HCL.HR

Lista odigranih igara 2018.

  • 13 Odgovora
  • 10029 Hitova
*

Cole

  • Moderator
  • ******
  • 13218
    • CroSimRacing
Lista odigranih igara 2018.
« : 27. Prosinac, 2017., 07:09 »
Tema po uzoru na prošlogodišnju Listu odigranih igara.
Ovo je službena HCL tema/dnevnik igranja i dopušten je jedan post po useru, bilo kakvo komentiranje vezano za ovaj topik, obavljat ćete ovdje.
_________________________________________________________

# svaki user rezervira po jedan post u temi i nadopunjuje listu pređenih igara.
# igre nemorate prijeć uzduž i poprijeko ili do kraja.
# bitno je ostaviti kratki dojam u najviše dvije tri rečenice, te dat adekvatnu ocjenu.
# slobodno možete uz svu svoju subjektivnost dozirat i malo objektivnosti u vašem ocjenjivanju pojedine igre.
# bitno je označit platformu na kojoj igrate igre, kao što je također poželjno da označite što ste zadnje igrali.
# budite kreativni.


________________________________________________________

Assassin's Creed III - [85/100] - [19:25] - Odlična AC igra. Puno bolji dojmovi nego li prije pet godina kada sam igrao dok je bila aktualna. Spori početak i uvod sa Haythamom mi je sada legao kao budali šamar. Puno bolje sam se uživio u priču i odnose između likova. Setting je prejeben, atmosfera pogoduje settingu; uživao sam u divljini, lovu, misijama. Neke povijesne bitke su baš dobro napravljene. Jedini minus su mi fast traveli između velike udaljenosti koji traju i traju, te loše odrađena sadašnjost koji mi je zapravo jedini pravi minus igre. Sve ostalo je jako dobro napravljeno. Meni jedna od boljih Assassin's Creed igara.


FIFA 18 - [80/100] - [21:05] -  Ima ova FIFA gro mana, no i dalje je zabavna i pružit će mi nogometnu satisfakciju izuzev nekim iritacijama. Najveća ide kod izvođenja penala; to sranje je MEGA govnasto. Mislim da bi osmica iliti osamdeset bila plafon ocjena. Za sve više od toga serijal bi trebao uvesti ne evoluciju, nego revoluciju u gameplayu. FIFA previše godina stagnira ili ide jako malim koracima naprijed, a rezultat toga, je da dosta ljudi kupuju igru, svake dvije, tri godine. Tek oni možda vide veće promjene, ali ne nužno i sve na bolje. To bi bio moj ukupan dojam nakon nekakvih 20-ak sati igranja.


Assassin's Creed Rogue - [83/100] - [22:30] - Shay Patrick Cormac je fantastičan anti-heroj. Iako u enginu Black Flaga, nije me nešto previše smetalo provesti toliko vremena u praktički "istoj" igri. Priča je super, akteri iste su također odlični; kako novi, tako i stari poznanici. Misije mi nisu bile pretjerano AC reciklirajuće. Čak sam se jako dugo i zadržao u igri budući da se main story da bez side misijamože preć za deset sati. Rogue je jedna od boljih AC igara i ima unikatnu priču koja se usudila biti drugačija od svih ostalih u serijalu.
________________________________________________________

ZADNJE PREĐENO: Assassin's Creed Rogue
TRENUTNO SE IGRA:  ----
_________________________________________________________
2011. | 2012. | 2013.  | 2014.  | 2015.  | 2016. |2017.
U naslovu igre je linku u kojem se nalazi konkretniji dojam od ovog sažetog.
« Zadnja izmjena: 19. Siječanj, 2018., 16:32 Cole »

*

bartul_9

  • ******
  • 3865
  • Welcome to the matrix.
Odg: Lista odigranih igara 2018.
« Odgovori #1 : 27. Prosinac, 2017., 09:51 »
Trenutno se igra: Witcher 3 Wild Hunt, Dying Light, Forza Horizon 3, PUBG
« Zadnja izmjena: 01. Siječanj, 2018., 15:37 bartul_9 »

*

WEAPONX

  • Moderator
  • *****
  • 2156
  • Doom-driven
Odg: Lista odigranih igara 2018.
« Odgovori #2 : 27. Prosinac, 2017., 10:35 »
Doki Doki Literature Club! - [10/10] - [04:17] - Neznam kaj reći o ovome a da ne spojlam ništa. Radi se o interaktivnoj noveli u anime stilu pa se od gameplaya nema što očekivati. Krene očekivano, dosadno i nevino i onda se stvari počnu događat. Toliko o tome. Idem si sad neki dobar anime potražit.

Mass Effect 2 - [09/10] - [32:34] - Jedinica je možda klasik, ali nastavak iz nje uzima sve dobro i gradi na tome temelju. Svemir sada ima puno više dubine i jasniji, jače definirani identitet. Igra, iako služi više kao nekakva međupriča ili priprema za glavni događaj nije ništa manje vrijedna nego ostatak serijala. Likovi su svi zanimljivi, detaljno okarakterizirani te je svakome posvećeno dosta priče, a kvalitetan voice acting ih diže na novu razinu. Uživao sam u razgovorima između misija. Naravno, igra nije bez mane. Kontrole su očito rađene za konzole, a PC verzija nije dobila poseban tretman na tom polju pa se isprve čine dosta loše. Srećom, nakon kratkog navikavanja taj problem postaje daleko manje izražen. Iako je klasificirana kao RPG, igra više sjaji kao odlična pucačina, ali na kraju nije ni bitno, vrhunska igra je vrhunska igra.

Call of Duty: WWII - [09/10] - [06:12] - Bio sam spreman bićati o nekim aspektima igre, ali sada vidim da sam dobio točno ono što sam želio: linearni FPS smješten u Drugi svjetski rat. Da su izostavili QTE bio bih još sretniji, ali što je tu je. Ispočetka se činilo da će kampanja biti nalik na stare cod-ove gdje je sav fokus uglavnom bio na povijesnim bitkama bez da se previše bave sa likovima. Ovdje to nije slučaj. Likovi, iako nisu individualno prezanimljivi nose priču sve više prema kraju igre i prirastu srcu. Priča je kvalitetno izrežirana i uspjela mi je izazvati emotivnu reakciju na jednom dijelu. Call of Duty je bio mrtav za mene još od Black Ops 2 pa se nadam da će se i slijedeći nastavak zadržati u ovom periodu. Želim rusku frontu, jebemu.

