Zvao sam ga Žeks, sad je vlasnik pink-a

Zvao se Tihomir.

amazon, slao igrice u žutim kuvertama. jednom mi je policija došla zbog igrica ja im dao pokvarene cd-e neka druga vremena

U Mostaru, mislim da svi znaju za Shupa shop. Oni su i chipovali ps. A isto tako bio je poznat i Meho i njegov brat, koji su imali CD shop preko puta autobuske stanice i stand kod razvitka. Kod njih sam kupio jedno milion igara xD ne bukvalno

Nemam pojma, dal bese Zoran..

Darko.
U name it Darac has it…

I ain’t no snitch

Pero Torrentić😃

Zvao se “Pirs” jer je imao na obrvi piercing.Uvijek je dolazio na bicikli.Evo ga danas u hervisu prodaje i popravlja bicikle.😅

Mislim Zoran Zabac:)

Zovu ga Tajson.

Ujko, bio je glavni ‘pržitelj’ u svome kraju, mislim da mi je poklonio kolekciju od 150 igrica za PS1

Zva se susjed, žubre naplaćivalo 60 kuna po CD-u

“Đuro” iz Zagreba

Kvartovska trgovina koja je pržila CD-e, na polici drži PC igru s coverom iz filma Gladijator, znači Russel Crow. Kupim, dodjem kući i instaliram nekakav užasni sci-fi rts Gladiators… to je već bilo doba kad su dobri stari kvartovski dileri nestali jer je svako imo pržilicu.

Kostur, jedna od pet nije radila xd

Uff.. kako se ono zvalo za krekove … ws warez … tako nekako… BBS. FTP. NEWSI. IRC. Napster Fuckin dialup. Zlatno doba interneta. Ni firewalla ni antivirusa ni mozga. Kad se samo sjetim Netbusa … Suzu pustih!

Kod nas u gradu nisi zapravo trebal dilera, imali su ljudi polako pržilice tam 2000te, pa su ti spržil.Bila je i igraonica ,tam si došel s praznim CD-jom i ako te lik znal,a znal te,jer si cijeli dan tam visel, ti je spržil kaj ti je trebalo,a u igraonici je bilo svega. No postojala je mit o liku u gradu ,koji je imala sve jer je nabavljal iz Bosne i Srbije, pojima nemam,ja ga nikad nisam srel. 10 kn i prazni CD ili 20 kn i njegov CD je bila tarifa. No već je neki frend imali prvi ,pa mi je spržil. 2002 sam i sam imala pržilicu,pa smo si mijenjali na RW-disk,dok nije riknul,pa opet nabavljali novi. Bil sam u krugovima, gdje je bilo lako nabaviti igre, svi su bili u tome.U 90tima pa nisam imala PC nego ,plejku,a ona se nije čipirala,jer smo se bojali da ne rikne. Tam di si čipiral su ti prodavali i pržene igre.No već onda sam počel graditi kolekciju orginala,koja je sve više rasla,a na koju sam bil ponosan.Kod mame u videoteci pa se sve uvijek moglo posuditi,jer je bila i gaming shop,isto igranica i videoteka. Bilo je odlično bit gejmer, našli smo puno načina. ☺️

Martin, kopirao kopije kopija…, svaka 3. igra je radila 😀

Početni diler koji me uveo u ovaj svijet zločina je dilao iz cvjetarne. Bilo je jako inkognito, diler bi izvadio kutiju cd-a ispod pulta i rekao biraj. Početna faza piratluka dok su cd-i koštali 50 kn, čak je i printeve na cd-u imao.
Kasnije smo imali dilera kojeg smo zvali “burek” jer je cd-e prodavao u papirnatom omotu umjesto u kutijici, valjda da uštedi. Iako danas mislim da bi mu više pristajao naziv sendvič umjesto bureka.

Delboy 🤣 haha, zahebavam se..

U nas su ga zvali Domo. Dok sam bio dite kupovali su svi u njega. Vidio ga jedanput prije nekoliko godina

Igor The Streamer

Hebate, kakva su to vremena bila…

Ime mu ne znam Al prodavao je na pijaci vjerovatno 80% igara sam u to vrijeme kupio od njega.

