HCL.HR

RETRO DOZA #93 – Doom

Renato Pedišić 15.12.2013.   •   6 komentara   •   Retro gaming


Prije 20 godina svjetlo dana je ugledao FPS koji će definirati cijeli svoj žanr, ali na neki način i samu industriju igara. Sjetimo se Dooma i zaželimo mu sretan dvadeseti rođendan uz prikladnu Retro dozicu.

Kada je Doom prvi puta ugledao svjetlo dana izašavši 10. prosinca 1993. godine na sjevernoameričkom tržištu, autor ove dozice je imao tek nešto više od šest mjeseci, ali čak i kao tako balavo derište kojemu je bilo krajnje nužno što prije promijeniti pelene, kao da sam i ja znao da se u svijetu nešto promijenilo. Nekoliko godina kasnije dobio sam i ja priliku zaigrati tu promjenu zvanu Doom na stričevom PC-u jer, realno, koga briga za preporučenu dobnu granicu ako će dijete dobiti jedinstvenu priliku brutalno masakrirati horde zla. Rijetko mi je koja igra ostala u tako dobrom sjećanju kao originalni Doom pa bih mu ovom prilikom htio zaželjeti sretan dvadeseti rođendan, a usput i spomenuti ponešto zanimljivih informacija za sve one nostalgičare i mlade gamere koji ga još nisu uspjeli isprobati.

Kao što je već napisano, Doom je prvi puta službeno izašao 10.12.1993. godine i to za DOS i Mac, da bi uskoro uslijedile verzije za NeXT-Step, IRIX, Solaris, Linux, Windowse (kao Doom 95), Acorn Risc PC, Atari Jaguar, Segu 32X, PlayStation, SNES, 3DO, Segu Saturn, Nintendo 64 (kao Doom 64) i GBA. Uz to se danas Doom može naći i na Xboxu (putem Doom 3 CE-a), Xboxu 360 (putem XBLA) i PlayStationu 3 (putem Doom 3: BFG-a i PSN-a). Od neslužbenih izdanja ističe se još i ono za iPhone i iPod Touch.

Razlog ovako velikom broju portova je jednostavan – igra je bila toliko kvalitetna i popularna u svoje vrijeme da je uspjela redefinirati cijeli svoj žanr i industriju videoigara u cjelini proširivši njen doseg na potpuno nove demografije ljudi kojima se ovaj proizvod nudio. Tako je i sam Bill Gates iskoristio popularnost Dooma za reklamu svojih Windowsa 95. Kako je to gospon Gates napravio? Pogledajte video.

No što je pravi ključ popularnosti Dooma? Osim 3D tehnologije koja je dodatno napredovala od Wolfensteina 3D, vjerojatno se dio zasluga može pripisati nasilju koje je obilježilo cijelo trajanje igre, kao i sotonska ikonografija, odnosno činjenica da je Doom igrača suprotstavio hordi demona iz pakla. I to na Marsu i iz prvog lica. Iako pozadina priče nije baš najkvalitetnija za današnje standarde, odlično je poslužila za zadržavanje publike kroz tri epizode po devet razina nazvane Knee-Deep in the Dead, The Shores of Hell i Inferno. The Ultimate Doom, proširena verzija igre, sadrži i četvrtu epizodu nazvanu Thy Flesh Consumed koja je poslužila kao ekspanzija priče Dooma i, logično, prednastavak Dooma 2.

Sam gameplay igre bio je u svojoj osnovi jednostavan, a jedina misija bila je pronaći izlazak s razine. Ipak, taj zadatak je u više navrata postajao vražji posao zbog nekoliko stvari – horde demona, zamki, udaljenih prekidača i ključeva koje je trebalo skupiti za otvaranje vrata. Dakle, osim pucanja iz BFG-a i šaketanja demona često je trebalo uključiti i vlastiti mozak u proces prolaska levela. No to nije spriječilo neke ljude da pojedine razine završe u samo nekoliko sekundi, a najznačajnije rekorde možete vidjeti ovdje.

Taj žar u postavljanju rekorda za najbrži prelazak igre, stvaranje novog sadržaja kroz WAD datoteke, multiplayer natjecanja, stvaranje Doomworlda (news stranice posvećene samo ovoj igri) – sve je to doprinijelo kultnom statusu koji Doom ima danas. Neporecivo je kako je ova igra jednim dobrim dijelom obilježila cijelu jednu generaciju igrača, proizvođača i novinara koji su danas aktivni u stvaranju i korištenju novog sadržaja u gaming industriji. Iako danas vladaju neki novi trendovi u mainstreamu pucačina uopće, sve češće se čuju glasovi nezadovoljnih igrača kojima nedostaje osjećaj kakav je Doom nudio prije dvadeset godina.