Tomb Raider: Legend - [07/10] - [07:10] - Vezano za priču sad su mi jasnije neke stvari iz Underworlda pošto mi je ovo prvi put da sam je odigrao. Šteta je što je nisam mogao odigrati kad je izašla jer vjerujem da bih puno više uživao. Danas mi u oči najviše upadaju užasne kontrole i kamera te omraženi mi quick-time eventi, a tu su i povremena rušenja igre te ponešto grafičkih glitcheva nesumnjivo uzrokovanih izvođenjem igre na modernom hardveru. Napucavanje je užasno za današnje standarde, ali razumljivo s obzirom da se radi o igri iz PS2 ere. Zapravo ne, pišem gluposti. PS2 je imao brdo tehnički naprednijih igara. Izuzev toga, igra je ok i vjerojatno najstariji naslov iz serijala kojeg ću odigrati.

Pokemon Moon - [10/10] - [31:10] - Gdje naći pozitivniju i opušteniju atmosferu nego u Pokemon svijetu. Sa ovim nastavkom je to dignuto na novu razinu. Najnoviji naslov iz serijala koji sam odigrao prije ovoga je bio Black & White 2 pa mi je grafički i tehnički skok prilično značajan. U usporedbi Moon je dosta lakša igra za završit. Naporno grindanje levela više nije potrebno, jer exp. share je sada uređaj koji kada je uključen daje 50% exp. svim ostalim Pokemonima u timu. Nekoliko stvari je napravljeno kako bi ih se učinilo življima, stvarnijima kao npr. Pokemon Refresh što je neka vrsta pojednostavljene tamagochi mehanike kojom se razvija odnos između trenera i Pokemona rezultati čega se onda vide u interakciji tokom borbi. Zbog ovoga sam na kraju koristio neke Pokemone koje sam držao kao privremene i čekao da ih zamjenim nekim kulnijima. Također, moram spomenut da me nakon puno godina napokon nije bilo briga za nature i ostale brojeve. GG Gamefreak.

Pokemon Ultra Sun - [10/10] - [45:00] - Poboljšana verzija Sun-a sa nešto drugačijom i po meni boljom pričom, sadržajno bogatija te ima lijepo remiksan soundtrack. Grafika i kamera me malo podsjećaju na Final Fantasy VIII, a i opčenito dobivam nekakvu PS1 vibru iz ovih Pokemon igara 3DS ere. Mislim li da Pokemon RPG igre tehnički kasne 20-ak godina? Naravno da ne, Pokemon serijal je po mojem mišljenju među rijetkima koji je ostao vjeran izvornom JRPG formatu, a da svakom slijedećom iteracijom opet izgleda dovoljno svježe. Za razliku od recimo Final Fantasy igara koje su nakon Playstation 2 ere izgubile identitet radeći od sebe nekakvu mješavinu istočnih i zapadnih sistema koji ne igraju zajedno.

Mega Man 2 (NES) - [08/10] - [05:00] - Ovo je jedan od klasika starog Nintenda koji se mora odigrat, rame uz rame Mariu, Castlevaniji, Contri i ostalima. Gameplay je izazovan, ali opet ne toliko da me odbije u startu. Kretanje i kontrola lika su savršeni i zadovoljavajuče responzivni. Zvukovi i soundtrack imaju jedinstven štih te ostaju u uhu. Početnih osam levela se može odigrati u bilo kojem redosljedu i nakon svakog se dobije password dok je deveti i poslijednji u biti šest levela u jednom koji se moraju prijeći u jednom sjedenju što je jebeno frustrirajuće jer traju koliko i prvih osam. Ovo je jedini razlog zašto nisam dao savršenu ocjenu. Točno ono umjetno rastezanje i otežavanje igre specifično za taj period. Srećom pa igra na tom dijelu ima beskonačne continue, pod uvjetom da ne zagasite konzolu. Preporuka ljudima koji su uživali u Cupheadu.



TRENUTNO SE IGRA: ---------------


2011.  |  2012.  |  2013.  |  2014.  |  2015.  |  2016.  |  2017.
« Zadnja izmjena: 24. Rujan, 2018., 12:25 WEAPONX »
Lijepo je biti važan, ali je važnije biti lijep.    PREĐENE IGRE | PLAYLISTA | IKONE

*

Hrv4tin4

  • Moderator
  • ******
  • 5571
  • Bez predrasuda
    • Steam
Odg: Lista odigranih igara 2018.
« Odgovori #3 : 27. Prosinac, 2017., 10:42 »
PC:


Football manager 2017 (70/100)
45h+
Tek nedavno počeo igrati, odbijam uzet novi zbog premalih razlika. Igra je standard uz par taktičkih izmjena. Nisam previše oduševljen sve mi je i dalje na istu šprancu. Ipak kada imam manjak vremena i želim slušat glazbu i nešto igrat onda najčešće upalim FM. Nekakav solidni prosjek za ljubitelje FM-a i super je stvar što postoje svi transferi koje radi community koji je dosta jak u ovoj franšizi.


--------------------
Trenutno se igra: Dying Light (co-op ponovni prelazak), Assassin's Creed: Origins
--------------------

PS4:

UFC 2 (72/100)

Nakon što sam pomeo pod sa svojim debelim i ružnim borcem te osvojio UFC pojas i obranio ga nebrojeno puta vrijeme je za okačiti rukavice o klin... Igra zahtjeva neko određeno vrijeme učenja jer teško je fokusirati se samo na jednu vrstu borbe (stand up, clinch, gorund, submission, itd.) i očekivati redovne pobjede. Problem je isto i nerealnosti. Udarim lika 150 puta u glavu on samo zatetura i to je to. U 1/50 borbi će biti dovolno na taj način ga nokautirati dok u svim drugim borbama zahtjeva i rušenje na pod i još hrpu drugih stvari. Čak ni Mirkova lijevica ne šalje ekipu na groblje...  :hiha2: 


Uncharted 3: Drake's Deception (53/100)
Jedna od najlošijih igara i ekskluziva na mojoj konzoli... Sve je na isti kalup od prvog nastavka, gameplay i napucavanje je izuzetno loše, istraživanje je nezanimljivo u linearnim levelima. Kao jako loša kopija Tomb Raider-a samo s mušklim likom u glavnoj ulozi. Strašno sam razočaran serijalom do sada i nadam se da će četvorka biti pun pogodak i isprati gorak okus iz usta...


