HCL.HR

Lista odigranih igara 2019.

  • 6 Odgovora
  • 1364 Hitova
*

Cole

  • Moderator
  • ******
  • 13438
    • CroSimRacing
Lista odigranih igara 2019.
« : 22. Prosinac, 2018., 12:43 »
Tema po uzoru na prošlogodišnju Listu odigranih igara.
Ovo je službena HCL tema/dnevnik igranja i dopušten je jedan post po useru, bilo kakvo komentiranje vezano za ovaj topik, obavljat ćete ovdje.
_________________________________________________________

# svaki user rezervira po jedan post u temi i nadopunjuje listu pređenih igara.
# igre nemorate prijeć uzduž i poprijeko ili do kraja.
# bitno je ostaviti kratki dojam u najviše dvije tri rečenice, te dat adekvatnu ocjenu.
# slobodno možete uz svu svoju subjektivnost dozirat i malo objektivnosti u vašem ocjenjivanju pojedine igre.
# bitno je označit platformu na kojoj igrate igre, kao što je također poželjno da označite što ste zadnje igrali.
# budite kreativni.


________________________________________________________



The Last of Us - [95/100] - [18:25] - Joel i Ellie su jedna posebna priča. Joel ne priča o sebi, svojoj prošlosti, nema emocije, pun je cinizma i trudi se odbiti bilo kakvo emocionalno vezivanje zbog straha i traume koju je proživio na početku igre. Dan danas me fascinira koliko je savršeno priča prezentirana i koliko su njeni aspekti duboko ukorjenjeni u kompleksno razrađenu fabulu. Joel je takav kakav je, jer sigurno nebi preživio 20 godina u svim tim uvjetima da je malo popustio sa tog svog surovog puta. U drugom prelasku sam doživio emotivnije i dublje taj odnos koji iz nepovjerenja, arogantnosti i manjak empatije, postepeno napreduje i tu posebno mi se stvara povezivost s likovima. Na lijep, suptilan način igra u usputnim čavrljanjima između Joela i Ellie nam daje dubinu i stvara nevjerojatno "opipljivu" osobnost sa sjajno odrađenim dijalozima.

DiRT Rally 2.0 - [85/100] - [12:10] - Dok je Dirt Rally 2.0 vrhunski odrađen po pitanju konzola i audiovizualne prezentacije, moram priznati da sam ostao razočaran količinom sadržaja u samoj igri. Po izlasku je u ponudi dostupno samo šest lokacija za rally. Situaciju malo ublažava osam lokacija s licencom za World Rallycross Championship, no zapravo me više svrbi jedna stvar. Doći će u DiRT Rally 2.0 tri dodatne lokacije, ali u sklopu „Deluxe Content“ dodatka koji košta 30 eura. Jedna od tih lokacija je i snježna Švedska, koja je realno trebala biti uključena u glavnu igru po cijeni od 60 eura. Kada pogledam kako igre poput Gran Turismo Sporta nude besplatna ažuriranja s hrpom automobila i staza, ovaj potez Codemastersa teško mi je opravdati. Ukratko, DiRT Rally 2.0 ima dobar start i dobre performanse, iako je ispod haube malo šupljikav. Odličan vozni model, prekrasnu prezentaciju i ugodne kontrole zasjenjuje tek nedovoljna količina sadržaja za igru koja košta 60 eura, odnosno traži 90 eura za količinu sadržaja koja bi bila optimalna. Kako god okrenete, DiRT Rally 2.0 u ponudi modernih rally igara trenutno nema poštenu konkurenciju.

Horizon Zero Dawn Complete Edition - [95/100] - [54:33] - Igra bila dosta dosadnjikava u prvih desetak sati dok nisam pohvatao ozbiljnije questove, dobio bolje skillove. Jedini ozbiljni problem s igrom su mi bili dosadni side questovi koji nemaju veze s igrinom core pričom. Onog trenutka kad počnemo odmotaHZD je opće prihvaćena ekskluziva koje rijetko koga ostavila ravnodušnim, no činjenica jest da je igra poligon za hvatanje screenshota koji ostavljaju bez daha. Cauldronovi gdje su mašine napravljene su priča za sebe; jako kvalitetan kontrast svemu ostalom u igri. Sjećam se kao i kod prvog prelaska, da mi interes za igru skače za 100% gore čim upoznamo Sylensa. Inače jako volim tog glumca, ali tu je toliko savršeno pogođen u cast, da je to nevjerojatno. Savršen glas čovjek ima i kad ga čujem nekad random kroz focus baš mi izmami osmjeh na lice. Cijela priča oko njega i njegova uloga mi je baš jako dobra. Kako se priča odmotava, tako mi cijeli taj plot i sva pozadina sjeda na svoje mjesto.A igrinu Complete Edition verziju preporučam apsolutno svima; Frozen Wilds se mora odigrat.

Metal Gear Solid V: Phantom Pain  - [80/100] - [60:15] - Ground Zeroes je fenomenalna mala igretina koja me se dojmila uzduž i poprijeko i koliko god neznao o igri, loreu, likovima i settingu naslutila mi je da će Phantom Pain biti nešto nestvarno veliko i dobro! I onda sam odigrao cijelu igru kroz nekakvih 60 sati i shvatio i gađenje fanova i nevjericu svu kao i nelogičnosti koje su jako rijetke za bilo kakvu igru, a kamoli AAA naslov. Budući da sam stealth persona u gamingu po defaultu i obožavam ga, imam tu samo riječi hvale. Likovi su mi odlični, zanimljivi, dobra priča, vrhunski gameplay, atmosfera, grafički prikaz, voice overi koji su uz glazbenu podlogu fantastični i onda dođeš na rub stijene i stijena pukne. Neznam, kada sam više bio zbunjen, razočaran i imao gorak okus nakon toliko toga dobroga. Znam svima je jasno, da igra nije završena i da je sve oko toga već rečeno i raspravljeno. Samo mi nije jasno zašto staviš u igri zadnja misija i sve ostalo su bonusi i gluposti za usavršavanje i ganjanje platine ili 100% kompletiranosti. Do te zadnje misije igra mi je super, a da kasnije nisam ni znao što se dešava, a htio ignorirat internet i forumske rasprave oko igre, pa sam ganjao i te daljne misije i puknuo nakon 10-15 misija, shvativši da nešto ne valja proguglo sve i poludio šta sam uopće potrošio na takvo što desetak sati. Kiefer kao Snake odličan, likovi ostali također. Ima igra GRO pamtljivih trenutaka i zato ću možda još koji put i odigrati, no da je nedovršena, je i to debelo!

Battlefield V - [70/100] - [11:52] - Jedine kampanje u Battlefield serijalu koje priznam su BF3 i Bad Company 2, sve ostalo je bućkuriš bezidejnosti, neispoliranosti, nezanimljivosti i bug fest. BFV donosi četiri priče ispričane na dramatični način i sve popračeno maltene blockbusterskim animacijama. Priče su genijalne, likovi su genijalni i puni osobnosti i karaktera, pa sam se čak i jako ugodno iznenadio da sam se s 3/4 priče vrlo brzo povezao, tj. s likovim iste. Tirailleur mi je ujedno i najlošija priča ove kampanje, makar same misije s našim Deme Cisseom izgledaju nevjerojatno dobro. Sljedeća koja me se najmanje dojmila uz ovu našeg Damea jest The Last Tiger koji je također oku predivna vizualna poslastica. Vrhunski potez je što su narativno igre na materinjim jezicima protagonista. Nordlys i Under No Flag su meni osobno jedne od upečatljivijih FPS ratnih misija koje sam imao priliku igrati i jako mi je drago zbog njih da sam igri što se kampanje tiče dao šansu.