Zvao se Mario (još se zove), ali ja sam ga zvao ujak, pošto mi je ujak 😅😅

Eh zaboravio sam ime. Ali se jos uvijek sjecam kad je izlazio Diablo 2. Iduci dan nakon sto je izaso, mislim si nema sanse da lik vec ima, reko idem probat nazvat. I vec je imo, odma popodne sam iso po njega 😃 Urbana legenda.

Sjecam se popisa igara sa A4 papira i kontakt telefon, pa oci ispadaju, nebi znao sto prvo uzeti, a sjecam se da sam cesto uzimao ono sto mi zvuci “kul”, a kasnije sam presao na ono sto sam cuo da je dobra igra, ugl kad starci kazu izaberi si neku igru, gust sam takav

Žuti

Boris, zeznut neki tip. Ponekad se držao tako visoko kao da je direktor svemira.

Ja sam sebi bio diler ali i drugima.Ima sam dva pc-a.U svakom dvi pržilice koje su nasnimale sam bog zna koliko igara dok nisu crkle,pa kupuj nove🤣.Koja su to vrimena bila.

Štef

Bilo ih je više, ali profa iz zemljopisa je bila jedna od upečatljivijih…

Bila je neka radnja u Dubravi u Zg-u…mislim da je ime bilo Fidia ili tako nesto…tamo se mogla plejka cipirat i przit igre

Čak dvojica svojevremeno u Vukovaru. Jednog sam posjećivao maltene do 2010., jbg kasno sam dobio mogućnost brzog interneta.

Autopija u Osijeku, prvo dobijes popis sta je na lageru, a onda odlazak do gepeka po “robu”. Ah dobri stari dani

Hahaha, ja sam bio taj lik. 🤣🤣🤣 2005. godine, u to doba ja bio veliki filmoljubac, dizao 3-4 puta tjedno filmove u videoteci i meni prijatelj veli: “Mogli bismo mi bolan rippovati te filmove!” A ja sam tad bio noob što se tiče informatike, reko “ne može bolan, ja probao kopirati, ima zaštitu!” Kaže: “Ništa ti ne brini, imam ja program što skida zaštitu bez problema, zove ae DVDFab, ti samo meni donesi svaki put kad podigneš film da ja kopiram.” I tako bilo, ja podignem film, često ga nisam stigao ni pogledati, jer kod njega prenoći, i vratim u videoteku i imamo kopiju, tad nisu bili HDD-ovi kao sad po par terabajta, bilo je 80-250GB, tako da smo većinu rippovali u mp4 sa Nerom, Nero imao opciju da sačuva titlove direkt u mp4 file, ne da ih uprži nego da ih ubaci u video isto što se danas može raditi sa MKVtoolnix alatom. I tako smo većinu rippovali, po 650-700MB filmovi bili, stane ih 6 na DVD, poneki bi snimili i u DVD kvaliteti ako je značajniji film ili nam se svidi posebno iz nekog razloga. Ja u videoteci namjerno jednom pitao: “Šta kad bi vama netko kopirao ove dvd-ove?” -“A, ne može se to kopirati, imaju zaštitu.”, a ja se jedva sudržavam da se ne nasmijem. 😂
I skupili mi tako oko 300 filmova, prijatelj krenuo ma faks u Mostar, ponese ih sa sobom, razdijelo, i nikad nismo vidjeli te filmove. E onda sam ja krenuo solo operaciju, sam dizao i rippovao, prodavao kopije, a prijateljima u teku pisao, a ti si uzeo taj film tad i tad, znam da je kod tebe. Tad sam već zagazio dublje u informatiku, bavio se servisiranjem, formatiranjem isl. skidao igre, serije, filmove… Instalirao program od vkdeoteke i tako počeo pratiti kod koga su moji diskovi. A onda sam bio dobro i umrežen, imao sam 2 prijatelja u Mostaru studirali, s kojim sam razmjenjivao filmove serije, par kod mene lokalnih i jednog što je studirao u Splitu. Zapravo taj u Splitu je živio blizu gdje se snimala Game of Thrones, on se čak bio prijavio za stažistu, ali nije prošao. Tako da sam dobro bio umrežen, a ti ostali su dalje isto bili dobro umreženi, pogotovo ovi na faksu. Ali onda je počeo biti i internet brži, pa flat rate, i polako izumrlo. Imam i dan danas 3 velike, duple pernice pune tih rippova što sam s Nerom radio. 🙂