Kingdom Hearts: Birth by Sleep (67/100)
Jedan od lošijih frakcija navedene igre... Mogućnost igranja s 3 lika i različiti pogledi na priču imaju svojih prednosti, ali i ogromnih mana. Kretanje svaki put s novim likom iz nule, ponovno učenje skillova, grindanje, prolaženje kroz identične staze samo drukčije ispričane stvari u animacijama.
Kao fan serijala nisam previše zadovoljan jer svaka kampanja se može proći za cca 8h, a ponovno leveliranje i muka oko svakog lika je definitivno previše.


Uncharted 4: A Thief's End (60/100)
Definitvno najbolji dio serijala uz puno više animacija, priče i ostalih sitnica koje čine igru boljom. Mehanika same igre mi je i dalje loša, igra mi je isprazna, no ima svoje momente u kojima zna zasjati. Najveća pozitiva je što sam odigrao sada cijeli serijal i više ga ne moram gledati  :hiha: 


Kingdom Hearts HD: Dream Drop Distance (72/100)
Konačno nastavak koji se vraća originalnoj postavi likova. Ponovno ima recikliranja i drukčije posloženih lvl-a, no recimo od novih su zabavni 3 mušketira, zvonar i naravno drugačiji pogled na priču i njeno širenje dalje. Još su nam preostale 2 igre do izlaska Kingodm Hearts 3 koji se kod nas doma s veseljem očekuje!


Knack (53/100)
Realno, ovo bi bila prava dosada da nije bilo coopa koji je također strašno loše složen. Nije to u pravom smislu ikakav coop nego dodan na brzinu. Gdje se sve vrti oko glavnog igrača (kontroler 1) a drugi može umirati koliko želi, nestaje s jednog kraja mape kako bi se pojavio pokraj glavnog lika, ne može sam napredovati u slijedeći sekvencu, nestaje u animacijama, itd. OK igra za početak ove konzole, no u sadašnje vrijeme je čista koma...


Everybody's gone to the rapture (90/100)
Jedna od najboljih igara ovog tipa. Konačno walking simulator koji je daleko od dosadnog. Jednostavno savršenstvo prikaza realnog grada u Engleskoj. Prekrasna priroda, kuće, pubovi, specifične crvene govornice, itd. Igra je generator screenshotova i zaista mi služi za opuštanje te ju planiram ponovno odigrati koji puta bez obzira na osvojenu platinu. Svi su nestali, no kamo?!? E, to morate otkriti kroz istraživanje i hodanje, slušanje radio zapisa, telefonskih razgovora, itd.




--------------------
Trenutno se igra: Gran Turismo Sport, FIFA 18, MGS: V
--------------------

PS Vita:

Bastion (75/100)
Inače nisam neki ljubitelj indie igara, ali ova igra je jako dobra za Vitu ili općenito za neku handheld konzolu. Priča je intrigantna, no nedovoljno "ispričana" kroz gameplay ili ono malo animacija i naracija koje postoje. Nije mi se dalo dublje ulaziti u priču, a sam gameplay je isključivo vezan za sustav borbe i nadogradnje oružja koja su zaista napravljena raznoliko i vidi se ogromna razlika između istih. Zamjerka oko oružja je ta što realno gledajući igra me ne sili na mijenjanje oružja nego mogu sve preći s jednom vrstom oružja...


Broken Sword 5: The Serpent's Curse (83/100)
Jedna od najboljih avantura koje sam odigrao u zadnje vrijeme. Idealno joj paše touch control i igra se bez ijedne tipke kao takve. Priča je zanimljiva, puna humora, nije zamorna. Neke zagonetke su prelagane, dok za par njih treba puno vremena pa mi se čini da nisu najbolje izbalansirali taj sistem. Nije mi logično da za većinu zagonetki mi treba 2 minute, a za njih 3-4 mi treba 2h. No priča je genijalna, zanimljiva i dobro ispričana.


Psycho-pass: mandatory happiness (35/100)
Sad mi je jasno zašto su nam besplatno dali igru. OK, vizualna novela, čak zanimljiv setting, ali stalno je sve statično, u većini slučajeva ne postoji niti opcija odabira kojim putem krenuti. Dosta loše ispričana priča, mislim da će ovo biti najgora ovogodišnja igra koju sam jedva završio. Jedina satisfakcija je bila obrisati ovo i osloboditi memoriju za neke nove igre.


Metal Gear Solid 2: Sons of Liberty HD (95/100)
Jedna od najboljih igara koja je izašla iz studia Hida Kojime. Ako računamo koje godine je rađena i kako se drži (čak i originalna verzija koja nije HD) igra je remekdjelo! Od mogućnosti zastrašivanja i zaustavljanja stražara, uništavanja njihovog načina komunikacije i poziva u pomoć, različiti posteri i perverzarije. Jednostavno za ljubitelje MGS serijala ova igra je must have i tu nema govora. Toliko sitnica koje su ubačene u ovu igru me i dan danas iznenađuju i novije igre nemaju ni dan danas takve stvari koje su za MGS 2 potpuno normalne. Tko nije igrao - nek se pokrije ušima  :mrgreen: 


Metal Gear Solid 3: Snake Eather HD (97/100)
Vrhunska špijunsko-stealth igra koja se ovog puta prebacuje u ne tako davnu 1964. s izmijenjenom prošlosti. Fora je u tome što nema modernih gadgeta i čuda poput radara i mape koja bi bila stalno prisutna na ekranu. Danas kada dosta igara omogućava isključivanje HUD-a s takvim čudima - tada kada je igra izašla nije ih bilo. Isto tako shema oko korištenja različitih maskirnih uniformi i boja za lice kako bi se jednostavnije sakrio od neprijatelja. Moguće je pojesti sve životinje, povrće, voće uz Snakea koji gunđa (ili čak povraća) ako mu nešto ne valja, pa sve do zabavnih komentara kada mu je nešto dobro. Liječenje se također odvija u posebnom menu-u gdje recimo ranu od metka morate "obraditi" na način da s nožem uklonite zrno, dezinficirate ranu, zamotate sve zavojem. Tu je još hrpetina sitnih detalja u koje ne mogu više ulaziti, a da ne kažem koliko je priča i gameplay sam po sebi imerzivan.


