Ako ste ikad htjeli igrati noćnu moru, Reanimal je prava igra za vas. Kad se prisjetite svojih noćnih mora, često su potpuno nejasne, pune rupa, ganjaju vas nelogična čudovišta i vi samo idete dalje bez puno razmišljanja. Tako je i u Reanimalu. Nisam znao gdje sam, tko sam niti što radim, baš kao kad dođem mamuran na posao. Reanimal je jako zanimljiva i pamtljiva igra, ali kao i sve, ima svojih mana.

Reanimal počne bez ikakve najave, baš poput noćne more. Igrate kao Dječak i Curica. Nema pravog uvoda ni nekakvih objašnjenja svijeta, samo se nađete usred situacije. Tako bih zapravo i opisao cjelovitu priču igre. Samo se nalazite u određenim situacijama. Nema tu dubinski razrađenih likova niti kompliciranih političkih situacija, ali možda je tako i bolje. Ovakva priča zapravo najbolje pristaje igrama. Od prvog do posljednjeg trenutka vi odgovarate za sudbinu svojih likova i na vama je da preživite užase koji vas čekaju, bez da ikada izgubite kontrolu.

Ako želite konkretnu priču u kojoj je jasno što se događa, Reanimal će vas razočarati. Moram priznati da nisam u potpunosti shvatio što sam u ovoj igri doživio. Samo mogu teoretizirati i nagađati, a čini mi se da je i to poanta cijelog iskustva. Ne mora sve biti objašnjeno. Trebao mi je cijeli dan da nakon prelaska posložim slagalicu u glavi i stvorim sliku o čemu se ovdje zapravo radi, a to je samo moja interpretacija koja nije definitivno viđenje priče.

Situacije u kojima se nalazite su prilično lude, napete i maštovite. Neću vam ništa odati, no bit ćete zbunjeni, ushićeni te potpuno uronjeni u igru. To je zapravo i najveći kompliment koji mogu dati priči, takva je kakva bi trebala biti.

S vizualnog pogleda, Reanimal oduzima dah. Tehnički je igra solidna, ali umjetnički stil podiže doživljaj na potpuno novu razinu. Dizajn čudovišta, okoliša i likova je fantastičan. Svijet je prožet hladnim plavim svjetlom, a volumetrični efekti stvaraju gustu, gotovo opipljivu maglu. Upravo je taj ugođaj nešto što će najduže ostati s vama. Efekti svjetla su fantastični. Svaka scena ne samo da izgleda odlično, nego i nevidljivo vodi igrača prema cilju. S tehničke strane je sve vrlo glatko i bez većih bugova, iako igra vrvi detaljima. Čak se i trava pomiče kad prolazite kroz nju!

S obzirom na to da igrač nema kontrolu nad kamerom, sama režija scena postaje ključni umjetnički element. Kamera je gotovo uvijek u nekoj poziciji koja stvara nelagodu ili osjećaj kao da vas netko uhodi. U mirnijim trenucima kamera se često udalji i pozicionira tako da kadar izgleda poput neke predivne slike. Naravno, svjetlost i kamera zajedno funkcioniraju tako da kompozicija kadra i mizanscena vode priču i usmjeravaju pogled igrača. Kad se pojavi nešto vrijedno gledanja, igra se pobrine da to ne propustite vidjeti.

Horor igra je ništa bez dobrog dizajna zvuka, a Reanimal me ni ovdje nije razočarao. Ambijentalni zvukovi stvaraju osjećaj jeze. Stalno čujete nekakvo škripanje drva, dahtanje te razne šumove u pozadini koji vam zaista daju osjećaj kao da vas netko prati. Glazba nije nešto što ćete htjeti slušati u slobodno vrijeme, no savršeno paše uz atmosferu igre. Suptilna je kad treba, a u trenucima opasnosti eksplodira i tjera vas da skočite od straha.

Kad bi priča, zvuk i vizuali bili jedine komponente igre, Reanimal bi bio gotovo savršen. No, tu je i taj “igra” dio igre. Nažalost, Reanimal ne donosi ništa novo, a ništa ni pretjerano uzbudljivo naspram Little Nightmaresa. Većinu vremena ćete lutati okolišem i rješavati vrlo jednostavne zagonetke koje ćete shvatiti u svega par sekundi.