The Witcher - [73/100] - [46:34] - Ne sjećam se kada sam više prilika pružio nekoj igri nego li Witcheru; pardon The Witcheru. Teško je u 2019. godini se prisilit na igru koja gameplayom je toliko korozivna, zastarjela i nezgrapna kao The Witcher. Srećom igra ima toliko vrijednosti zbog kojih sam progutao svu zastarjelost, tromost i ružnoću gameplaya. Kamera me isto znala posebno izbaciti iz takta. No atmosfera je ta koja me nosila kroz cijelu igru da je ipak završim. U zadnjem pokušaju uspio sam odigrati preko 20 sati u tjedan dana da bih završio igru nakon 46 i pol sati. Ima dosta djelova, tj. lokacija gdje me malo igra smorila, al opet i s nekim lokacijama oduševila. Dobra mi je priča, likovi, dosta dobro je sve to razgranato i postavljeni su odlični temelji za serijal. Odlučio sam biti na strani Scoia'taela. Iz današnje perspektive dajem igri sedamdesettri, da sam je prešao u ono vrijeme prije 12 godina, sigurno bi bilo devedeset. No jako zastarjela igra gameplayom.

Middle-earth: Shadow of Mordor - [85/100] - [28:14] - Mračna surova atmosfera Middle-eartha, fantastičan nemesis sustav i dobro dizajnirane side misije, kojih stvarno ima podosta. Počistio sam manje više oba dvije mape do temelja, tako da sam u cijelu igru utukao lijepih skoro 28 sati. Jedino što mi se nije dalo čistit do kraja igre jesu ove outcast rescue missions koje su stvarno sve na isti kalup gotovo i izgubio sam volju još kakvih sat vremena posvetiti tome. Zato sam sve ostale side misije pozavršavao i jako mi se sviđalo grindanje u ovoj igri, napucavanje skillova, kao i runesa. Lajkam jako i one artifakte te ithildinove. Borba je fantastična i pravi užitak je bio kombinirat sve poteze, skillove, sve mogućnosti regrutiranja itd. Stealth je isto full dobro odrađen i jako olakša neke situacije. Prešao sam i DLC kampanje Bright Lord i Lord of the Hunt. Odlične su mi bile i lajkam što su dosta drugačije od ostatka igre. Super su mi bile dionice s Caragorima i ono njihovo penjanje je također odlično napravljeno. Jako sam zadovoljan igrom i baš sam ju htio cijelu kompletirati. Možda jednom dovršim do 100% sa svim challengima, no sumnjam. Solidna priča, koja je na početku jako dobro počela, imali i zanimljiv razvoj i svidjelo mi se to na kraju kako se sve razvilo, ali zadnja boss borba me je full razočarala, jer je cijela igra u borbi fenomenalna i onda sam na kraju očekivao puno više i tu je malo gorak okus u ustima ostao.


________________________________________________________

ZADNJE PREĐENO:  ----
TRENUTNO SE IGRA:  ----
_________________________________________________________
2011. | 2012. | 2013.  | 2014.  | 2015.  | 2016. |2017. | 2018.
U naslovu igre je linku u kojem se nalazi konkretniji dojam od ovog sažetog.
« Zadnja izmjena: 29. Srpanj, 2019., 13:45 Cole »

Odg: Lista odigranih igara 2019.
« Odgovori #1 : 22. Prosinac, 2018., 12:58 »
Platforma: PC

The Witcher 3: Wild Hunt (96/100)
Igra koja vas lako uvuče u svoj svijet koji je ispunjen svakojakim zgodama i za koju ni zagriženi ljubitelji mp igara ne mogu reći da ih nije ostavila bez daha.
Nakon mog prvog prelaska koji je bio prije cca 3 godine sam se odlučio na new game+ na death march težini (najveća moguća). U tom slučaju vam ostaje sva moguća oprema iz prijašnjeg prelaska.
Predivno je dizajniran svijet. Okoliš, likovi, lišće koje leluja na vjetru. Atmosfera u igri je zapanjujuća. Kad prolazite kroz mjesta možete čuti razne uvrede. Također valja spomenuti muziku koja daje jednu dodatnu dozu opuštanja i ljuljuškanja. Muzika se izmjenjuje prema vašem položaju u igri.
Ono što se prvo može primijetiti čim se ozbiljnije počne igrati jest količina sadržaja koja je prisutna. Prilikom pogleda na kartu možete vidjeti koliko je svijet zaista ogroman. Pored main questa su tu još side questovi, witcher contracti, zatim razne lokacije sa upitnicima gdje možete otkrivati izgubljena blaga, uništavati monster nestove i slično. Za razliku od drugih igara open world koncepta, ovdje side questove ne bi smjeli nikako propustiti. Ne radi se tu o fillerima tipa da idete od lokacije A do lokacije B i nešto prevozite-donosite. Side questovi su kvalitetno dizajnirani i možete naletiti na zanimljive priče koje vas svojom ludošču mogu čak pošteno nasmijati. Za mene su side questovi među najjačim adutima koje igra nudi.
Bez obzira bili vi igrač koji se želite samo posvetiti main questu ili želite sve istražiti, oduzeti će vam poprilično puno vremena, odnosno sati igranja. Možda u nekim trenucima uspije izazvati i emociju na vašim licima, poneku suzu, ljutnju, smijeh ili plač radi neke olako donesene odluke. Vrijedi spomenuti da kako se igra bliži svoj kraju da odluke bivaju od presudne važnosti koje utječu na cijeli tijek radnje, mada zapravo kroz cijelu igru imate odluke koje utječu na svijet oko vas.
Gameplay je sasvim uredno odrađen, ali nije na razini nekih drugih aspekata koji se nudi. Neprijatelji se mogu lako predvidjeti jer često imaju napade koje je lako pročitati. Nisu raznovrsni. Jedini kakav takav izazov mogu donijeti grupe neprijatelja koje vas okruže. Kontrole i načini istraživanja su dosta dobro odrađene. Napitci su od popriličnog značaja ako igrate na deatch march, a isto tako vrijedi pročitati bestionary i vidjeti kako se najbolje boriti protiv određenog čudovišta.
Za mene je Witcher blizu onom savršenstvu koje je nepravedno uopće tražiti i pružio mi je hrpu nezaboravnog iskustva. Tražiti mane je kao tražiti dlaku u jajetu, ali ne mogu reći da ih nije bilo. Prvenstveno je loot sistem trebao biti bolje razrađen. Na svakom koraku možete skupiti mačeve, armor, hranu i druge potrepštine. Na taj način možete lako doći do novca. Isto tako imate situacije da kroz neki quest kao nagradu možete dobiti neki mač koji je u nekoj obitelji već 5 generacija. Vi ga pogledate, smjestite u inventory, nasmijete se i zaboravite ubrzo na njega. Time se posve gubi značaj takve nagrade. Ista stvar vrijedi i kad je u pitanju pregovaranje oko cijene za vaše witcher usluge. Možete skupiti toliko novca da vam bude zapravo svejedno koliko ćete novca dobiti. Tvrdokornim igračima bi još mogla zasmetati težina igre. Čak ni na najvećoj mogućoj težini ova igra nije zaista baš jako teška. Treba posvetiti vremena da se prouče neprijatelji i biti strpljiv, ali oni koji uživaju u dugotrajnom nerviranju i muke oko prolazaka određenih dionica, ovdje neće naći na zadovoljštinu.
Witcher je štivo koje se ne bi smjelo propustiti jer vas može ugodno iznenaditi čak iako zapravo ne volite ovakav tip igara. Puno vremena je posvećeno na detalje i svatko može pronaći nešto u čemu će uživati.

