4 i odustao kupio laptop i reko da probam jos jednom,i odigrao i oba dlc a
I metro exodus krenio na ps 4 i prekinuo,na kraju ju ponovo na ps 5 krenio igrati i odusevila me

Tlou2
Hellblade 2
Witcher 3
NFS Heat
Fortnite
Bloodborne
Dark Souls
… Ma ima ih koliko hoćeš. CP2077 još nisam probao po drugi put

RDR2, Skyrim, Fallout4, NMS

The last of us, bija zasićen igrama iz trećeg lica kad je izašla ali svejedno nabavija zbog hvalospjeva.
Igra malo i odusta. Priskočija cilu generaciju i napokon na petici zaigra rimejk.
Oduševija se. 🤷‍♂️😁

Ne dajem druge šanse. Previše toga ima u backlogu.

Returnal. Ne znam zašto ali probao dva puta i jednostavno mi nije sjelo da bi se vratio nakon koju godinu i dok ju nisam završio nisam zaigrao drugu igru. Toliko mi je igra bila dobra da mi je bilo žao kad sam završio što mi rijetko koja igra napravi. Zašto mi na prvu nije sjela nemam pojma.

Bloodborne

Arkham Knight, prvi put me nije nešto oduševio al u sklopu onog popusta nedavno uzmem trilogiju, na PS5 igrao, sve završim osim naravno Riddlera, igra izgleda nevjerovatno pa čak i na mom kanta TV-u

simcity 4. Popizdzio sam kao klinac jer nisam htio nauciti kak se to actually igra. Onda sam malo ulozio vremena i procitao game guide i igrao sam igru mjesecima

prvi Baldurs Gate sam započeo jedno 4 puta i ostavio prije nego sam izašao iz Candlekeepa. onda me kopkalo i napokon mu dao priliku i ostalo je povijest. prešao igru jedno 40-ak puta a onda je izašao BG2…

Fallout 1 i 2, kao klinac nisam se mogao naviknuti na izometrijski gameplay jer sam bio dosta spoilan od trojke koja mi je bila prva fallout igra. Tek par godina kasnije, vratio sam se i prešao obje igre više puta, i otada su mi postale moj favorit.

elden ring sam skoro bacio u smece dok me jedan kolega s portala koji je veteran soulslike igara nije spasio i naucio me kako da postanem bolji hehe

Morrowind. Prvi put sam bio zbunjen sa cijelom chance to hit mehanikom. Drugi put sam probao sa MGSO modom. Sada mi je to najdraži rpg ikad. Skyrim mu nije ni blizu.

Castelvania lord of Shadow 2

Everspace 1 (Rouglike)

Until Dawn najsvježiji primjer. Ugasio izvornu PS4 verziju vrlo brzo jer je bila preružna na petici, sad ova prerađena na PS Plusu k’o bombona. Vrlo solidna igra.

Witcher 1. Tek iz trećeg puta sam ga završio, ali za to me motivisao Gwent standalone. Završio sve igre, pročitao sve knjige.

Bloodborne definitivno. Prvi put kada sam je igrao nisam znao ništa o konceptu souls igara i da su teške. Kada sam kupio PS5, u paketu je s konzolom došao i Demon’s Souls remake. Odigrao sam DS remake, ove godine kupio Dark Souls remastered i Bloodborne GOTY kojega ću nagodinu opet zaigrati i dati još jednu šansu.

Assassins Creed Syndicate

Witcher 3,par godina kasnije upalio i zaljubio se ♥️

Forza horizon 5. I dalje mi je draža FH4, ali sam i dalje napucao preko 400 sati FH5…

Meni definitivno Arkham Asylum, u jednom trenutku usred misije trebao preći neki zafrkani dio gdje sam par puta umro, a gameplay mehanika se dosta oslanja na stealth, i to mi nikako nije sjelo. I napokon nakon godinu i više dana upalio ispočetka, prešao i baš sam lijepo uživao. Tek tad sam mogao preći ostala dva nastavka koja su me još više dojmila.

Control mi je puno bolje sjeo na drugom igranju, kada sam krenuo čitati razne dokumente, spajati ih u širu sliku događaja i više vremena proveo istraživajući te mi stoji kao druga najdraža Remedy igra pored Alan Wake 2.

Red dead redemption na Xbox 360. Jednostavno mi nije legla na prvu, nekako se sve lagano odvijalo, bilo mi dostando i odustao sam od nje. Naletim par god kasnije na neki video vezano za tu igru. Potakne me da joj dam drugu sansu. Dobro je ispalo, presao sam cijelu igru, prica je super. Na kraju mi je igra ostavila dobar dojam.

Witcher 3 i Batman Arkham. Obje krenuo na PS4 i odustao negdje na 20-30% igre. Kao jedan od razloga vidim i to što sam prije Witchera prešao Horizon Zero Dawn, a prije Arkhama Marvel’s Spider-Man, koji su imali dosta agilniji gameplay i tad na PS4 se nisam mogao prilagoditi na sporiji tempo Witchera i Batmana. Kasnije sam igrao čitav serijal Witchera i treći dio je fakat zvjerka za sebe, ma da mi je čak atmosferom prvi dio poseban. Arkham Knight odigrao prošli mjesec i on je također u Arkham serijalu zvjerka za sebe, gameplayom pogotovo. Obje igre su mi sad iznad HZD i Spider-Mana.

Fallout 4. Nakon 30ak minuta sam ga obrisao. I tek nekad 2 godine kasnije me privukao. Zašto, nemam pojma. Jednostavno nije mi lego prvi put.