Bio je romske nacionalnosti, u to sam poprilično siguran i imao je štand na ovoj našoj lokalnoj pijaci gdje u to doba, kad uđeš, najveći izazov je bio probiti se do njega jer ni igla nije mogla pasti. Ime…Amir ili Amar ali sjećanje me izdaje. Jednom mi je došao u stan da me opsluži igrama i sjećam se kad je ubacio MGS2 u konzolu i krenuo onaj početni intro, zamantalo mi se koliko sam bio impresioniran.

amstel

Ja sam bio diler igara kod mene u selu… Alcohol 120% je bio korišćen punom parom a kasnije i Deamon tools 😎
Najjace mi bilo sto sam uputstva za krekovanje pisao rucno hemijskom na komad papira, pa kad drugari iz skole ne razumeju i dalje sta treba da urade (jer, pa, veoma sam lepo pisao…) zovu na fiksni da dodjem kod njih da im krekujem 😂😂

a ko se sjeca lime wirea,shazama,kazaa???ehhh zivjelo to doba..poslije su tek dosli torrenti

Zvao se Riba, bar su ga tak svi zvali.
Uglavnom, na jednom od štandova na Jakiševcu bio. Po 20-30 kn je bila jedna igrica. Rukom napisani naslovi haha.
Moji su u to vrijeme imali pokretno ugostiteljstvo pa bi tata redovno odlazio kod njega na štand da mi kupi jednu ili dvije igrice.
Legacy of kain, Vigilante 8, crash bandicoot 2, toca race driver, tekken 3…
Kakva vremena

Kupovalo se di god se stiglo. Najčešće na placu, bilo ih je uvijek 5-6 pa sam mogao birati koji je bio jeftiniji.

Ćelavac sa dugom kosom 😀

Zvao se “bitće torretirano” na laptopu HP-a s brzinskom internyet brzinom od 5 bita u danu 😈😈😈

Odgovor je jasan: nije naše… našli smo!

Nije se zvao, zvali su mene.
Kad sam skuzio kako Nero radi, biznis krenuo.
Pojedincima sam govorio da ako stave CD kod frenda da ce im sprzit plejku il CDrom, to je bila zastita. Bratstvo i piratstvo.

Darko ili Damir čini mi se, stvarno se ne mogu sitit.
Ono šta je bitno bio je u drugom mistu i tribalo je do njega pola sata busom i 15 minuta šetnje.
Tako kad bi iša onda bi i drugi dali popise šta da donesem, onda je na kraju ispalo da ja to dilam 🤦🤦🤦🤦
Nisan tad takoreć zna komp upalit 🤣🤣
Lik je bija normalan obiteljski čovik, žena, dica, pas.
Totalno drugačiji od onog kako san ga ja zamišlja kad san iša prvi put u njega. 🤣🤣
A zanimljivo je kako se i širila priča o njemu, kad san kupova prvu plejku onda san pita lika u dućanu je li se može kupit gotova konzola sa čipom.
A ne ne, kaže pajdo to ti radi jedan lik tamo u predgrađu. Da mi adresu na papiriću. Nije tad bilo mobitela ni interneta.
Jbt kad san ga iša tražit ima san osjećaj da iden dileru kokaina i da će bit neki mafijaš.
Ono na kraju neki štreber i super lik. 😁😁😁

1. C 64 – kazete su se presnimavale pomoću kazetofona s dve glave
2. Amiga 500 – s nekih 7-8 godina upoznao prvog dilera za diskete…sve valute je primao njemačke marke, austrijske šilinge, dolare…nije još bilo nikakvih shopova, sve se odvijalo u stanu
3. Prvi Pc-ji – pržili su se CD-i
4. Playstationi…već opisano u tekstu, sve si mogao i u dućanu kupiti

Prodavnica Playstation koji je imao original igre ali i pc piratebay i naravno nero burn.