For Honor (72/100)
Postoji trening, kampanje, multiplayer i još neke opcije, ali je očigledno da je ovo multiplayer igra. Single player je tu reda radi. Imaju 3 single player kampanje - knight, viking i samuraji. Odigrao sam samo knight pošto je ujedno knight moja odabrana frakcija. Priča, ako je se uopće može tako nazvati je bezlična. Kampanju ipak treba shvatiti kao samo svojevrsan dodatan trening za multiplayer.
Borbe su veoma dobro prikazane i kad uhvatite ritam su poprilično zabavne. Kontrola ima dosta i treba vremena dok se sve mehanike pohvataju. Pravi tajming, što kada pritisnuti i slično. Ima sasvim dobar broj klasa i mapa. Također možete dodatno uređivati svog lika i njegove oznake. Multiplayer dobro funkcionira i lako sam ušao u duel s drugim igračem. S tehničke strane nije bilo nikakvih problema. Uredno sve radi, a nisam naišao niti na neke bugove.
Ono što me razočaralo jest što ni u jednom trenutku nisam osjećao želju za dugotrajnim igranjem. Čak ni kad sam pohvatao malo fore se to nije dogodilo. Ovakav tip igre funkcionira za one koji traže borbu-makljažu. Koji se vole nadmudrivati s drugim igračima i koji će uživati u efektivno izvedenim potezima. Meni ipak fali nešto više da bi me zadržalo. Kvalitetnije izveden single player ili multiplayer koji bi se svodio i na prelazak određenih dionica.

Just Cause 3 (70/100)
Ono što se može primijetiti čim se krene igrati jest da ovdje nema neke prevelike priče, a to ni ne nastoji biti. Nema traženja neke dubokoumnosti, filozofije i da je pretvaranje nešto što nije. Bit je zabava i uništavanje-destrukcija svega što nam se nađe na putu. Priča je jako plitka. Ponekad se možete nasmijati nekim forama. Znate onaj osjećaj kad znate da je film trash, ali i dalje vam je super i zabavan. Takav osjećaj može ostaviti priča. Svijet je ogroman i velike kilometraže. Sve vam je na raspolaganju. Tijekom igre se steknu fast travel točke, a bavarium wingsuit (u sklopu DLCa i određene misije) vam omogućuju nesmetano putovanje. Bit igre je uništavati svega i svačega, zgrade, objekata, vozila.. Mogućnosti su skoro, pa neograničene. Objekti su označeni crvenom bojom, pa čim vidite da je nešto crvene boje znači da ga možete lako uništiti. Izbor vozila i oružja je jako zadovoljavajuć. Od bržih auta, sporijih, tenkova, kamiona, brodova, glisera, helikoptera. Kod oružja vrijedi ista stvar. Ponekad se stekne osjećaj kao da ste u nekom ludom akcijskom filmu.
 Nažalost ima i ponekih problema. Prvenstveno s učitavanjem igre. Praktički vas se forsira da cijelo vrijeme budete online radi leaderboardsa i čim izgubite internet konekciju vam krene izbacivati poruku. Srećom ovo se može riješiti sa blokiranjem igre u firewallu, ali prava je šteta da sama igra ne nudi opciju da konstantno igrate u offline modu i izbjegnete komplikacije. Zatim igra mi je nerijetko znala crashati i zamrznuti se. Trebalo mi je i malo vremena da se priviknem na model vožnje jer je nezgrapno određen. U određenim situacijama ćete morati voziti, ali većinu vremena ćete ipak koristiti wingsuit, graple hook i padobran.
Vrijedi još spomenuti da je ovo tip igre koji je dobar u malim dozama. Ako se samo njoj posvetite ili je igrate na duže staze može doći do zasićenja. Priča je tu reda radi, a sve ostalo se svodi na isto. Uništavanje i oslobađanje određenih regija. Misije su poprilično kratke i nema ih puno, a to možete specijalno uočiti ako prvo krenete sa oslobađanjem teritorija, a kasnije se posvetite misijama. Tu su još raznorazni challengi, tipa prolaženje kroz neke krugove sa wingsuitom, trke autima-brodovima i slično. Također DLCovi donose određenu vrijednost, ali se ne razlikuje toliko puno u odnosu na glavni dio igre. Zaista je šteta što igra nije razrađenija i bolja. Više kvalitetnog i raznolikog sadržaja, a ni bolja priča ne bi škodila. Svijet je lijep i ogroman, ali ostaje žal za neiskorištenim potencijalom.

Tales from the Borderlands (88/100)
Vrijedi naglasiti da nisam u potpunosti upoznat sa Borderlands igrama, ali unatoč tome nisam imao problema sa prilagodbom. Čim sam krenuo igrati sam se osjećao ugodno. Prvenstveno radi načina na koji nam je cijeli svijet predočen. Polako nas se uvodi u sve. Priča je zanimljiva i kvalitetno odrađena. Krcato je smiješnih dijaloga koji su izvedeni na originalan način. Likovi su osebujni. Kontrole su iste kao kod nekih prijašnjih Telltale igara. No, velika novost je što se upravlja sa 2 lika. Odluke koje se donose se čini da i dalje nemaju prevelikog značaja, ali možda za nijansu više nego prije.
Ima ukupno 5 epizoda, ali već sa prvom epizodom se vidi što nas otprilike čeka. Ono što valja spomenuti jest da igra od svog početka, pa do kraja drži svoju svježinu. U krucijalnim trenucima kad bi nas možda i mogla uhvatiti dosada se tada traži angažiranost tipa QTE kombinacije. Također je novost što postoji inventory koji praktički ničemu ne služi, a i skupljanje novca (loot) je uglavnom od kozmetičkog značaja.
Kako napredujete dalje kroz igru se može ostvariti povezanost s glavnim likovima. Muzika kojom počinju epizode je ugodna i daje dodatan smisao team - buddy - bro feelingu. Općenito većinu vremena vlada pozitivan osjećaj unatoč nekim teškim situacijama. Nema tu patetike jer humor izvlači stvar. Bilo mi je krivo kad sam završio zadnju epizodu i želio sam još što nije baš često. Ovo mi spada među boljim Telltale igrama, a stvorio se čak dodatan interes za Borderlands svijet.

Late Shift (80/100)
Dalo bi se raspravljat koliko je ovo zapravo igra. Riječ je interaktivnom filmu gdje ste vi ti koji donosite odluke. Ako ste čuli za Bandersnatch onda ćete shvatiti o radi. S obzirom da volim filmove sam pretpostavio da bi mi se moglo svidjeti, ali me dio oko odlučivanja zabrinjavao.
Igra je dovoljno zanimljiva da vas lako uvuče u svoj svijet. Nema pretjeranog kompliciranja i radnja se odvija brzo. Prilikom odluka se mora paziti da se na vrijeme pritisne željeni odabir jer vremena nema puno. Prilikom većine dijela igre ćete steći dojam da vaše odluke nisu od presudne važnosti što je zapravo i istina jer tek pri samom kraju su odluke od ključne važnosti. Postoji samo 1 pozitivan i ispravan završetak. S obzirom da ga nije lako postići iz prve ćete vjerojatno htjeti više puta odigrati. Igra ne traje dugo, mislim svega otprilike sat vremena. Problem je što ne postoji opcija da se neke scene preskoče. U redu bi bilo da tijekom prvog prelaska nema preskakanja, ali kod četvrtog ili petog prelaska to može postati naporno. Srećom da igra traje kratko, pa nije strašno.
Gluma mi je u dosta situacija prozirna i nije dovoljno uvjerljiva. Osobito facijalne ekspresije. S obzirom da ovo ipak nije visokobudžetni film se može lagano zanemariti. Priča mi se svidjela iako nije nešto inovativna, a i drago mi je što nije bilo pretjerane drame. Nadam se da će u budućnosti biti više ovakvih igara jer postoji potencijal.

