RETRO DOZA #253: Discworld serijal

Nakon silnih proslava i blagdana koje smo u relaksirajućem tonu ispratili krajem prošle godine, vrijeme je da novu 2018. otvorimo bombastičnom retro dozom. To ćemo učiniti osvrtom na Discworld serijal, baziran po dugom nizu satiričnih novela, koji u svijetu PC avantura ima status legende.

Počevši od davne 1983. godine, autor Terry Pratchett svojom je novelom “The Colour of Magic” započeo Discworld serijal koji danas broji preko 40 izdanja. Komični uradak prati nesposobnog čarobnjaka Rincewinda i njegov kufer prtljage koji parodirao druge popularne priče poput onih Tolkiena, Lovecrafta, Shakespeara i raznih drugih mitologija. Osim što je isti zavrijedio i nekoliko društvenih igara te kraćih animiranih serija, također je poznat i po svojem kultnom statusu u industriji videoigara, premda se svojedobno tu baš i nije previše razbahatio kako bi to s današnjim standardima očekivali.

Discworldov svijet, definiran kao pljosnata sfera koju slonovi na nose leđima povrh kornjače koja lagano pluta svemirom, u digitalni oblik računalnih igara prvi se puta prenio 1986. godine istoimenom tekstualnom avanturom “The Colour of Magic” za ZX Spectrum, Amstrad CPC i Commodore 64, te je kao vjerna adaptacija usko pratila događaje prve knjige. Nešto mlađi igrači s ovakvim se podžanrom više se baš i nemaju prilike susresti, a kada bi mogli nekako sumnjam da bi i htjeli.

Ipak, za one kojima je takav sustav stran pojam, tekstualne igre ove vrste igrale su se tako da nakon što igrač pročita prezentirani odlomak radnje unese kontekstualnu pisanu komandu koja će ga odnijeti do sljedećeg paragrafa. To su obično jednostavne stvari poput skoči, podigni, guraj i sl. no za kretanje u željenom pravcu unosile bi se kratice poput “w” za zapad (west) ili “n” za sjever (north). Ni od koga ne očekujem da će u potpunosti pogledati video takvoga gameplaya i u njemu posebice uživati, ali uključit ću ga reda radi pa slobodno bacite oko ako želite ubiti vlastitu znatiželju.

Iako posve neslužbeno, Discworld je 1991. potom prešao u multiplayer vode sa svojom “MUD” (Multi-User-Dungeon) iteracijom – tadašnja tekstualna varijanta MMO-a koju smo pokrili nekoliko doza ranije. Kako se radilo o neslužbenom fan-projektu, kreator MUD-a u jednom je trenu dobio i upozorenje od Pratchettovog odvjetnika. Međutim, pošto se tu nisu vrtjeli nikakvi novci, sam je Terry Pratchett pozvan da proba zaigrati dotični MUD kako bi bolje saznao o čemu se tu radi. Potom su splasnule sve tenzije oko projekta i zadovoljni autor dopustio je da stvar dalje živi.

Štoviše, kreator MUD-a svima je dozvoljavao da zajedno stvaraju i proširuju igru raznim zakrpama i dodacima pa se Discworld MUD tako danas, više od dvadeset godina kasnije, sastoji od nekoliko kontinenata, stotine gradova i više od milijun “igrivih prostorija”. Samim time, čitava stvar još živi i dan danas, a za vrijeme pisanja ovog članka i ja sam se odlučio posjetiti ju kako bi iz prve ruke vidio 50-ak vjernih i aktivnih igrača.

Onaj dosta poznatiji naslov u obliku crtane P&C avanture nastao je tek 1995. godine, međutim ni to se nije ostvarilo bez dužeg procesa uvjeravanja autora. Striček Pratchett oklijevao je ikome dozvoliti rad na svojim idejama zbog straha kako mu se time neće učiniti usluga. Nakon šest mjeseci rada na demonstracijskom prototipu, studio “Perfect 10 Productions” ipak ga je uspio uvjeriti da im je više stalo do franšize nego brze zarade. To je ukratko priča kako je nastao prvi Discworld za MS-DOS, Mac, PSX i godinu kasnije za Segu Saturn.

Ipak, samo jednu knjigu ispalo im je problematično prevesti u konkretnu igru stoga se do kompromisa došlo s novom radnjom specifično napisanom za igru, jednom koja je tek djelomično obuhvaćala elemente više novela, a gospon Pratchett tu je osobno imao privilegiju ugladiti dijaloge. Konačni rezultat je bio hvaljen po humoru i glasovnoj glumi, no kako to obično bude – teške zagonetke koje su ujedno bile i meso gameplaya ipak svima nisu dobro sjele.

Već 1996. godine Discword je vidio puni nastavak s “Discworld 2: Missing Presumed…!?” za Windows, Segu Saturn i PSX. Ovoga puta Rincewindov zadatak bio je pronaći “smrt” koja se zbog silnog rada odlučila na godišnji odmor, prije nego li je Rincewind sam forsiran preuzeti njegovu ulogu. Sjećate se kad su dobre, velike i kvalitetne igre dolazile na više CD-a? Discworld 2 bio je jedan od tih čija je PC verzija bila na čak dva, a ovoga puta obilježena je glatkom rukom crtanom grafikom poput one iz LucasArtsovih naslova.

Konačno, tu nam je i Discworld Noir iz 1999. za PC i PSX kojeg smo prije osam godina čak bili i pokrili jednom retro recenzijom. Ukratko, iako se također radilo o P&C avanturi u istome svijetu, kako i sam naziv predlaže – štih šarenih čarolija tu je zamijenjen mračnijom “noir” tematikom popraćenu jazz glazbom dok je glavni uloga od čarobnjaka prebačena na klasičnog klišej privatnog detektiva. Rukom crtani stil također je zamijenjen 3D modelima kako bi do izražaja dolazile sjene i magla, samo par od nekoliko krucijalnih elemenata dotičnog stila.

Terry Pratchett sada je već imao sve manje utjecaja kako je blagoslov svoje prisutnosti podario samo pri početku i kraju razvoja, iako je čitav scenarij još jednom prošao kroz njegove ruke. Također, zbog nešto ozbiljnije tematike istraživanja okultizma, radnja malo snažnije korača u Lovecraftove pojmove mračnih sila, a detektiv u glavnoj ulozi kroz drugu polovicu igre čak postane i vukodlak koji potom može njuškati tragove. Sve u svemu, Discworld Noir uspio je zadržati dovoljnu dozu cinične satirike kako bi se danas pamtio kao jedna najboljih detektivskih igara. Šteta je samo što ćemo ga također pamtiti i kao posljednji igrivi Discworld naslov kojeg smo dobili u proteklih još malo pa dvadesetak godina.