Zvao sam ga Prika. Dilao mi je one žute kasete sa pijace. Imao je ogroman izbor, a ja i brat smo mu bili najbočke mušterije i kad bi nešto saznali za neku igru, reko bi, to Prika ako ti nabavim to je jako skupo. Moram otići u Mađarsku u Kinesku četvrt i ovo ti ne bih trebao reći, jedan nije platio na vrijeme pa su ga polili benzinom i živog spalili. Pogledaj mi ruke još sam uvijek naježen. Kasnije mi je i davao besplatno jer ti si sve izigrao i zbilja više ništa ne mogu nabaviti što nisi igrao. Evo prilike sjetit se tih nekih ljudi.

Hugo u Dubrovniku, bila igraonica ali te lik odveo u mracnu prostoriju (ne da ti puca u noge kao Nintendo) i pokazao ti stash. Mogao si i narucit da ti sprzi. Osim toga pijaca u Sarajevu, a u Neumu su uvijek bili ti cd shopovi.

BAGATELA SHOP.
U gradu Bjelovaru prije 20ak godina bio je lik koji je imao igraonicu i prodavao pržene igre. Najkreativnije ime ikada…

Uf ne mogu se sjetiti imena, ali tata je od kolege koji je bio učitelj Informatike i koji je imao svoj PC servis donosio pržene igrice na flopi disketama.

Ne znam kako se zvao, ali na pijacu je prodavao po 20kn igre za PS1 i PC (vjerojatno i druge konzole). Čak bi isprintao i slike sa legitimnih CD kutijica i stavio u svoje CD kutijice.

“Krušec” za sony 2 imao je popis igara. Brat i ja bi gledali satima koju uzet gledajući u imena na papiru i onda kad dođemo tamo box art…

Hercegovina u srcu

Ne sjecam se kako se zvao, al se sjecam da je vozio nekog raspalog Forda, al je imao svaku mogucu igru koju si htio. I cak je radio covere onako da izgleda ko original. Prodavao je mjuzu i dvde i uvijek je cekao da bude dobra kvaliteta za filmove. Znam da je zadnje sto sam uzeo bilo za xbox360 skate2 i nakon toga sam poceo sam sebi przit jer mi je bilo isplativije. Sve u svemu dobar lik.

Kako sam samo lijepih prica ovdje procitao.

Nezz mu ime. Tokom PSP, PS4 sam kupovao kod njega igre. Tek sada tokom PS5 uzimam u trgovinama koje nezz igre.

Uz srednju bila birtija, pikado i pržene igre ispod pulta. Ako slučajno nema, sutra ima 🙂

Zaboravio sam kako se zvao,ustvari bila su dvojica,jedan domaći,i jedan na placu.2000te nabavio pržilicu i deri,zavrti mi se u glavi kolko se toga napržilo…

Grunf…

“Pržo” išli brodom na vesla preko kanala do njega

Haban… Naručila se jedna od kompilacija igara koje su bile u katalogu, i čekalo se, i čekalo… Imao je valjda jedini pržilicu u kvartu… Ah taj osjećaj kada je došlo vrijeme da odeš po svoju kompilaciju…. Skoro ko ševa ili suza ujutro na šekretu… A onda doma i uživancija u 30+ naslova…

Kopirali smo sami kasete s ZX Spektruma još davnih početkom 80-tih a od 2000–ditih skidali torent stranica do mile volje dok su bile stranice poput torrent.to , zamunda.net ,mininova.net i ostale dok su još postojale … ups šta reče 😜😜😜😅😅😅😈😈🙄🙄😂😂😂😂

“Saner” a4 popis igara 20kn po igri za ps1

Meni je diler bio tetak

I tetka dilera sam zvao Crocker po onom histeričnom iz Fairy Odd Parentsa

Vjerovali ili ne to je bio koj djed. Pržio je šta god si htio, i još je uzeo ono za printanje slika na CD-ove. Živio nam djed još 100 godina!

