Pompeii (2014)
Još jedan u nizu kritički popljuvanih filmova a koji se meni svidio. Naravno, Pompeii nije epsko remek djelo a la Gladiator ali je solidan film koji ne zaslužuje da ga zovu "sranjem". Gladijatorska akcija, romansa, smak svijeta, ukratko ima za svakoga ponešto. U ovakvim filmovima sa prirodnim katastrofama su vrlo važni specijalni efekti a u ovom filmu su oni su odlični i jedna od jačih strana filma, što se ne može reći za 3d efekte koji ne mogu dobiti više od prolazne ocjene. Priča nema neku veliku dubinu ili epsku razmjeru ali "drži vodu". Akcija je solidna ali daleko je to od one u filmovima poput 300 ili seriji Spartak koje su savršene na tom polju. S druge strane, glumcima sam apsolutno zadovoljan. Jon Snow je, očekivano, dobro odradio posao; slatka Emily Browning baš savršena za ovakvu ulogu; bad boy Kiefer Sutherland rula kao i uvijek; C. Anne Moss i J. Harris kao Cassijini aristokratski roditelji; Akinnuoye-Agbaje kao ludi crnja (standardni klišej)... Nakon filma sam razmišljao zašto nisam prezadovoljan filmom kad je sve "školski odrađeno", očito mu fali "ono nešto", a onda sam skontao šta je to. Znači, imamo jednu tužnu ljubavnu priču, imamo dva simpatična glumca za tu ulogu koje je lahko zavoljeti, ali ipak na kraju filma ne suosjećamo sa njima, to znači da nešto nije u redu i da nešto fali. A u ovom konkretnom slučaju fali adekvatna muzička podloga koja će "dirnuti u srce" i prizvati pokoju suzu, npr. jedna
ovakva bi odradila posao. A ni akcija, kao što sam već spomenuo, nije postigla svoj cilj tj. nisu dobro iskorišteni "slow-mo" i sl. rediteljski trikovi da bi podigli adrenalin kod gledatelja, nije bilo ni moćnih govora ili naracija (u stilu onih iz filma 300) zbog kojih bi se gledatelj naježio. Ukratko, dobar film ali je tu bilo materijala da bude još bolji.
8The King's Speech (2010)
Kraljev govor sam gledao nakon što sam došao iz kina gledajući Pompeje, i što je najzanimljivije da mi je Kraljev govor bio uzbudljiviji film od (od Pompeja) iako nije imao niti jednu nasilnu scenu. Čak pri kraju filma kada je držao zadnji govor sam prestajao na nogama jer od silnog uzbuđenje (i treme koju sam osjećao umjesto njega) nisam mogao ni sjesti. Zaista ovoliku imerzivnost nisam odavno osjećao. Kada te film toliko "uvuče" i još ako pri tome baš i ne voliš taj žanr, onda to znači da je film remek djelo. Obzirom da je pokupio i par Oskara onda je ovo očito jedan od onih trenutaka kada se i ja slažem sa kritikom što baš i nije čest slučaj. Vrhunska gluma, još bolji scenario. Ima dosta i komičnih scena. Baš prelijep film, za svakoga.
9,5 Jason and the Argonauts (2000)
Koliko god ja volio kvalitetne moderne CGI blockbustere zbog toga što su atraktivniji ipak bude lijepo povremeno odgledati i avanturističke filmove starog kova. Nekako su realističniji po pitanju borbe, dizajna odjeće, arhitekture i uopćeno izgleda junaka (npr. pretpostavljam da stari Grci nisu Heraclesa zamišljali
ovakvog nego vjerovatno nekako
ovako). Preko loših specijalnih efekata se može preći kada dobiješ 3h ovako dobre i zanimljive mitološke avanture kao što je to pružio Jason and the Argonauts. Jest da su mi zasmetale neke mitološke netačnosti (npr. da je Heracles sin Here a ne Zeusa kako je tačno) ali bilo je zato dosta simpatičnih scena sa Zeusom i Herom, više sam se puta nasmijao njegovim forama. Među glumcima me iznenadilo i par zvučnih imena, prije svega Dennis Hopper, a i Angus Macfadyen te Brian Thompson su također to dizali na ljestvicu više, šteta je što Ciarán Hinds nije dobio malo veću minutažu od 5 min. Sve u svemu, odlična avantura.
7,5