Yakuza 0 (90/100)
Ako očekujete igru kao GTA, Sleeping Dogs ili nešto slično ćete se zavarati. To ona nije! Nudi mješavinu više različitih igara i žanrova, ali na sebi svojstven način. Smještena je u mali svijet koji je nakrcan aktivnostima. U vrijeme kad se sve češće pojavljuju open-world igre je ovdje napravljen drugačiji scenarij, Mali svijet gdje možete propješačiti od lokacije do lokacije, ali se i dalje zabavljati. Nema vožnje autom ili drugim prijevoznim sredstvom. Jedino što možete jest uzeti taxi koji će vam ponuditi par određenih lokacija. Upravljate sa dvojicom likova i vodite ih kroz njihovu priču. Fokus je na borbi i izvođenju raznoraznih poteza da biste premlatili neprijatelje i iz njih izbili novac. Kasnije novac možete iskoristiti za nadogradnju dodatnih poteza ili za kupnju hrane, predmeta i drugih stvarčica koje bi vam mogle koristiti. No, to nije sve što se nudi.
Priča je jako kvalitetno razrađena. Skoro kao da ste dio nekog filma. Možda u nekim trenutcima čak prorade emocije jer nije kliše i nije lako pogoditi slijed događanja. Humora također ne nedostaje, ali je sjajno balansiran. Nemate osjećaj da se s nekim stvarima pretjeruje. Ono što nekome može zasmetati jest voice acting jer nije svaki dijalog audio obrađen, pa igra obiluje sa puno teksta. Išlo se na uštedu, ali može smetati eventualno na početku dok se ne prilagodite. Grafika i izgled su sasvim korektno odrađeni, ali ne treba očekivati nešto revolucionarno jer fokus je na priči, sadržaju i aktivnostima. Uzevši u obzir priču i dodatne aktivnosti igranje vam može bez puno problema potrajati preko 50 sati.
Pored glavne priče imate substories (side questovi). Kad naiđete na njih ih je šteta propustiti jer nisu tipa skupljanja nekih gluposti. Dapače, zanimljivi su. Ponekad su smiješni, ponekad tužni, a ponekad su referenca na svakodnevni život. Postoje još razne mini igre kao što su karaoke, ples u disku, kuglanje i mnoge druge. Dodatnim aktivnostima se ne morate zamarati jer nakon prelaska igre sve možete nastaviti kroz premium adventure. U njega možete učitati zadnji save file i nastaviti dalje sa svim što se propustili, kao što su substories, ali će vam ostati sve što ste do tog trenutka izvršili. Ako budete radili konstantno 1 aktivnost može doći do zamora i repetitivnosti. Samim tim smatram da je najbolje kombinirati sve pomalo, te se opustiti i uživati u svemu onome što igra nudi.

Among the Sleep 80/100
Stavljeni ste u ulogu dvogodišnjeg djeteta i pužete, skupljate igračke, provodite vrijeme u dječjem krevetiću, koristite objekte oko sebe.. Zvuči dosadno? To je zapravo sami početak. Igra pored svega toga krije mračnu stranu. Noćne more u ulozi bebe. Svijet oko vas je velik i opasan, a vi ste mali i bespomoćni. Sama igra je poprilično kratka, ali ako ne idete na varijantu da što prije završite može sasvim ok potrajati.
Atmosfera, muzika, okolina, sve je to savršeno pogođeno. U određenim trenutcima može čak izazvati neugodnost. Doduše, savjetujem vam da pripazite prilikom podešavanja svjetline jer ima dosta mračnih dionica i možete se zagubiti. Kontrole su jednostavno postavljene i lako ćete se priviknuti, ali nisu baš idealne odnosno interakcija s objektima zna biti problematična. Recimo kad idete pomjeriti stolicu ili otvoriti ormarić se može dogoditi da ne dobijete željeni efekat. Također mi se dogodilo da sam morao izaći iz igre, a da mi se dio koji sam prešao nije spremio iako je pisalo da jest spremljeno.
Priča je jako dobro urađena i završetkom sam poprilično zadovoljan. Leveli su kreativno odrađeni i donose vid izazova u potrazi za rješenjem. Sve u svemu, inovativna igra koja pruža kratko, ali osvježavajuće iskustvo.

S.T.A.L.K.E.R.: Shadow of Chernobyl 75/100
Za prvi prelazak sam saznao da je najbolje odigrati što više moguće vanilla verziju uz što manje modifikacija. Samim tim sam stavio osnovne modove za ispravak bugova i za poboljšanje grafike. Atmosfera jest turobna i vjerno predočava doživljaj, a i zvuk je uredno odrađen. Ono što me zasmetalo jest cijeli gameplay, a i sama srž igre. Nije mi sjelo koliko god da sam pokušavao. Neprijatelji su mi nezanimljivi, a napucavanje dosadno. Možda bi moj stav bio drugačiji da sam igru odigrao par godina ranije ili da sam stavio druge modove koji više toga popravljaju, ali sam htio da što vjernije bude originalu. Samim tim igru nisam završio, ali mogu razumijeti ljude koji su fanovi i koji dan danas vjerno igraju.

Borderlands GOTY Enhanced (75/100)
Pored Tales from the Borderlands ovo mi je zapravo bila prva igra u Borderlands svijetu. Nisam igrao običnu verziju, tako da se ne mogu previše osvrtati oko usporedbe.
S obzirom da je riječ o 10 godina starog igri izgleda poprilično lijepo. Tijekom većine vremena nisam imao nikakvih tehničkih problema, ali sam primjerice kod Zombie DLCa svaki put kod pojave ptičurina imao osjetan pad FPSa. Potencijalno rješenje postoji, ali sam ga našao prekasno. Tijekom izlaska Enchanced verzije su se mnogi ljudi žalili na bugove/crashove, osobito tijekom co-op misija. Koliko sam vidio nešto je popravljeno, a nešto ne.
Na početku me igra oduševila svojim humorom i zabavom. Zabavno mi je bilo napucavanje i istraživanje velikog svijeta. Svaki lik kojeg odaberete ima svoje specijalne mogućnosti koje u određenom trenutku može iskoristiti. Većinu vremena sam proveo igrajući sa Rolandom (soldier klasa). Kako sam upoznavao cijeli svijet, likove i neprijatelje mi je sve bilo novo, pa samim tim neistraženo i zanimljivo. Za priču sam stekao dojam da je tu tek toliko da se nalazi. Fokus je bio na napucavanju, gameplayu i lootu. No, kako sam se bližio kraju igre, a osobito kad sam počeo igrati DLCove me stigao zamor, a samim tim i dosada. Uzeo sam si vremena i igrao tijekom dužeg vremenskog razdoblja, ali što sam više provodio vremena mi je sve manje i manje bilo zanimljivo. Questova ima poprilično i nastojao sam ih većinu završiti.
S obzirom da više cijenim kvalitetnu priču me igra nije kupila iako sam u početku zaista uživao. Imao sam namjeru se okušati i ići na drugi prelazak, te čak probati i co-op, ali nažalost, zainteresiranost je splasnula.