2001. godina, u Karlovcu bila na Starom placu bila “trgovina” gdje su igre koštale 30 kuna na CD-u. Početkom godine sam dobio na poklon od roditelja prvi PlayStation. Svaki mjesec otac išao kupovati igrice, uzimao za mene i braću tri igre na mjesec. Dobio se čak i popis papiru koji je sadržavao hrpu igrica, uključujući i sex igrice!

Kasnije ako ne varam bila neka policijska akcija, pa nije više bilo moguće igrice tamo kupovati. Ali zato u Duga Resi 2002. u sklopu jedne videoteke moglo se kupiti igre za PC, PS1, PS2 i filmove na divx sa lošom kvalitetom snimane u kino dvoranama. Vlasnik se zvao Marko.

Ako CD nije radio, išli smo kod njega u stan da nam zamjeni ili ponovno sprži.

Najbolji doživljaj – mlađi brat uzeo CD za koji je mislio da je zmajić Špiro, a ono je bio Syphon Filter 😀

Igrice prvog pirata iz Karlovca su imali lošu kvalitetu covera originalnih na CD-u, dok su ovoga drugoga bili obični CD-i s napisanim imenima igrica. Vidio sam bio i treću varijantu diskova, koji su imali i kutiju sa preslikom originalnih omota!

Zval sam ga “ej ti…kaj ima novog i da valja….”, par puta tjedno dok nije zeznul stvar ….pa su mene zvali!

Džudi ga zvali

Amstel, davne 2002.

nice try pig

Matrix i Flex

Uzimalo se od drugara,prijatelja..Kupovao se po nekim sitnim privatnim radnjicama,stanovima.Tako su se u to vreme kupovale konzole čipovane.Pa nekad umesto igre dobiješ na poklon rezane pesme od Djoke Balaševica.A pokojni cale kaže daj brate neku igru uz konzolu jebote Djoka😃

Cdmaster 2000 iz Splita, za ono vrijeme neviđeno. Slao je njegov program na cdu, sve igre su bile kompresirane i punio si cd do kraja koliko stane. Sa svakom igrom ili programom dobio si upute za instalaciju. TOP, na kraju je završio u crnoj kronici

30 kn za ps1 igre, muz i zena przili, sad imaju ducan za servis i prodaju pc-a. dodjes kod njih, sidnes za stol, dadu ti printani popis od stotinjak igara, ti biras i govoris, oni zapisuju dok pusu duvane. nakon toga ti kazu kad ces doci po igre. ah, lipa vrimena. a usluge cipiranja nudile su i videoteke xD

Petar Zugec iz Zagreba mi je dilao igre na disketama , kasnije sam ga vidio da je u casopisu Hacker bio jedan od clanova. Kasnije mi je diler bio neki Ðuro iz Djakova , taj je zaradio kucu na tome.. bilo je to sve izmedju 1995-2000 vecinom

Ja i moj najbolji prijatelj u Splitu smo svoga zvali Šverco, jednom sam mu i čuo ime, al ga se više ne sjećam. Prvo je počeo dostavljat CD-e na bicikli sa ruksakom, pa sa skuterom i ruksakom, pa sa nelošim motorom, pa sa starijim golfom (tada nas je pitao usput koliko mi imamo godina i jesmo li vidili Sevu) …Nakon toga ga nismo vidjeli zato smo odlučili istražit i vidit Sevu na način na koji je on mislio, i pronašli smo način, nakon toga smo samostalno tražili i nalazili sve šta bi nas zanimalo.

Ja sam bio prije rata pirat za Amigu. To je bilo zlatno doba piratstva, ja sam se slobodno reklamirao u Svetu kompjutora i mom mikru, slao diskete po cijeloj yugi, to su bila vremena.

Pirate bay😁