Uncanny Valley (43/100)
Pikselizirana indie igra koja zapravo nema što puno za ponuditi. Radnja se razvija stašno sporo, a opet povremeno i prebrzo. Igra ima više završetaka no i kada dobijem određeni završetak ne znam zašto sam upravo njega dobio... Možda jednom ponovno dam priliku ovoj igri, ali trenutno mi je jako nisko na popisu... Noćni čuvar kojem se stalno spava i koji, realno, nema vremena istraživati što se događa oko njega na poslu i pati od noćnih mora... :(

--------------------
Trenutno se igra: Grand Kingdom, Need for speed
--------------------
« Zadnja izmjena: 23. Ožujak, 2018., 07:40 Hrv4tin4 »

Odg: Lista odigranih igara 2018.
« Odgovori #4 : 27. Prosinac, 2017., 11:47 »
Platforma: PC

Never Alone (Kisima Ingitchuna) (85/100)
Simpatični platformer u kojom se upravlja sa djevojčicom i lisicom. Gameplay i kontrole su dosta jednostavne i lako se za priviknuti. Zagonetke koje se u igri pojavljuju su fora i nije ih problem riješiti. Oko nekih zagonetki sam se morao malo potruditi, ali sve u svemu mi nisu oduzele puno vremena. Najbolji dio u igri mi je bio skupljanje insightsa. U njima se mogu saznati razne informacije o životu plemena Iñupiat. Njihov pogled na život, radne navike i zajedništvo. Volim dokumentarce  i za mene je to bio uvjerljivo najbolji dio igre. Jedini minus mi je predstavljalo to što mi sami gameplay nije bio dovoljno izazovan, ai kontrole su me znalo malo namučiti, ali to je zapravo zanemarivo.

Life is Strange - Complete Season (90/100)
Igra u stilu Telltale igara. Kopija? O ne ne. Ovdje se ima osjećaj o posljedicama odluka. Svaka odluka se treba dobro razmotriti. Priča se svodi na svakodnevan život u malom mjestu koji se zove Arcadia Bay, ali priča je izvedena na zanimljiv i kreativan način. Govori o prijateljstvu i o tome kako svaka odluka ima utjecaj na ne samo naš život, nego i na sve ljude koji nas okružuju. Humora ne fali. Igra koja vas raznježi i nasmije. Muzika odnosno soundtrack u igru je odlično izveden i zbilja se može uživati u tom segmentu. Karakteri su dobro razrađeni i može se uživjeti u ulogu detektiva. S obzirom da odluke imaju utjecaja možda poželite bar još jednom odigrati igru, pa da promijenite neke odluke..

NBA 2K17 (80/100)
S obzirom da kasnim par mjeseci sa unošenjem osvrta neće biti najvjerodostojniji i najsvježiji osvrt..
Igra ima svoj kvalitet i dozu zabave. Nudi pregršt blještavila, efekata, animacija i povuče vas u svoj svijet. Ima određenih izmjena u odnošnju na prijašnju verziju igre, no ne osjeti se neka velika promjena. Gameplay je unaprijeđen, te ima određenih izmjena i oko same "šminke" u igri.  MyCAREER sam najviše vremena proveo igrajući, te i u njemu ima određenih promjena.  MyCAREER i drugi načini igranja pružaju svoj vid zabave, ali nakon 1-2 sezone će postati zamorno jer se sve isto ponavlja. Velikim fanovima košarke, NBA lige, te osobito onima koji su vjerni igrači, ove navedene stavke vjerojatno neće smetati, ali određena repetativnost se definitivno osjeti nakon dužeg igranja.

Marie's Room (90/100)
Ako vam se svidio Life is Strange onda nema nikakvog razloga da zaobiđete Marie's Room. Besplatna je na steamu i jako je kratka. Možete je bez problema odigrati za sat vremena, ali ako želite sve moguće istražiti vam možda uzme za nijansu više vremena. Ima zanimljivu priču, opuštajući soundtrack, a i grafika je na razini. Jedinu zamjerka je što nema opcije za spremanje igre, tako da jednom kad počnete igru je trebate i završiti. Sva sreća igra traje kratko.

Mafia III (75/100)
Trenutno sam još uvijek u fazi prelaženja, no pošto sam dobar dio prešao ću podijeliti trenutne dojmove..
Zaista je postojao ogroman potencijal koji nažalost nije ispunjen. Soundtrack je definitivno najjači dio igre. Užitak je voziti  sportsko auto i slušati neki klasik. Na svakoj radio stanici ima pregršt kvalitetne muzike. Priča je sasvim dobro odrađena u ovakvoj igri, ali uistinu mi se čini da je falio osjećaj kreativnosti prilikom osmišljavanja misija jer se vrlo brzo dobije osjećaj da se sve svodi na to da se ubija x osoba i da se nastavi dalje (grindanje). Ista stvar vrijedi i kod nekih sporednih misija i kod vožnje kamiona. Imaju čak i utrke u igri i one su sasvim korektno odrađene. Nažalost ne postoji opcija spremanja željenog auta u garažu, ali barem možete naručiti auto i dostavi ga se naravno besplatno. Ima još drugih raznih zanimljivih opcija koje se mogu otključavati tijekom prelaženje igre.  Sami gameplay je ok i nisam osjetio neke probleme prilikom vožnje ili napucavanja. Grafika je s obzirom na tražene zahtjeve mogla biti kvalitetnija, a vrijedi spomenuti i da skoro 2 godine nakon izlaska se još uvijek mogu pronaći poneki bugovi.

FlatOut (83/100)
Kasnim preko 10 godina s odigravanjem, ali s obzirom da sam u prošlosti igrao dosta igara ovakvog tipa smatram da će moj osvrt biti objektivan...
Čim upalite igru znate na što se bazira, a to je zabava. Nudi ludu dozu zabave i destrukciju. Muzika nije nešto što bih ja inače slušao, ali ovdje savršeno odgovara. Toliko mi se uvukla pod uši da čak razmišljam poći provjeriti o kojim se sve pjesmama zapravo radi! Grafički dio je sasvim ok odrađen i smatram da se i u 2018. godini sasvim dobro drži. Career mode nije previše dug, ali je dovoljno izazovan. Svodi se na prelazak bronze, pa potom prelazak silver i naposljetku zadnji dio je gold. Odabrani auto možete uređivati - tunirati. Naglasak - to nema nikakve veze s vanjskim izgledom! Toga u ovoj igri nema. Uređeni auto s dodacima je osjetno ugodnije voziti i svaki kupljeni dodatak čini razliku. Staze se mogu ponavljati stoga vaš rezultat ne mora biti konačan jer uvijek možete ponoviti stazu. Izbor auta je sasvim ok. Nema previše, a ni premalo. Dodatni modovi "bonusi" u igri nisu dovoljno zanimljivi za moj ukus. Imate bonusa gdje možete ostvarivati skokove, pa imate čak i čuveni destruction derby. Svakako je dobro da su tu, ali meni osobno nisu bili dovoljni privlačni i nisam se zadržavao previše na njima. Sve u svemu, ovo je zabavna igra u kojoj se možete trkati i lupati s drugim autima, te uživati u muzici,. Nakon nekog vremena shvatite da su staze poprilično slične, a dodatni sadržaji vas ne privlače dovoljno da igru nastavite konstantno igrati.
« Zadnja izmjena: 01. Rujan, 2018., 16:43 Raskoljnikov »