Fahrenheit: Indigo Prophecy Remastered (82/100)
Prema Fahrenheitu sam imao gamerski dug. Započeo sam igrati još prije 10ak godina, ali sam zapeo na nekom dijelu, pa odustao. Još tada mi je sve bilo jako zanimljivo i privlačno. Iako nisam opterećen grafikom, mišljenja sam da igra koji nosi Remastered naziv da je morala bolje izgledati! Očigledno je da su ispravili neke stvari, ali nije dovoljno vidljivo. Igrao sam s gamepadom i sve je uredno radilo, pa su taj dio očito odradili kako spada.
Početak igre mi definitivno spada među najdraže početke. Interesantan, mračan, a ujedno čak i malo komičan. Na samom početku vas vuče da ju igrate i istražujete. Kontrole znaju biti nezgodne, ali srećom igrao sam s gamepadom, pa nisam to toliko osjetio. QTE sekvence nekome s vremenom postanu naporne, ali meni upravo čine igru boljom. Drže vas uključenim - na oprezu, da se ne opustite previše.
Priča vas drži zagrijanim i vuče vas da nastavljate dalje i u niti jednom trenutku nisam osjetio dosadu. Doduše, kako se bližite kraju kvaliteta je malo opala, ali ništa strašno. Svidjelo mi se što priča ima više mogućih završetaka, ali problem je što se čini nedovršenom. Bonus dio kod glavnog menija mi je fora jer se mogu otključati razni artworksi, te video uradci kod kojih se može vidjeti kako je tekao razvoj igre.
« Zadnja izmjena: 07. Srpanj, 2019., 08:27 Raskoljnikov »

*

WEAPONX

  • Moderator
  • *****
  • 2220
  • Doom-driven
Odg: Lista odigranih igara 2019.
« Odgovori #2 : 22. Prosinac, 2018., 13:13 »
Assassin's Creed: Origins - [08/10] - [29:33] - Ajme kakva igretina. Neke regije na ogromnoj otvorenoj mapi nisam ni posjetio. Rijetko u kojoj igri se dogodilo da sam ovako imao osječaj da svijet nema kraja. Uživao sam u dizajnu i izgledu istoga. Grafički je igra prekrasna, sa bolesnim osvjetljenjem i sjenama. Jedna od najlijepših igara koje sam vidio, bok uz bok Andromedi i zadnjem TR. Sa negativne strane bih spomenuo borbu koja mi se čini kao downgrade u odnosu na neke od prošlih igara serijala, jer u svih ovih 30-ak sati nije mi "sjela" 100%. Završio sam priču i za sada sam gotov sa igrom, možda joj se vratim kasnije jer imam osječaj da nisam riješio ni 20% potencijalnog sadržaja. Mislim da mi zbog laganog zasićenja serijalom nema smisla sad prelazit na Odyssey. U svakom slučaju GG.

Shadow of the Tomb Raider - [07/10] - [12:27] - Pretpostavljam da je ovo zadnja TR igra koju ćemo vidjeti u dogledno vrijeme, a s obzirom na viđeno možda je tako i najbolje. Nemojte me krivo shvatiti, igra je vrlo dobra, na razini prethodnika, ali daleko od toga da me je impresionirala kao što je to bio slučaj sa prvom igrom ove rebootane trilogije. Više ostavlja dojam nekakvog content packa za RotTR. Grafički i tehnički pomaci nisu toliko vidljivi da bi opravdali ovakav skok hardverske zahtjevnosti. Na temu grafike, ne sviđa mi se osvjetljenje koje stvara nekakvu ispranu, kasno popodnevnu atmosferu, kao pred zalazak sunca. Sa pozitivne strane, nema klasičnih QTE. Grafički impresivne i preizrežirane scene potjere i bježanja od opasnosti sada su više interaktivne, ali bih volio da mi ne uzmu kontrolu kamere u istima. Grobnicama su dali više pažnje, zagonetke su sada kompliciranije, sličnije onima iz starih igara. Rastegnute loading scene, ono kad se Lara provlači kroz vrata, pukotine i sl. su naporne za gledat svako malo, nemojte mi reći da se to nije dalo drugačije riješiti, igra čak nije ni open world kao npr. AC: Origins gdje se ne sjećam da sam vidio ikakav loading screen tijekom gameplaya.

Tomb Raider - [08/10] - [13:47] - Nakon SotTR dobio sam je želju ponovno odigrat da vidim kako stoji u usporedbi. Ovo je bila i ostala moja najdraža igra u reboot trilogiji. Dao bih i veču ocjenu da nije nekih problema koji su mogli lako biti riješeni. Npr. nema opcije za isključivanje trešnje kamere za vrijeme kretanja kao ni opcije da tipke A i D rade samo strafe kretnje, a da pritom ne okreču kameru. Tu je i ponešto QTE bez kojih se moglo. Grafički se još uvijek dobro drži, pod uvjetom da ne gledate okolne planine na kojima se mjestimično nazire manjak detalja, ali nebitno, Lara i leveli izgledaju prekrasno. Level dizajn je najbolji u serijalu, lokacije su toliko pamtljive i privlačne da mi nije bio problem zadržati se malo duže i skupljati obilje collectiblesa. Uživao sam u izgledu raspadajuče arhitekture drevne civilizacije isprepletene sa djelovanjem modernog čovjeka nasukanog na otoku, prejeben setting koji priča priču sam za sebe. Priča je zanimljiva, nose je misterij i prije svega Larin karakterni razvoj kojega u nastavcima nema i u neku ruku ni ne može biti u ovolikoj mjeri iz očitih razloga. Sad sam skužio zašto mi je Lara bila čudna u SotTR, nešto su joj promjenili lice iz nekog razloga, zašto opet?

Rise of the Tomb Raider - [08/10] - [17:12] - Nakon sve tri igre za redom teško smišljam što napisati. Ništa me ovdje nije iznenadilo ni posebno obradovalo, niti sam našao zamjerke vrijedne spomena. Misli koje mi dolaze su uglavnom usporedbe sa ostalim igrama reboot serijala. Setting mi se jako sviđa u ovom nastavku, puno više nego jednolična džungla u Shadowu, pogotovo onaj centralni dio sa ruševinama sovjetskog gulaga. Platformanje je bolje, dorađeno i unaprijeđeno u odnosu na original. Priča i negativci su ok, ali nisu baš na razini prethodnika. Nema QTE osim u melee borbi koja je izuzevši stealth najslabija karika ovih igara. I ovdje sam krenuo skupljati collectiblese ali mi je dopizdilo lagano pred kraj tako da sam ostao na nekih 84% završenosti.

Transformers: War for Cybertron - [05/10] - [08:00] - Morao sam se prisiliti da je završim ovaj put jer zapravo želim igrati nastavak koji mi je ostao u lijepom sjećanju pa da imam više konteksta za usporedbu. Igra je na PC-u iz nekog razloga lockana na 30 FPS-a, srećom netko je napravio alat kojim se može staviti na željenu vrijednost. Kontrole su loše, čak i sa gamepadom za koji su napravljene, a to se posebno vidi u vožnji. Estetski dizajn mi je tako-tako, sve je nekakva neprepoznatljiva bljuzga modela i low-res tekstura. Volio bih da su više inspiracije uzeli iz originalnog crtića i zadržali jednostavniji dizajn cesta, zgrada te samih Transformera.

