HCL.HR

RETRO DOZA #263: Black & White serijal – i još neke druge boje

Gregor Stojev 18.03.2018.   •   5 komentara   •   Retro


Svojedobni serijal simulacije života i božanstva nije potrajao pretjerano dugo. Upravo zato ga se danas prisjećamo nakon što mu se kreator preselio, a studio već zatvorio.

Black & White jedan je od onih kultnih serijala kojega tu i tamo znamo spomenuti zbog njegove surove unikatnosti, ali kroz sve ove godine ispada da mu zapravo još nismo odvojili zaseban članak kakvog zaslužuje. Riječ je o tzv. “god game strategy” simulaciji dizajnera Petera Molyneuxa (Dungeon Keeper, Fable) radi kojega je osnovao svojevremeni Lionhead Studios kako bi u suradnji s Electronic Artsom Black & White izdao 2001. godine. Gospon Molyneux u industriji nam je dobro poznat po svojim ambicioznim idejama koje su ponekad neutemeljene i neostvarene, ali to nipošto ne znači da tu nikad ništa nije valjalo jer je taj tip često bio na dobrome putu.

Kao što i naziv predlaže, konceptom dobrog protiv zla, Black & White je kroz trogodišnji razvoj pokušao ispraviti razne probleme prethodnog Dungeon Keepera kako bi ovoga puta bio nešto najbolje što je svemir vidio. Jedan od ciljeva tako je bio smjestiti stvar iz mračnih, podzemnih hodnika na predivne, velike i otvorene otoke, te da se pritom ne oslanja na sučelja koje bi igraču od svijeta odvraćale pažnju. Većinu, ako ne i sve potrebne informacije tako su se prenosile kroz krajolik kojim vladate.

Za inspiraciju je poslužio i majmun svih majmuna, King Kong, Iako se ideja Black & Whitea prvotno trebala raditi o nekoj vrsti borbe čarobnjaka, nekako je prevladao koncept Populousa, još jednog od svojedobno hvaljenih Molyneuxovih “god game” naslova. U ulozi friško nastalog boga, u Black & Whiteovom smo svijetu djelovali bacajući razna čuda, no od veće značajnosti zapravo je bio način koji se odvijao preko “avatara” – mitskih bića koje su na tlu predstavljali vjerovanje u naše postojanje. Oni su dolazili u nekoliko vrsta životinja poput kravice, majmuna, lava ili kornjače, a između ostaloga se o njima trebalo brinuti poput ljubimca jer bi protivnom mogli pojesti vjernika ili dva.

Neovisno o vašem stilu igranja, oni bi zasebno mogli postati dobri ili zli, a što bi vjera u nas jačala tako bi i naš ljubimac to predočio svojom veličinom. Za razliku od klasičnih strategija, ali zato u stilu prave simulacije, direktnu kontrolu nad njima zato nismo imali. Sve što smo mogli jest vezati ih špagom i okvirno ih nekamo uputiti dok je sve ostalo bilo prepušteno njihovoj vlastitoj umjetnoj inteligenciji.

Po izlasku je Black & White bio hvaljen ne samo za unikatnost već i zbog svojeg sustava umjetne inteligencije za čiju je kompleksnost čak osvojio i Guinessovo priznanje svjetskog rekorda. Avatari su također mogli od vas naučiti i pokoje čudo, a njih nismo bacali tako da ih izaberemo klikom već da ih na samome tlu dozovemo crtajući specifične geste, odnosno geometrijske oblike. U sve je to također bio umiješan i multiplayer pa tako i fensi kung-fu sustav borbe dvaju avatara.

Danas se pak čitava stvar lagano smatra precijenjenom iako se na samom izlasku prodao u dva milijuna primjeraka. Za razliku od nekakvog običnog trailera njemu ćemo zato izdvojiti jedan dokumentarni isječak iz samog procesa razvoja u kojem još možete vidjeti svjetlucavost u očima njegova glavnog kreatora.

Već iduće godine, 2002. Lionhead Studios je svom ljubimcu pokazao podršku s ekspanzijom Creature Isle koja je donijela nove neodoljive beštije poput krokodila i divovske kokoši, no svojim tadašnjim uspjehom još i nisu baš bili posve zadovoljni. Jedini način kako bi Black and White dosegnuo sasvim novu razinu bio je s pravim, punim nastavkom, stoga smo 2005. godine tako ugledali i veliku dvojku.