Odg: Lista odigranih igara 2018.
« Odgovori #5 : 27. Prosinac, 2017., 16:30 »
Wolfenstein II: The New Colossus - Dosta sam uživao u sakačenju zlih nacista u najboljem segmentu igre kroz mehaniku pucanja, ali ostao je dojam da ovom nastavku nešto fali, nešto da doista bude kolosalan. Igra je kraća od NO, ne pruža baš puno protivnika ni zanimljivih lokacija (Osim Ausmerzera) te nas dosta puta i vraća na iste lokacije. Akcije definitivno ne fali, no kao da je njen intenzitet umanjen i to se osjeti kroz dosta praznog hoda i previše cut scena. Blackowicza tradicijski prati Tarantinovska eksplozivnost no ovaj puta su mi nekako prešli sve pragove apsurda s odrezanim glavama i  preblizu ispaljenim atomskim bombama. Dobar FPS, ali nekako slab nastavak. 8/10

Sudden Strike 4 - SS je opet uspio u prikazu realnog ratovanja i najpoznatijih bitaka drugog svj. rata kroz Rusku, Njemačku i kampanju saveznika, a Road to Dunkirk DLC nudi dodatne 4 misije vezane za najveće povlačenje saveznika u ratu. Fokusiran na upravljanje manjeg broja jedinica gameplay predstavlja čistokrvni RTS bez zamaranja sa izgradnjom infrastrukture, avijacije itd. Treba paziti na svaku jedinicu jer su pojačanja vrlo ograničena. Najpoznatije operacije su prikazane odlično, a iako je skirmish oskudan, naslov je otvoren prema modanju i MP-u. 8/10

Call od Duty: WWII - Grafička i zvučna poslastica prikazuje krvavu svakodnevnicu jednog voda od dana D pa do kraja rata u Europi, klasično s previše Američkog patriotizma. Striktno linearna kampanja ima svojih mana poput dosadnih QTE ali je zadovoljavajuća. Priča koja se usko drži jednog voda ostavlja dojam živosti i prijateljstva između likova koji su opterečeni velikim stresom i strahom. No, koliko kampanja ima dobrih strana toliko se može i grditi. Osim što je iznimno kratka tu je onaj neotarasivi "COD osjećaj" da je naš lik Chuck Norris koji mora počistiti cijelu diviziju Njemaca, dok suborci smetaju, iskaču pred nišan i humoristično primaju svu kišu metaka, ali ne umiru jer igraju ulogu u idućoj sceni. Čak i malo poklonjena ocjena. 8/10

Uncharted: The Nathan Drake Collection (PS4) - Ne mogu baš izjaviti da mi je Drake postao jedan od najomiljenih likova virtualnih svjetova, ali lopovska dobričina definitivno ima šarma. Svoje korijene čupa iz Tomb Raidera i Indiane Jonesa i čini njihov savršeni spoj kroz gameplay koji varira od napucavanja, platforminga, istraživanja te rješavanja lakših prostornih zagonetki uz povremenu vratolomnu akcijsku sekvencu. Iako su glavni likovi i negativci solidan klišej baš u maniri Indya, vrckavom Drakeu i ostatku ekipe ne fali humora, smart ass izjava, a ni borbi protiv nadnaravnih kletvi vezanih za drevna blaga i grobnice. Remasterirana trilogija je stala uz bok vremenu i izgleda grafički i više nego solidno, ali svaki dio kao da je prenio i svoje boljke. Kad se proguta dosta loše napucavanje ova avantura nabijena akcijom dio spada u must play kategoriju. Igra i njen glavni lik nisu za svakoga, ali sada vidim zašto je Nateu teško odoljeti. Maestralan soundtrack. 8.5/10

Crash Bandicoot N'sane Trilogy (PS4) - Dobri stari Crash je dobio svoj novi imidž i mene primorao na kupnju konzole. Bez obzira što je trenutno populariziran pojam remaster i što kompanije udaraju po našim novčanicima kroz našu nostalgiju "novi" Crash me jako zabavio. Treba malo privikavanja na kontrole, ali nakon nekog vremena se igrač navikne i na taj čudni kratki "delay". Igra nudi puno zabave no traži dosta preciznosti i upornosti. Možda ima malo drugačiji "feel" nego kad smo bili klinci i nekako mi je prvi dio tada bio lakši, ali ovo je isplativi i dugotrajni platformerski biser. 9/10

Mass Effect: Andromeda - Veliki fan originala poput mene je ovo morao odigrati i nažalost ostao je razočaran iako ne i frustriran kao i većina drugih igrača. Moje nezadovoljstvo nema veze s lošim animacijama lica ili trčanja, doduše imao sam par urnebesnih zbugovanih scena. Ono što mi smeta je to da Bioware kao i sa zadnjom DA igrom ne uspjeva dostaviti ništa što bi bilo više od prosječnog. Kao i svijetovi u zadnjoj igri, planeti su sto puta viđena priča, po jedan klasično ledeni, vatreni, pustinjski, predivne animacije leta kroz sustave vrlo brzo dosade i traju predugo, side questova ima doslovno stotine i svi su dosadni, da ne spominjem namjerno prešetavanje između sustava pri rješavanju istih. Priča je donekle zanimljiva ali nije mi baš sjela, kao ni glavni negativac i neprijatelji, nezanimljivi ali i nedovoljno iskorišteni. Napucavanje je prelagano, protivnici vrlo glupi. Ekipa na brodu je zabavna, ali nije ni do koljena Garrusu ili ekipi iz originala. Čak i kao ljubitelj tog univerzuma jedva sam se natjerao završiti igru. 7/10 

Heavy Rain (PS4) - Triler, obiteljska drama i akcija u jednom. Svrstava se pod tip "više se gleda a manje se igra" ali Quantic je uspio iskovati napetu dramu ispunjenu uzbudljivim ali i mučnim scenama. Atmosfera je turobna i depresivna ali me pratio osjećaj kao da gledam mix filmova Sedam i Kad jaganjci utihnu. Odličan kraj, pamtljiv soundtrack. Žao mi je što iznenađenje prvog prelaska ne mogu opet iskusiti. Zamjerke padaju na pomalo nespretno kontroliranje likova i na loše izvedenu kameru koja nažalost ima traljavo isprogramiran svoj fiksirani kut gledanja. 8.5/10

