Moram priznati da nikada, ili barem se ne sjećam. Znala mi je neka igra ostati u glavi ako bih igrao dugo i kasno pred spavanje, ali da sam baš “izmislio” novu igru..nope.

Nikad nisam sanjao igru koja ne postoji, no sanjao sam da sam bio na ljetovanju u cs_italy, throwback na dane kad je život bio Counter-Strike 1.6.

Daa sjećam se kad sam bio klinac,osmi razred,sanjao sam novi gta i kao možeš kupiti košarkaški tim i ici na utakmice i pratiti kako igraju 😀

Uglavnom je ili igra koja postoji ili eventualno neka kombinacija vise igara koje postoje.

Sanjam jos od izlaska Gta IV da ce jednog dana se developeri vise fokusirati na fiziku u igrama…

“Istraživanja pokazuju da tijekom prosječnog životnog vijeka ljudsko biće provede oko šest godina sanjajući što je oko dva sata svake noći.” – i sad da netko ko je na ovom portalu nije sanjao gamplay. Sanjo gta ili simse ili neku igru bez “maglice”.

gameplay – ja sanjam da mogu na HCL portalu promjenit ili izbrista komentar.

Zadnje slično što sam sanjao je da sam kupio neki stari PC časopis u kojemu su bile igre koje ne postoje jel i uglavnom su bile svemirske i robotske tematike. Malo za reći kako bi bio razočaran kad sam se probudio jer je časopis bio vrh.

Jesam, normalno. Čaki prelaske stvarnih igara 😅😅

Dok sam bio mlađi cesto sam sanjao igre s curama 🙂

Da, kada sam bio mlađi, znao sam sanjati o igrama ili kako igram igre. Jednog takvog sna se i nakon više od 35 godina vrlo živo sjećam. Radilo se o ručnoj konzoli. Parashute se zvala, od Nintenda. Susjed mi ju je posudio , a njemu ju je donio otac iz Japana. Naravno, tata mu je bio pomorac. To je bila ručna konzolica izvedena u vrlo primitivnoj LCD tehnici, poput nekadašnjih ručnih digitalnih satova. Posebnost ove ručne konzolica je bila štoje svaka pozicija lika na ekranu bila “upečena” u sami ekran. Pomicao si određene platforme gumbićima na različite pozicije pazeći da, mislim da se radilo o majmunu, ne sleti u more. To je zapravo bila cijela igra. Nevjerojatno jednostavna , a tako zarazna. Osamdesetih, konzole nisu bile nešto što se pronalazilo u dječjim sobama. Bio sam oduševljen tom napravicom. U bivšoj jugi, takve stvari su bile raritet. Nu, o snu smo pričali. Sanjao sam kako igram igru na toj ručnoj konzoli ali igra je bila u boji,a ekrani su se mijenjali kao da gledam film. U to vrijeme kolor ekrani u prijenosnim uređajima su bili čista znanstvena fantastika. Tek puno, puno godina kasnije su napravili Gameboy Advanced, vjerojatno jednu od prvih uspješnih konzola u boji sa izmjenjivim ketridžima. Zapravo, prvi puta kada sam vidio GBA, sjetio sam se tog sna iz djetinjstva. Evo, pamtim taj trenutak do danas.

Nakon dugog igranja neke igre zamanta mi se u glavi i kad legnem u krevet sanjam kako ja trčim kroz tu igru koju sam igrao.

Ne,kolko se sjecM

Jesam, bethesdin abortus zvani Prey 2

Sanjao sam NFS serijal, mislim da je moj mozak smislio ime NFS Balkan. Vozio sam Daciu Sandero po Bukureštu. Nikad čudniji san nisam imao.

Ja sam sanjala GTA V: Croatia mod koji je obuhvaćao cijelu RH 1:1. Sanjala sam neke misije u Dubrovniku, trailere, e3 prezentacije itd. Zauzimao je 100TB prostora (znači otprilike ko cod 🤪). Bio je sequal GTA V. Peiča se vrtila oko međugorskog lupeža.

Sanjala sam ga više puta.

Nikad nisam sanjao igre koje ne postoje ali zato ono što igram puno puta. Najupečatljivije je bilo kad sam sanjao RE2 original davne 98. Stara mi rekla da sam sjeo u krevetu i buncao nešto u stilu Oću s 3 metka ili 4 metka 😂

Sanjam CoD2 i Toujane već 15 godina.

Nepoznatu WH40k igru, al više je bilo ka film. Titani, legije marinaca, tau, i neka nepoznata frakcija. Jedan od najboljnih snova ikad

Ponekad sanjam igre koje ne postoje ali su bazirane na onome sto se zadnje igralo, a prilikom budenja (hypnagogic san) cesto pjesme i melodije koje su dobro aranzirane.
Klasicne i lucidne snove kreira nasa podsvjest a “paraliza sna” koja zna aktivirati vantjelesno iskustvo ima vise objektivnih elemenata u okruzenju gdje se spava.

Pa, i ako igram igre često, i razmišljam o njima, i raspravljam sa drugovima, ne, nikad nisam sanjao ili se bar ja lično ne sećam da sam sanjao neke od igara. Ja ni ne sanjam puno, ne znam zašto, ali mislim da ponekad u snovima, tako se pojavi neka stavka, objekat, situacija iz neke igre. Ali, nešto što može da se poveže sa ovom temom, jeste to što je bar mene mnogo zanimalo a i zanima me i dalje. To su napuštene mape starih source igara. Tipa, CS 1.6, Garry’s mod i ostale igre sa takvom nekom estetičnom tematikom. Ko zna o čemu pričam shvatiće. Jeziv je osećaj kada si sam na mapi u staroj igrici, to je takav neki osećaj nelagodnosti, neprijatnosti, jezivosti i ne znam kako da opišem taj osećaj. Nema puno veza sa tematikom sanjanja igrica ali je povezan nekako.

Ništa Zoki, mislim da je ovo poziv da napraviš taj TLOU3 u, pazi sad — Dreamsu 😳

Ne ali sanjam cesto neke igre kada se u njima previse zadam, bilo SP ili MP. Praksa mi je da pretjeravam u svemu, nazalost 🙃

Bio opsjednut prvim desperadosom, sanjao neke izmišljene nivoe i scenarije.

došlo mi je u nekoliko navrata da sanjam da sam ja u njoj,a ne da ju ja igram