Bulletstorm - [07/10] - [06:02] - I dalje jedna od mojih najdražih pucačina, iako pati od istih problema zbog kojih serem po drugim igrama. QTE, regenerirajuči health, bloodyscreen, nevidljivi zidovi na čudnim mjestima, nema skakanja u zrak ni leana - tipični konzolitis prošle generacije. Ovdje mogu svemu tome progledat kroz prste jer je igra kao cjelina prezabavna, a pošto nije naročito duga uvijek je riješim u dva tri sjedenja. Sama priča je kratka i jednostavna, ali je izdižu crno-humorne interakcije među likovima koje staju tek u rijetkim trenucima. Tu su i šale, podjebavanja te ekspozicijski dijalog kroz koji se uspostavlja pozadinska priča i svijet što me uvijek podsjeti na neofašističku vojnu vladu iz Starship Troopersa. Godinama sam čekao nastavak, mada ne vidim uopče kako bi to izveli a da nebude opet ista stvar. Trebali su jednostavno zaokružit priču do kraja i amen.

Transformers: Fall of Cybertron - [06/10] - [06:03] - FoC pati od grafičke bljuzge kao i prethodnik što na mjestima rezultira stapanjem likova i neprijatelja sa pozadinom. Doduše situacija je ovdje bolja te su leveli prilično raznoliki i smisleniji. Igrivi likovi su dobili više pažnje, potrudili su se da svaki ima neki jedinstveni ability ili način gameplaya. Nema više biranja između tri transformera po levelu koji se igraju identično. Vožnja i dalje pati od užasnih kontrola zbog forsiranja korištenja miša za upravljanje, a i sama mehanika je loša. Napucavanje ima nešto bolji osječaj, ali opet je to prosjek. Dosta lošija igra nego je se sjećam, ali i dalje zabavna i završio sam je bez forsiranja.

Phoenix Wright: Ace Attorney - [07/10] - [23:00] - Serijal savršen za emulaciju na touchscreenu, gumbi nisu potrebni i može se igrati jednom rukom dok pijete kavu. Večina ljudi će odmahnuti rukom na spomen suđenja i odvjetnika i gledat me kao da sam pao s Marsa, ali ova igra je više nego se čini na prvi pogled. Osim samih suđenja gameplay se sastoji i od raznih mehanika istrage, pregledavanja dokaza i ispitivanja svjedoka da bi se otkrilo tko laže i zašto. Epizode su zanimljive, pogotovo kada uspijete sami zaključit o čemu se radi i prije nego sama priča dođe do te točke. S druge strane, nekad je teško povezati određene dokaze i iskaze koje igra očekuje da povežete zbog čudne logike ili opskurnih, teško dokučivih veza među istima. Bez obzira na to, smatram da su priče kvalitetne i dobro napisane, ima tu materijala za kakav anime.

Final Fantasy - [06/10] - [19:54] - Uvijek me zanimalo odakle je krenuo ovaj legendarni serijal i u vise navrata sam pokušavao igrat originalno NES izdanje koje ovako razmažen modernim gamingom nisam mogao probavit. Nedavno je najavljen remaster osmice i tada mi je palo na pamet da bi mogao postojati remaster i ove igre. Trazio sam i našao, igra je u paketu sa dvojkom izdana na prvom Playstationu sa lijepim audiovizualnim i mehaničkim poboljšanjima. Ovo je core JRPG sa svim pripadajućim proljevom, dosta teška igra, ali uz malo grinda ne preteška. Uživao sam sve do zadnjeg dungeona koji se sastoji od više katova ogromnih labirinata koji ajde sami po sebi i nebi bili problem, da nema jebenih random encountera na svakom trećem koraku. I svaki put horda jedno te istih neprijatelja u grupama od 3 do 9. Ajme kako me smorilo, a nisam smio ugasit igru jer nema mogućnosti sejvanja unutar dungeona. Random encounteri mi inače ne smetaju, kada su implementirani sa dozom zadrške kao npr. u sedmici, osmici i cijelom Pokemon serijalu. Zapravo, volim tu vrstu borbe. Ajde bar mogu reći da sam je prešao. Vjerojatno ću riješiti i dvojku nekog kasnijeg datuma.

Phoenix Wright: Ace Attorney - Justice For All - [07/10] - [19:07] - Tko god je pisao zadnju epizodu, svaka mu čast. Kvalitetom debelo odskače od ostatka igre i držala me  na rubu stolca cijelo vrijeme. Toliko čak da sam taj zadnji slučaj rješio u nekoliko dugih sjedenja. Sa tehničke i grafičke strane, igra je identična prethodniku zajedno sa istim problemima, ali možda u manjoj mjeri. Ili sam se možda navikao na igrin način razmišljanja pa me ne muči toliko. Inače, mislio sam čuvat ove igre za trenutke dosade na poslu, ali mislim da mi nema druge sada nego nastavit dalje sa serijalom.


TRENUTNO SE IGRA: ---------------------


2011.  |  2012.  |  2013.  |  2014.  |  2015.  |  2016.  |  2017. |  2018.
« Zadnja izmjena: 04. Kolovoz, 2019., 19:03 WEAPONX »
Lijepo je biti važan, ali je važnije biti lijep.    PREĐENE IGRE | PLAYLISTA | IKONE

Odg: Lista odigranih igara 2019.
« Odgovori #3 : 22. Prosinac, 2018., 17:45 »
rezzzz
Lista odigranih:2015,2016,2017,2018,

*

Adam Jensen

  • *****
  • 2015
  • i didn't ASK fOr this
Odg: Lista odigranih igara 2019.
« Odgovori #4 : 30. Prosinac, 2018., 11:46 »
Pro Evolution Soccer 2019
Konami je sa PES 2017 usmjerio serijal u pravom smijeru i od tada nema prevelikih izmijena u gameplayu već samo lagana evolucija, a 2019 inačica gotovo da se ne razlikuje od 2018. U principu ako je nešto dobro bolje ne mijenjat previše a PES-ov gameplay je zaista vrhunski, u usporedbi s njim je Fifa obična arkada. Osim gameplaya pozitivnu ocjenu zaslužuju grafika, animacije, izgledi igrača i neke dodatne taktičke mogućnosti koje su uveli; a sve ostalo kaska za modernim vremenima i, ako već nisu dirali gameplay, nije mi jasno zašto se nisu potrudili ispraviti barem neke od tih nedostataka koji se vuku godinama. Ipak i kao takav mi je još uvijek zanimljiviji od Fife.
75

Metro Last Light
U svemu upgrade u odnosu na odlični 2033. Gameplay, atmosfera, grafika... sve je vrh, jedine zamjerke koje imam su AI protivnika koji su baš glupi i ćoravi dok se šunjaš; nije bilo boss bitki koje bi ostale u sjećanju; također čini mi se da su igru malo uprostili i olakšali pa shodno tome ne treba toliko kao prije voditi računa o štednji municije (nisam primjetio čak ni da se vojni meci koriste kao valuta kao u prethodniku); čini se i da je prethodnik imao bolju atmosferu i imerziju (pogotovo kada se izađe na površinu) ali moguće da je to samo zato što mi je tada bilo sve novo. Sve u svemu najbolja post-apokaliptična igra koju sam zaigrao.
90