Dying Light & The Following (PS4) - Nisam ljubitelj zombie subkulture i priznajem da me čak živciraju tisuće igara i filmova na sličan kalup ali Dl mi je u svojih uvodnih pola sata toliko sjeo da sam s curom nabio preko stotinjak sati i pronašao svaki secret weapon i Easter Egg. Osnovna priča baš i nema dubinu, a zadnja borba sa Raisom je čisto razočaranje. No ono bitno, mehanika sakaćenja hordi zombija je vrlo zabavna a igra nudi od svega pomalo. Vatreno oružje ili hladna modificirana oružja, parkour, izmjena dana i noći koja malo mijenja način igranja, kasnije buggie itd. Following nudi otvoreniji prostor izvan grada uz dosta veliku mapu koja me i ovdje zadržala dugo, te mi je ovdje kraj puno zanimljiviji. Pohvale timu na osvježavanju igre s novi sadržajem i toliko nakon izlaska. 8.5/10

Trackmania Turbo (PS4) - Arkadna trkalica ponudila je solidnu zabavu na kratke staze ali ništa više. Munjevito utrkivanje se zapravo svodi na utrku s štopericom skoro u svim modovima, klasični split screen postoji ali i ljudski protivnik je duh na stazi. Prešao sam veliki dio igre ali na zadnjih 30% previše pretjeruju s nemogućim preprekama i s težinom i čvrsto vjerujem da je za neke staze da se osvoji zlato potreban robot na speedu. 7/10

Hotline Miami (PS4) - Dio mene je dugo odbijao povjerovati da nešto što izgleda kao igra za DOS ili kao ograničeni klon originalnog GTA može biti tako dobro i ovisno. Vrlo jednostavna, ali prokleto dobra igra. Legendarna težina, fenomenalna nabrijavajuća glazba, brza luda akcija i vremenski iskidana priča koja mi kao ni jedna igra dosad nije stavljala toliko WTF upitnika nad glavom. Mini LSD trip koji odiše duhom neonskih 80-ih dolazi s cijenom pravog novca za sitniš, ali s cijenom bijesa zbog izazovnosti. Prokleta bila vrata. I cucki. 9/10

Uncharted 4: A Thief's End (PS4) - Završetak Nateove avanture ispričan kroz predivnu grafiku i impresivne cut scene. Moram priznati da mi se svidjela priča oko brata i kako su sklepali kraj vratolomnih pustolovina. Igra uspjeva zadiviti na momente, najviše svojim prekrasnim fotografskim panoramama, ali sve ostalo je isti recept. Napucavanje, parkour i penjanje (možda i previše platforminga), istraživanje, random pissed off thief koji ih zna iz prošlosti i pokoja zagonetka. Jako sumnjam da bi neke piratske zamke odoljele zubu vremena, a zagonetkama fali malo izazovnosti. Možda ima previše ljigavih trenutaka između Natea i žene, ali sve u svemu drago mi je da je ovoga puta nije bilo nadnaravnih bića i da mi je Rafe dosta sjeo kao main bad guy te najbitnije da je okršaj s njim na kraju izazovan i atraktivan. 8.5/10

Planetary Annihilation - RTS naslov koji stoji dobrih 3-4 godine u prašini Steam biblioteke došao je na svoj red. Strategija bazirana na brzoj izgradnji baze i jedinica i osvajanje ne samo planete (mape) nego cijelog sustava. Zanimljiv je način širenja po planetima i iako se radi o izometrijskoj strategiji cijela mapa je smještena u potpuni 3D prostor pa ponekad kretanje kamere zna bit konfuzno, a skakanje između planeta zna izmamiti opasan FPS drop. U nekim aspektima je čista kopija igara tipa Supreme Commander, no zabavila me na neko vrijeme. AI protivnik zna biti nemilosrdan. 7.5/10

PES 2018 (PC & PS4) - Bolja grafika, bolja igrivost, realniji sudari i uzimanje lopte, realnije kretnje, konačno lijep i usporen replay pogotka itd. Vidi se da je KONAMI poradio i uzeo FIFU ne kao rivala nego kao uzor da popravi neke stvari u svojoj igri. Nakon iznimno velikog broja utakmica,sezona offline i online na kompu i na konzoli što solo ili s frendom mislim da sam kompetentan suditi nakon duljeg vremena neigranja bilo kojeg PES-a. I osobno vrlo mi se svidio ovaj nogomet. Naravno i dalje se dogodi neki čudan ulazak dijelova tijela u drugog igrača, ludi izlazak golmana ili ne suđenje čistog prekršaja, čak bi rekao nepošteno na višim razinama težine ali s obzirom kako prolazi novo izdanje PES-a bojim se da je ovo možda zadnji dobar PES i drago mi je da je našao svoje mjesto u kolekciji u sklopu velikog popusta.I dalje loši izbornici i slab soundtrack. 8/10.



« Zadnja izmjena: 15. Listopad, 2018., 22:40 malimicek »
Lista odigranih:2014,2015,2016,2017

*

Adam Jensen

  • *****
  • 1980
  • i didn't ASK fOr this
Odg: Lista odigranih igara 2018.
« Odgovori #6 : 27. Prosinac, 2017., 16:57 »
The Witcher 3: Wild Hunt
Vrhunska igra u svim segmentima, jedina mana je nedovoljno izazovan gameplay te boss protivnici koji, osim što su neizazovni, nisu ni pretjerano interesantni. Ipak taj ogromni, prekrasni, "živi" svijet koji te uvuče u sebe, priča i uvjerljivi likovi, combat, audio-vizuelne karakteristike i sve ostalo je dovoljno dobro da ova igretina dobije zasluženi epitet jedne od najboljih igara ikada.
97

Assassin's Creed III
Ne pamtim kada sam se ovoliko dosađivao igrajući neku igru. AC igre su nakon dvojke u padu gdje je svaki nastavak gori od prethodnog pa tako je AC sa trećim nastavkom dotakao dno. Igra fejla u svim segmentima: gameplay je standardno za ovaj serijal neizazovan i jedino ćeš zaginut ako se zajebaješ; priča je neinspirativna a, subjektivno, ni setting inače uvijek najjača karika ovih igara mi nije pretjerano zanimljiv (kasniji Pariz i London će pretpostavljam biti još lošiji). Da ne bude da samo pljujem, ima i par dobrih stvari u igri: tu su dvije dobre pjesme iz soundtracka, Haytham je cool lik i šteta što nisu razvili odnos njega i Connora (u jednoj misiji se nešto počelo dešavat po tom pitanju i to mi je najbolji dio igre), čini mi se da DLC Tirany of King Washington nije loš, ako ništa jer ima piramidu ali ipak mislim da sama piramida nije vrijedna toga pa ga nisam igrao. OK, jedna manje, još četiri ostale do Originsa  :mrgreen:.
70