I dok se većinom radilo o sasvim istoj stvari s naravno daleko boljom grafikom, Black & White 2 zato je malo poboljšao i strateške elemente gradnje te uveo direktnu kontrolu vojnih snaga. Međutim, da bi ta dodatna slojevitost radila kako spada morali su se djelomično ukomponirati elementi sučelja koji bi vas obavještavali o trenutnim situacijama, nešto što se s prvim izbjegavalo. Svejedno je to bilo još uvijek daleko suptilnije od drugih sličnih simulatora poput Sim ili Tycoon serijala, pa čak i Dungeon Keepera.

Osim novih avatara, kulturološki pomak su u nastavku vidjele civilizacije i njihovi građani. Dok smo mi kao igrač uglavnom vladali Grcima, sada smo se mogli susresti i s Egipćanima, Aztecima, Japancima i Nordijskim plemenima. Dvojka je 2006. također dobila vlastitu ekspanziju naziva Battle of the Gods, a kako je Black & White 2 izgledao u akciji prisjetimo se s malo gameplaya.

Nažalost, to je zapravo sve što se tiče Black & White Serijala. Lionhead Studios ubrzo je bio pogođen financijskim poteškoćama zbog kojih je pripao Microsoftu kako bi se osigurala ekskluzivnost njihovog Fable serijala. Fable je svakako predstavljao novo poglavlje studia kojim se duže vrijeme bavio jer se radilo o iznimno popularnoj stvari, no nezadovoljni dio Lionhead ekipe otišao je radije osnovati Media Molecule (LittleBigPlanet). Nakon 12 godina razvoja, Fable je čak i Molyneuxu već lagano dojadio stoga je napustio vlastiti Lionhead kako bi 2012. godine opet osnovao nešto novo. Ovoga puta to je bio studio naziva 22Cans kako bi se s Godusom još jednom vratio simulacijama božanstava.

Par godina kasnije, Lionhead je Microsoftu još uvijek dežurao s Fableom, no ovoga puta, posljednji Fable Legends nije uspio zaživjeti zbog čega je Lionhead konačno i pokopan 2016. godine. Znači li to da Black & White 3 nikada nećemo vidjeti? Lako moguće, no ako je Godusov plan bio reinkarnirati nekadašnji Populous, držimo fige da jednoga dana možda ipak i doživimo spiritualnog nasljednika Black & Whitea, i to od nikoga drugog nego originalnog kreatora.

Označeno sa: ,

Komentari (5)

  • Apocalypse4987

    18.03.2018 - 13:21

    Ova igra me skoro koštala srednje škole hahahahah, ludilo igra, čak i za današnje standarde di je AI glup ko stup u nekim igrama, ovde mi je baš pasala ta samostalnost avatara i podanika, čak bi bilo i komičnih situacija kad bi moj tigar spontano zaplesa brake dance u centru sela i pritom polomija par kuća, a ljudi oko njega navijaju. A i svaki level se moga završit na više načina, moglo se doslovno bacat kamenja na protivničko selo cili dan, a moglo se i priko utjecaja

  • DjokaBA

    18.03.2018 - 14:09

    Lepa vremena, kad je Molyneux jos uvek bio normalan lik. Nakon prvog Fablea koji je bio odlican, je sve otislo u propast.

  • Kris10

    18.03.2018 - 15:58

    COVJEVE KOJI JE OVAJ SERIJAL BIO UHH,imao sam stvarno dosta prelijepi sati na Black and White 2,steta sto je vrlo mala mogucnost da dobijemo nastavak ali ako ista remaster bi volio od obje igre jer po meni ova igra je must play za ljude koji vole strateske igre ali usto i vole se opustiti hahah

  • berac_malina39

    18.03.2018 - 18:40

    Black and White 2 je jedna od najboljih stvari ikada…hvala što ste me podsjetili na ovo, baš mi se sad igra

  • l)oolvl

    18.03.2018 - 23:42

    igra je bila toliko nahajpana da sam se zbilja trudio voljeti je, ali sad kad razmišljam o njoj, uglavnom se samo mogu sjetiti koliko je cijela stvar zapravo bila nefunkcionalna. Sam koncept igre je dobar ali je realizacija bila jako daleko od onoga što su obećavali. Najveća fora je bio taj osjećaj slobode za jednu strategiju, ali sam gameplay mi je bio dosta besmislen i nemotivirajuć.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!