Tu je i nekoliko segmenata šuljanja, ali uglavnom se svode na tajming, gdje čekate trenutak dok netko ne pogleda kako biste se premjestili iz zaklona u zaklon.
Najuzbudljivije su scene gdje vas nekakvo čudovište lovi, no i to je svedeno na samo puko trčanje i poneki skok, a to nije baš mehanički zanimljivo.

U nekim dijelovima ćete se čak moći i boriti, no to je svedeno na stiskanje jednog gumba bez nekakve dubine ili razmišljanja. Srećom, igra nema klasične jumpscare prepade, već je horor postignut jezivom atmosferom i napetim situacijama.

Ako igrate sami, ulogu Curice preuzima AI suigrač, koji nije baš najpametniji. Curica vas slijedi i ponekad pomaže u borbi, no znalo mi se par puta dogoditi da se AI blesira i hoda na istom mjestu ili se ne želi uopće pomaknuti. Ti trenuci brzo prođu, no ipak, kao što svi znamo, čovjek je pametniji od računala… u većini slučajeva.

Ako imate dobro društvo, igra nudi više zabave nego solo. Neke zagonetke koje su jednostavne, u paru postaju pravi test koordinacije i komunikacije, no takve bih mogao nabrojati na prstima jedne ruke. Najzabavnije su scene potjere, gdje oba igrača moraju koordinirano reagirati pod pritiskom, što stvara veću napetost.

Igra je uglavnom mehanički ista, bilo da ste sami ili u dvoje. Nema kompliciranih situacija u kojima jedan igrač radi nešto potpuno suprotno od drugog ili u kojima je potrebno precizno dijeliti informacije za uspjeh. Nužan je to kompromis kako bi se omogućilo solo igranje, no ako ste nedavno odigrali It Takes Two ili Split Fiction, Reanimal će vas razočarati.

Teško je precizno odrediti koliko sadržaja bi igra trebala imati za svoju cijenu, ali Reanimal jednostavno nudi premalo. Početna cijena je 40€, a igru sam prešao unutar četiri sata. Pošto je iskustvo prilično režirano, nema nekog razloga za ponovni prelazak, izuzev nekih sitnih predmeta za skupljanje. Srećom, cijenu možete podijeliti s prijateljem jer je potreban samo jedan primjerak za igranje u dvoje, čak i ako igrate na dva različita sustava. Planirane su i tri dodatne ekspanzije po 25€, ali prvo mi pada na pamet koliko će one zapravo trajati.

Reanimal je zaokruženo iskustvo, ali jednostavno prekratko traje da bi opravdao svoju visoku cijenu. Cijena ne mijenja kvalitetu igre, ali mijenja osjećaj vrijednosti koji dobijete za svoj novac. Procijenite sami vrijedi li vam punu cijenu, ali preporučujem da pričekate sniženje.

Kada bismo igre ocjenjivali samo po dojmu i doživljaju, Reanimal bi dobio prilično visoku ocjenu. Priča je jako uzbudljiva i stalno vas vuče naprijed, iako zapravo ne znate koji se vrag događa većinu vremena. Audiovizualno, Reanimal je jedno od najbolje dizajniranih iskustava koje sam doživio u posljednjih nekoliko godina te igra koja je snažan argument za to da su igre uistinu umjetnost.

No, sami igrivi dio igre nije nešto posebno uzbudljiv. Mehanike su vrlo jednostavne, a sve je tu već odrađeno bolje u nekim drugim naslovima. Moguće je igrati igru samostalno ili u dvoje, no to je kompromis zbog kojeg iskustvo nije optimalno u bilo kojem slučaju. Gameplay je raznolik jer uključuje istraživanje, šuljanje, rješavanje zagonetki i povremene borbe, no nijedan od tih elemenata nije posebno razrađen.

Reanimal će se nekima svidjeti, a nekima neće, jer sve ovisi o tome štovam je u igrama važnije. Ako obožavate elemente koje igre dijele s drugim umjetnostima, poput režije, zvuka te vizualne umjetnosti, Reanimal će vas oduševiti. No, ako cijenite gameplay prije svega, ovo iskustvo možda neće ispuniti očekivanja. Ako ste negdje između, poput mene, smatrat ćete da je Reanimal sjajno iskustvo, ali manjkava igra. Neovisno u kojem ste kampu, količina sadržaja ne opravdava cijenu.