Igra se: Far Cry 4, PUBG
« Zadnja izmjena: 01. Svibanj, 2018., 08:06 Adam Jensen »

*

9mlg9

  • ****
  • 1132
Odg: Lista odigranih igara 2018.
« Odgovori #7 : 27. Prosinac, 2017., 17:51 »
PC

1. 8bitboy 25/100

Mislio sam odigrati jednog malog slatkog platformera pa nabaciti recenziju. Krivo sam mislio. Loš klon Super Marija. Od današnjih platformera ipak očekujem malo više, malo bolje, a ne da su kontrole, skokovi i pucanje gori nego u Super Mariju otprije 25 godina. Odigrao 10 minuta, 4 levela i to mi je bilo previše. Dizajn je bezveze, imerzija ne postoji, glazba srednja žalost i ni po čemu pamtljiva. Sve u svemu, loš platformer.

2. Mafia 3 i Mafia 3: Sign of the Times 82/100

Upravo sam je završio prije 5 minuta pa još vruć pišem dojam. Euro Truck Simulator je... Pardon, Mafia 3. Dakle, odigrao sam je u 48 sati, skupa s ovim jednim DLC-jem. Priča je super, soundtrack je odličan, sistem reketarenja i svega, ma odlično. Ali.... Igra je vani 18 mjeseci. Bugovi su i dalje tu. Nevidljive zgrade. Nepostojeće misije i dalje na minimapi. Igra mi se srušila desetak puta što je više od PUBG dok je bio u early accessu, što mi je stvarno neoprostivo. Nadalje, dobio sam žulj na prstu koji mi ide na tipku W jer su misije vožnje kamiona predugačke i prečeste, mislim da se reketarenje moglo bolje napraviti.
Sve u svemu, odlična zamisao, dosta loša egzekucija igre. Jako mi je žao, priča je super, scenarij je vrhunski, ali tak neke sitnice.... E da, u nekim cut scenama Lincoln ima svoju default odjeću, u nekima ima ono što sam mu ja obukao, baš nikakve logike... Sve u svemu, bolje da su se držali Mafia 2 recepta. Ovo se baš vidi da su išli raditi kopiju GTA and failed miserably. TL;DR odlična ideja, slabo odrađeno.

3. Vertiginious golf 65/100

Možda je 65/100 malo okrutno. Igra je ok... Ali samo to, ok. Od mini golfa očekujem da bude zabavan, ovo me nije zabavilo. Držalo me jedva pola sata i to je sve. Očekivao sam više zabave, more-less.

4. R.I.P.D.: The Game 0/100
Na stranu što je igra isključivi multiplayer pa je tu razočarala, kriminalno izgleda, pucanje je loše, a igrača nema, problem je što - igra ne radi :D Probao sam pokrenuti 20 puta sve moguće modove, crasha se na Windows 10 ko luda. Za igru koja nije toliko stara, fakat razočaravajuće. Šteta, film je bio zabavan.
« Zadnja izmjena: 05. Svibanj, 2018., 08:41 9mlg9 »

*

Deyo22

  • **
  • 493
Odg: Lista odigranih igara 2018.
« Odgovori #8 : 01. Siječanj, 2018., 11:17 »
Star Wars: Battlefront II  75/100

Kampanja kratka, dobro osmišljena, ali s nekim nepotrebnim stvarima koje su tu samo da zadovolje fanove. Multiplayer sasvim solidan. Okej mape, dobre klase, puno modova igre. Multiplayer dugovječan, grafički prekrasno, još ako ste fan kao ja, sasvim solidna igra.

Batman: Telltale series 70/100

Klasična TT igra u Batman univerzumu, storytelling okej, mini sekvence neizazovne, ali zabavne, jedino je odabir negativaca mogao biti bolji. Super igra za ljubitelje Batmana, a i lagana platina naravno  :D

Metal Gear Solid V: The phantom pain 90/100

Drugačije iskustvo od ostalih MGS igara, ali i dalje Kojimino djelo, a čovjek je genije. Mnogi nisu zadovoljni igrom u usporedbi na ostale Metal Gear igre, ali meni je sjela. U današnjem trendu open world igara, Kojima je to odlično implementirao u MGS, priča dobra, gomila dodatnog sadržaja (činjenica da imam 50-ak sati, a na 50% side ops misija sam dovoljno govori), prisutni stari likovi, kao i neki zanimljivi novi, sve u svemu nije razočaralo, ali nisam ni sumnjao da hoće.

Ratchet & Clank 2016 70/100

Super igra za opuštanje nakon naporno dana kada niste u elementu za duboke priče i likove. Simpatično, eksplozivno, skupljanje in game karata, zanimljiv upgrade oružja. Stvarno sam uživao. Igra je doduše dosta kratka, ali naon završetka tu je challange mode koji je nekakva vrsta new game + mode-a što je svakako vrijedno još jednog prolaza, ako ništa drugo onda zbog full upgrade-a oružja. Preporučam za opuštanje kada vam je jedino do toga da "pustite mozak na pašu".

Pokemon: Omega Ruby 80/100

Kao moje prvo ozbiljnije 3DS iskustvo izabrao sam Pokemone što zbog nostalgije, što zbog toga što sam upoznat s konceptom. Ovo je klasično Pokemon iskustvo u novom ruhu. Igra je klasični RPG u Pokemon svijetu. Priča sama po sebi nije ništa posebno, no gomila tajni, online sadržaja i naravno Pokemona čine ovu igru zabavnim iskustvom vrijednim nekih 40-ak sati igre. 3D efekat u igri ne čini ništa posebno ( moguće je aktivirati unutar borbi i cutscena ) no svejedno je cool efekat. Preporuka za svakog Poke fana ( i tako ste ju odigrali  ;) )

« Zadnja izmjena: 31. Ožujak, 2018., 17:16 Deyo22 »

Odg: Lista odigranih igara 2018.
« Odgovori #9 : 01. Siječanj, 2018., 11:26 »
Celeste - 4/5
Celeste mi je ušao kao jedan od dražih 2d platformera koje sam igrao. Priča i likovi su simpatični, pixel art je solidan, ali najbolji dio je gameplay koji svakim levelom postaje bogatiji i teži.

