RETRO DOZA #74 – The Hobbit, 1982.

Čitali smo Hobita, Gospodara prstenova, Silmarillion, Hurinovu djecu i druge knjige o Međuzemlju, po sedamnaesti put prekucali produžene verzije Jacksonove trilogije o prstenu i Hobita s kraja prošle godine te se sada psihički spremamo za Smaugovo pustošenje koje bi nas na filmskom platnu trebalo spremno čekati u prosincu ove godine. Sve smo to napravili, istina, no jesmo li ikada zaigrali neku igru baziranu na bogatom svijetu Tolkienova Međuzemlja? Koliko ih uopće ima? Koja je bila prva?

Konačan broj službenih igara smještenih u Međuzemlje je 32 naslova, ali jasno je da je takvih proizvoda mnogo više ubrojimo li u računicu razne nelicencirane igre, nepoznate indie kreacije fanova knjiga, modove i parodije kao što su The Boggit, Bored of the Rings ili pak Spittis Search. Prva igra radnjom smještena u Međuzemlje je naravno ova o kojoj pričamo u ovotjednoj Retro dozi – The Hobbit iz 1982. godine.

Za razliku od istoimenog puzzle platformera iz 2003. godine, prvi Hobbit bio je tekstualna avantura za gotovo sva osobna računala tog doba – od ZX Spectruma preko Commodorea 64 do Applea II i drugih. Izradili su ga Veronika Megler i Philip Mitchell (nikakva znana povezanost s Billyjem L. Mitchellom, najvećom eSports facom ikad) iz Beam Softwarea, a dobar uspjeh igre osiguran je dogovorom s izdavačima knjiga koji su u pojedinim državama uz kupljeni primjerak igre poklanjali Tolkienovo pisano izdanje Hobita.

Igra bi i bez toga bila veliki hit budući da je bila jako napredna u odnosu na konkurente u žanru toga vremena. Takvo što je postigla svojom jednostavnošću jer je za davanje komandi unutar igre prihvaćala takozvani Inglish, pojednostavljenu verziju engleskog koja je bila pristupačna svima. Ipak, proizvođač je mislio i na one rječitije te su se korištenjem Inglisha mogle davati sasvim detaljne naredbe koje su mijenjale ishod mnogih stvari u igri pa primjerice nije bilo isto napisati “Napadni goblina” i “Silovito napadni goblina”.

Specifična stvar bilo je i protjecanje vremena unutar igre pa su se stvari odvijale čak i dok je igrač odugovlačio s odgovorom te se pri donošenju ključnih odluka trebalo misliti brzo i efektivno. Mogućnost zaustavljanja igre bila je ostvarena kroz upisivanje naredbe “PAUSE”, a pauza bi se prekidala pritiskom na bilo koju tipku tipkovnice.

Zbog mogućnosti da unutar igre stvari krenu u potpuno nepredvidljivom smjeru (likovi iz družine imali su raznoliko ponašanje, borba je bila neizvjesna, situacije je bilo nemoguće unaprijed saznati), ova se igra smatra jednim od najupečatljivijih primjeraka “gaminga pojavnosti” gdje se stvari odvijaju po tome kako se nešto u igri “nasumično” dogodi po određenoj logici.

Sve to pomoglo je The Hobbitu da 1983. godine osvoji Golden Joystick Award za najbolju stratešku igru, a prodajni rezultati popratili su slavu budući da se igra uskoro našla u preko 100 tisuća domova. Do kraja 80-ih godina igru je nabavilo preko milijun ljudi što je za rezultat imalo dodatnu popularizaciju Inglisha te samog Tolkiena izvan granica Ujedinjenog Kraljevstva.

Zašto su svi zavoljeli The Hobbit iz 1982. godine najbolje ćete saznati u gameplay videu s komentarom gospodina MrVenom1974, pravim znalcem ovoga naslova koji će vam objasniti sve skrivene stvari koje biste o ovoj igri možda voljeli znati.