Možda renesansa klasičnih FPS-ova opet bude obilježena Doomom, ovaj puta njegovim četvrtim dijelom koji se nalazi u intenzivnom, ali dosta problematičnom razvoju obilježenom odgađanjima, radikalnom promjenom smjera razvoja 2011. godine i nedavnim odlaskom suosnivača id Softwarea Johna Carmacka koji je novo zaposlenje našao kod Oculus Rift ekipe. No, nade fanova su i dalje visoke što je sigurno poticaj id-u da napravi što bolju igru i da sve od sebe.

Za kraj vam prilažemo IGN-ov video u kojemu dio novinarske ekipe tog portala igra Doom s Johnom Romerom, jednim od ključnih tvoraca te igre, čovjekom koji je skovao riječ deathmatch i osobom koja je izlaskom iz id Softwarea stvorila neslavnu Daikatanu koja je po obećanjima trebala biti novi Doom, ali igru takvog kultnog statusa još trebamo dočekati. Bilo kako bilo, spomenuti video možete pogledati u nastavku, a čestitke Doomu na 20 godina starosti možete ostaviti u komentarima podno naše dozice.

Za više retro gamerskog sadržaja provjerite naše ostale retro dozice i pridružite nam se u raspravama u retro gaming podforumu.

Komentari (6)

  • IaMarmageddoN

    15.12.2013 - 20:07

    Ja sam uživao prolazeći sve dosadašnje Doom nastavke koje sam odigrao na PCu a sada opet i na x360ki. Doom 3 je i danas odlična igra mada se vidi koliko je FPS žanr napredovao zadnjih godina ali su po mojem mišljenju možda neke stvari i previše promijenili i to ne na bolje. Divno je bilo opet vidjeti i odigrati Doom, ta njegova jednostavnost pokreta, jednostavnost kontrole i osjećaj da sam opet klinac je odlično osjetiti. To je jedna od revolucija u FPSovima i drago mi je da ste posvetili Retro rubriku ovoj igri da današnji mlađi igrači vide na čemu smo mi odrasli- na jednostavnosti igranja i uživanja u tome. Doom4?! Čekam ga dugo ali ću ga sigurno i dočekati. Bit će mnogo razočaranih kakva god ta igra bila jer su očekivanja velika, možda i ja budem jedan od njih ali stvarno jedva čekam. Po meni je velika potreba napraviti nešto drugačije od trenutnih FPS igara a to će biti Doom 😀

  • kmarkecGamer

    15.12.2013 - 20:13

    Još se sjećam muzike iz prvog Dooma, kao da sam ga jučer igrao. 🙂

  • Lord of Destruction

    15.12.2013 - 20:21

    imam i sad instalirane sve doomve instairane. sa postojecim modovima mislim da i dan danas nemaju neku konkurenciju u svom podrucju na koje su zapravo orijentirane. recimo da nemam vremena, imam par minuta za odigrat nesto, uskocim u e1m1 i za minutu si zavrsio ali imas osjecaj zadovoljstva i postignuca. doom 1/2 s modom brutal doom je najbrutalnija igra bez konkurencije, a doom 3 sa sikkmodom i teksturama izgleda vrhunski i danas. vjerojatno najbolji kontrast svijetlo-sjena ikad. s tim da mi je originalni doom i to e1 najigrivija i s najboljim mapama, dok moram priznat dvojka mi nije tako dobra iako ima kompleksnije mape. jedino iz dvojke sto mi je bolje je supershotgun, ali danas to ima i originalni doom s modom. trojka je vise spora horor igra, meni osobno ne odgovara, ali uz pomoc modova se moze prilagodit i ubrzati milijun stvari, recimo hodanje i nabacati masa neprijatelja u igru

  • liam

    15.12.2013 - 22:37

    Moj prvi susret sa FPS,ljubav na prvi pogled. Odmah sam znao da ce mi biti najomiljeniji zanr.

  • Disc0

    16.12.2013 - 08:34

    Ah, '94-a, kad sam dobio svoj prvi PC (486 DX2/66mhz) i na nejmu Doom i Doom 2, a dotada mi je graficki doseg bio super mario sa frendovog NES-a… Pa ja jednostavno nisam mogao vjerovat sta igram, danas je to vrlo tesko za pojmitjer je grafika fantasticna i tesko te nesto moze toliko impresionirat. Kao prvo grafika je bila van granica razuma za ono vrijeme, a onda sama igra, FPS, jako dugo nakon Doom-a su se FPS-ovi nazivali Doom klonovi, mislim da to govori jako puno.
    Odigrao sam ga nebrojeni broj puta i dan danas mi je totalni gust zaigrat ga opet, jednostavno jedna od najboljih igara ikada (medju top 5 sigurno)!
    Cim cujem muziku iz prvog nivoa prve epizode, najezim se i obuzme me nostalgija!

  • Brko28

    16.12.2013 - 13:16

    e to su bila vremena…

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?