Dark Souls 3
Ukratko, najbolja igra ikada. Bilo me malo strah da će više sličiti Bloodborneu nego ranijim nastavcima ali srećom strah je bio neopravdan. Sve što je valjalo u prethodnicima su još unaprijedili, ispravili poneku manu i dostavili nam savršenstvo. Igra koja, nama malo starijim, vraća izgubljenu želju za gamingom.
99
« Zadnja izmjena: 01. Rujan, 2019., 14:37 Adam Jensen »

*

bartul_9

  • ******
  • 3896
  • Welcome to the matrix.
Odg: Lista odigranih igara 2019.
« Odgovori #5 : 30. Prosinac, 2018., 13:03 »
rez

Odg: Lista odigranih igara 2019.
« Odgovori #6 : 30. Prosinac, 2018., 14:18 »
U gamerskom smislu 2018. mi je bila  vrlo bogata godina, rekao bih  najbolja u zadnjih pet godina. Sudeći po najavama, bojim se da će ovo biti jedno prilično dosadno ljeto osim ako Sony ne iznenadi petačom (navijam za 2020., ali tko će ga znati).  Godinu otvaram sa jednom vrhunskom prošlogodišnjom igrom.

  • Assassins Creed: Odyssey - [99/100] - [PS4Pro] - [12.02.2019.] [171:35:00] - Na sam spomen riječi Odiseja, prva asocijacija je dugotrajnost. Homerova epska Ilijada i Odiseja nisu samo sinonim za opširnost, već jedinstveni prozor u svijet Helenske Grčke, kolijevke moderne civilizacije.  Ubisoftova ekipa nije slijepa i nepoznata. Članovi njihovog tima, pravi veterani industrije igara, vrlo su marljivo odradili ogroman posao isporučivši nam moderni ep visoke kvalitete!
    Alexios je moj prvi odabir junaka. Spartanski vojni odgoj ne povezujem sa ženama-ratincama nego isključivo muškarcma. Kasandra je ... Kasandra je drugi ponuđeni lik kojeg možete odabrati. I mudro ću se nasmijati.  Neki događaji, pogotovu oni "osjetljive", intimne  prirode krenuti će u nešto drugačijem smjeru, ali to neće utjecati na ishod priče. Odabir je vaš.   
    Tek što sam počeo igrati,  odmah sam se osjećao kao doma. Nemam često osjećaj ugode odmah na početku neke igre. Odyssey je moj par rukavica. 
     Ovo je jedna od najsadržajnijih  igara koje sam ikada  igrao. Ne mogu prestati vraćati joj se niti nakon 160 sati provedenih u njoj! 
    Dovedem li stvari u kontekst, to bi izgledalo ovako:  u 161 sat igranja otkrio sam 89% regija. U glavnom napredovanju (rekli bi priči) dogurao sam do 69%. Sinkronizirao sam 91% High pointova, došao sam do 60-og levela, nabavio sam 100% abillitiesa. Ubio sam 38 kultista (5 ih još treba izgubiti glavu). Ubih  6333 puta, od toga 627  odradih kao Assassination killove. Za glavu sam skratio 201-og Mercenarya, potopio sam 211 brodova, a Adrestia, Alexiosova barčica, nadograđena je 100%. Ukupno 228 komada opreme ima Legendary status.  Krv 6 mitskih bića uprljala je moje bodeže.
    Pedeset posto mape čini morska površina zato je putovanje egejskim i jonskim morem sastavni dio prijelaza igre. Pomorske bitke, uz one na kopnu, jednako su važne kao osvajanje utvrda ili kampova ako želite biti "bogati" u igri. Morske "pjesmice" ću još dugo pamtiti. Alexios je prvenstveno plaćenik, onda sve ostalo zato odanost jednoj frakciji, atenjanima ili spartancima nije posebno važna.     
    Mehanike gameplaya se nisu pretjerano mijenjale u odnosu na Origins, a u nekim su detaljima čak i naprednije. Dobar primjer su vrlo detaljno razrađeni perkovi. Ima ih puno, a prava kombinacija čini razliku između pobjede i reloada. Ovisno o stilu igranja ponuđena je velika paleta oružja. Neki od legendarnih (li zlatnih)  itema imaju jedinstvena svojstva (recimo disanje pod vodom) i vrlo često su ubitačna u kombinaciji sa ostatkom opreme. Ja sam se bazirao na kombinaciji otrov-vatra, a kao glavno oružje koristim isključivo bodež uz nadograđeno na lvl 5, Leonidas koplje (lvl6 je maksimum).
    Bogatstvo izbora  u jednakoj je mjeri prokletstvo i prednost ove igre zato neće igranje po sistemu napredovanja kod svakoga dobro proći. Ja sam recimo sva oružja tj opremu  koja nije zlatna (legendary)  bez milosti prodavao odnosno uništavao u sirovinu. Osnovne materijale koristio sam siključivo  za upgrade legendarnih tričarija...  Mogao bih bih još na dugo i na široko pisati o mogućnostima proširivanja sposobnosti našeg odabranog protagonsita  jer toliko opcija nisam vidio niti u jednoj igri novijeg datuma. RPG nirvana. Svih mehanika RPG igara kojih se možete sjetiti (ili ste ih već vidjeli u prijašnjim AC igrama)  odlično su implementirane u ovoj inačici.
    Za razliku od Originsa, u Odiseji  moderna protagonistica Leila Hassan ipak ima određenu ulogu. Nema smisla kvariti doživljaj čitaocu ovih redaka spojelrima zato neću previše detaljizirati pa ću reći, Helenska Grčka odrađena je na jednoj posve novoj, do sada nikada viđenoj razini: od rekonstrukcije povijesnih mjesta i građevina, do obrade događaja, mitova i legendi na vrlo jedinstven, zabavan način. Svatko tko imalo poznaje, ili poštuje grčku kulturu uživati će u besprijekornoj prezentaciji jednog davno prošlog vremena.  Assassins Creed Odysey je Ubisoftova najveća igra otvorenog svijeta ikada napravljena, zato vrlo visoka ocjena uz preporuku za igranje. 

  • Anthem - [68/100] - [PS4Pro] - [22.02.2019.] [28:00:00] - Na kraju, napisao sam plahtu od osvrta. Biti će rezanja kada dođem do limita znakova :) Do tada, neka stoji cijeli tekst. Anthem ga zaslužuje.
    Proveo sam desetak sati u igri u jednom dahu. Obožavam znanstveno fantastičnu tematiku zato sam generalno zadovoljan idejom.  U otprilike pet sati igranja vidio sam manje-više sve što se nudi.  Nisam se mogao otresti  istog dojma kakvog sam imao igrajući prvi Destiny:  napola je ovo  napunjena igra bez  pretjerano bogatog sadržaja. Ovo što je BioWare trenutno ponudio, nije loše ali nije to u razini jednog DragonAgea ili MassEffecta. Govorilo se kako će Anthem biti Destiny killer. Ma niti približno ne govorimo o istim sadržajima. Anthem je najboljem slučaju teška vanilla verzija samo jednog malog segmenta Destiniya.  Okvirno loše ocjene različitih review agregatora su se ovoga puta pokazale točnima, no nije sve tako crno.     
    Anthem ima svijetlih točaka, recimo borbeni egzoskeletoni , javelins su odlično smišljeni. Sistem perkova i kraftanja se lijepo nadograđuje na ukupne performase opreme.  Odijelo (ne)čini čovjeka kažu,  ali u Anthemu, javelin je alfa i omega gameplaya.  Svaki javelin je poseban. Storm  može biti baziran na nekoliko konfiguracija: elemental ili weapon, a idealan je za borbu sa visine i snajpanje jer mogućnost lebdenja je najdugotrajnija.  Colosos je jaki tenk sa žestokim napadima na velike grupe i teškim ali razornim oružjima. Interceptor ima triple jump i nevjerojatnu agilnost. Razorni mele napadi njegovo su glavno oružje. Ranger je za sve po malo. Jaki elementalni napadi, relativno jak oklop i štit i možda najzanimljivije, odličan je u weapon buildu ili mele buildu. Mogu reći kako je gameplay  dinamičan,  fluidan, prepun efekata, svijet je krasno izveden, a ekipa sa kojom igraš ipak mora malo taktizirati i surađivati. Možda najbolji dio gameplaya je mogućnost biranja različitog stila igranja odabirom drugog  javelina prije početka misije. Možemo igrati rolu  supportera, damagera ili tenka     
    Oružja. Laganog i teškog naoružanja koliko mi srce želi.Od više vrsta snajpera, preko pištolja, automatskih i poluautomatskih pušaka do sačmarica, ručnih topova i granata.  Od legendarnih itema dijeli me samo još trideset sati grinda u Grandmaster težini. Anthem nema  onih epskih BioWare trenutaka za pamćenje.  Sve je bolno pojednostavljeno. Naglasak je na MP-u, grindu, lootu, a RPG elementi su tu reda radi.
     Fort Tarsis, centralni HUB igre odrađen je pomalo nespretno.  Ideja nije loša: skupljamo ugovore po različitim lokacijama i nakon toga, odlazimo na ekspedicije.  Zašto je u hubu promijenjen pogled iz trećeg u prvo lice znaju samo autori igre. Odraditi više misija odjednom ili  nakon završene ekspedicije ostati u otvorenom svijetu bez povratka u bazu nije moguće.  Za igru otvorenog tipa ovo ograničenje kao i nemogućnost uništavanja ili dropanja skupljenih itema nema nikakvog smisla. Postane zamorno stalno ulaziti ili izlaziti iz lobija samo zbog pokretanja iduće misije.
    Može se u Anthemu dosta čitati i tako se , proučavajući biblioteku tekstova duboko skrivenu u izbornicima, pomalo upoznavati sa nekim novim svijetom. Nisam još stekao osjećaj cjeline radi kompletno nabacanog lore-a.  Doslovno se živi unutar igre za trenutak, sad i odmah. Ima tu lijepo karakteriziranih likova, a neki od njih imaju interesantne priče.
    Misije su, biti ću iskren, prilično repetativne. Na više-manje istim lokacijama radimo slične stvari. Za četiri iskusna igrača u grupi vrijeme provedeno u samom gameplayu je u najboljem slučaju 20 minuta, uključujući sve loading screenove  i na kraju loot statistike.  10-15 minuta akcije u dinamičnoj borbi meni je jednostavno premalo. Taman doletiš na lokaciju, snimiš situaciju, opališ ultimate, baciš jedan chain combo i kraj. Fuck. Težina misija se može poštelati ali i dalje nas je četvero. Neka svatko jednom okine ultimate, misija je gotova u nekoliko minuta. Posao oko skaliranja i balansiranja težine gameplaya nije ni izdaleka gotov.
    Free-roaming je skriveni potencijal Anthema. Ako se ovo prepozna,  hibridno SP-MP iskustvo bi moglo biti pun pogodak jer je lutanje svijetom prilično izazovno u solo modu.  CO-OP je tu, PVP  nula bodova. Igranje zajedno je generalno ok ali kakva arena u PvP stilu bi također bila O.K. Za sada, ništa od toga.
    Puno se piše o tehničkim problemima igre. Igram se na PS4Pro, a u prvih dvadesetak sati nisam vidio ništa toliko loše što nije prisutno u bilo kojoj drugoj igri ovakvog tipa. Prvenstveno mislim na tu i tamo koji ispad sa servera i probleme sa komunikacijom. Neka posebna rušenja, raspadanja, nestanja NPC-ova i slično nisam iskusio. Čak nisam imao problema sa bugovima, a prema onome što se priča po forumima, ima ih.   To je bilo u vremenu prije završetka glavne misije.  Nakon toga, sve je otišlo kvragu. Igra se redovito blokira, zaključava me u misijama iza nekakve barijere, quickplay se kompletno raspao. Što se glavne misije tiče, nisam je uspio odraditi kako spada jer sam doslovno bio više izvan igre nego u njoj. Dva rušenja plejke, blokiranje, zaključavanje iza već spomenute barijere. Užas.                   
    Očekivao sam puno više sadržaja. Ne mogu vjerovati da je ovo igra na kojoj se radilo šest godina. Anthem je tipična loot'n'shoot napucačina odlična za nekoga tko na brzinu želi izgubiti sat-dva slobodnog vremena. Tko je volio Destiny, sviđati će mu se i Anthem. Mene su kupili jer volim SF tematiku, radi se o posve novom IP-u, a u ovakvim se igrama osjećam "kao doma".  Isplati li se u ovom trenutku dati za ovaj allways online naslov 550 Kn? Hard core fanovi SF-a će reći da, svi ostali ne. To je realno stanje. Žao mi je Bioware.

  • Destiny 2: Forsaken - [90/100] - [PS4Pro] - [25.06.2019.] [33:45:00]
    Ovu sam godinu počeo sa multiplayer igrama, pa rek'o , da nastavim u reviajalnom tonu. Tko je igrao prethodni Destiny 2 sa svim dodacima, onda mu Forsaken neće biti stran. Mehanike napucavanja su ostale iste, imamo hrpu novih oružja,  za modifikaciju exotic opreme potrebno je nevjerojatno puno različitih resursa, a sadržaja, sadržaja ima više nego dovoljno. Napokon sam uspješno završio Leviathan nakon skoro godinu dana traženja tima sa kojim bi ga prešao.  U solo izvedbi, to je nemoguće. Ovo je tek prvi od raidova u nizu (nadam se),  a ima ih. Novi raid Last Wish prilično je zeznut. Dodali su još jedan mod igranja, Gambit, što će ga reći, sada se mogu mlatiti dva firetima jedan protiv drugog u vrlo  insteresantnom nadmetanju čiji je veći. Tko voli okršaje oči u oči, PvP nikada nije bio izazovniji. Nove mape, nova područja, nova priča, novi bossevi,  jedan općenito svježiji pristup starim sadržajima učinio je Forsaken jednom od najboljih ekspanzija koje sam ikada kupio. Bravo Bunge! Tako se to radi! (Tebe gledam o Antheme!) 
  • Nier Automata - [/100] - [PS4Pro] - [01.08.2019.] [05:45:00]
    Što reći. Napokon je i Automata došla na red. Za sada, odlično iskustvo. Nisam previše lud za istočnjačkim crtanim boleštinama, no ovo je neka druga razina ludila. U pozitivnom smislu. Kretivni gameplay, uporaba svih mogućih stilova igranja i pogleda kamere, priča, akcija soundtrack. Uh. Odlično ,odlično, odlično! Neznam zašto sam ovo do sada držao na polici...


________________________________________________________
ZADNJE PREĐENO: Assassins Creed: Odyssey
UPRAVO IGRAM: Anthem

-2018- | -2019- | -2020- |
« Zadnja izmjena: 06. Kolovoz, 2019., 13:47 moordrak »

 

Sitemap 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21