Resident Evil 4 - 5/5
Ne znam zašto prije nisam igrao ovu igru, ali drago mi je da sam je barem sad riješio. Level design je ispred svog vremena i vidi se da je igra bila influenca mnogim današnjim akcijskim naslovima. Također mi se sviđa kamera i napucavanje koje je jako dobro napravljeno za survival horror naslov.

Uncharted 4: A Thief's End - 5/5
Odličan završetak Uncharted franšize.

Bloodborne - 5/5
Apsolutno sve mi se sviđa u igri. Agresivan gameplay koji tjera igrača da napada, a ne da samo bježi iza štita. Svijet je zanimljiv za istraživanje i sviđa mi se gotički stil. Jedina mala zamjerka u odnosu na Dark Soulsu su blood vialsi koji se moraju "grindat"

Infamous Second Son - 2/5
Igra dobiva dvicu jedino zbog grafike koja odlično izgleda. Gameplay je mlak sa svojim očajnim combatom za kojeg stvarno ne kužim kako su ga mogli toliko failat. Priča je tek toliko stavljena, čak je ispodprosječna za neki superhero film.

God of War: Chains of Olympus - 3/5
Sasvim u redu God of War naslov, iako se osjeti downgrade zbog konzole na kojem je izašla

God of War: Ghost of Sparta - 3/5
Isti kao i Chains of Olympus, možda mrvicu zanimljivi i ima dobar final boss.

Beyond Two Souls - 2.5/5
Igra koja se cijela bazira na priči ima tek ok priču, ali sve već nekako prožvakane teme.
« Zadnja izmjena: 19. Svibanj, 2018., 07:51 mile159 »

Odg: Lista odigranih igara 2018.
« Odgovori #10 : 01. Siječanj, 2018., 12:16 »
12 Labours of Hercules VI: Race for Olympus (Platinum Edition) [70/100]
Herculesova priča se nastavlja dalje sa šestim nastavkom. Riječ je o tipičnoj time management igri u kojoj treba prikupljati resurse i doći do izlaza levela. Igra je baš opuštajuća i pogodna je za sve uzraste. Grafika je simpatično odrađena i to je ono što igru gura. U igri ima ukupno 56 level koji zauzimaju cijeli ekran. Dakle, nema micanja ekrana što je samo pozitivno u ovoj igri. Nažalost, nekih pomaka u gameplayu u odnosu na prethodnih pet nastavaka nema - što se može protumačiti kao nešto loše, ali ovdje to ne smeta. Veliki minus je u tome što su dodali achievement u kojem se mora napraviti rezultat bolji od developera na svima levelima, dok se to do sada moralo napraviti na samo njih 10.

12 Labours of Hercules VII: Fleecing the Fleece (Platinum Edition) [55/100]
Još jedan nastavak Herculesove sage koji ne donosi ništa novog u gameplayju. Nadam se da više neće biti novih nastavaka u kojima neće biti ničeg novog. Jedino je grafika prihvatljiva i opuštajuća. Dok su se prije achievementi mogli pokupiti bez većih problema s normalnim odigravanjem, developeri su ih sada značajno pooštrili s naglaskom na trošenje vremena kako bi se pronašla bolja kombinacija razvoja i završavanja levela od njihove.

Assassin's Creed III [65/100]
Mada mi je ovo prvi AC, očekivao sam nešto više od igre. Igra je dobro počela s akcijom u kazalištu, pa onda bijeg na novi kontinent, prijelaz na novog glavnog lika, ali sve nakon toga je meh i ništa posebno. U početku sam se divio jahanju na konju, ali ubrzo se shvati da konj zapinje skoro svugdje. Skakanje u vodu s bilo koje visine je izvedeno kao mini-zaron od pola metra. Putovanje s jedne lokacije na drugu je zamorno i dugotrajno. Bitka je izvedena ok, ali to može bolje. Sam parkour je onak jer mi je ponekad lik odlazio i skakao gdje nisam htio (to je možda do moje vještine). Priča u cjelini je isto tako-tako. Nisam je baš pohvatao, najvjerojatnije zbog činjenice da sam kretao od trećeg dijela, ali sam uspio spasiti svijet. Od najavljenih "povijesnih" bitaka sam također očekivao nešto više. Sve u svemu očekivao sam nešto bolje od Assassin Creeda.

Assassin's Creed IV [80/100]
Puno bolji AC nego III. Priča je puno zanimljivija. Misije su daleko raznovrsnije. Ima se svašta za raditi. Pravo je osvježenje vožnja brodom. To je ono što je nedostajalo u trećem dijelu gdje mi je sve bilo nekako monotono. Također, sviđa mi se i novi sustav nadogradnje lika i broda koji su uveli. Uglavnom, ovo je značajno nadograđena verzija trojke. Neke stvari su značajno popravili dok su neki nedostaci ostali. Sve u svemu, u redu igra.

Crazy Machines 3 [57/100]
Zanimljiva logička igra u kojoj treba složiti zagonetku da se proradi određena "luda mašina". Nažalost, zanimljiv koncept remete raznorazna ograničenja u vidu gdje se mogu stavljati objekti, kod određenih levela vrijedi jedan koncept interakcije s objektom, a na drugom levelu drugi, itd. Postoje još dodatne mini-igre koje nisu toliko teške koliko su kontrole nespretne. Postoji mogućnost da korisnik sam radi svoje zagonetke, ali sam od toga odmah odustao jer sučelje nije user-friendly i nigdje ne postoje upute kako to točno sve složiti da funkcionira. Očigledno s time imaju problema i ostali igrači jer sam ipak to uspio napraviti i za to dobiti achivement koji je osvojilo manje od 1% igrača (bravo za mene!). Zahvala Hrv4tin4-u na sponzorstvu igre!

Doom [60/100]
Ovo je jedna od igara na kojima je upozorenje o vrtoglavici i ostalim sličnim bolestima nužna. Čak mi je bilo pomalo zlo dok sam čitao to obavijest na početku igre (na više jezika). Također, ovo je novi nastavak u legendarnom serijalu, a koji se referira samo kao Doom (preciznije bi bilo Doom 4 ili Doom (2016)). Nema se tu što puno reći, neprestana akcija s puno pucanja. Izvođenje je veoma glatko i fluidno zahvaljujući određenim trikovima poput slabije modeliranih zidova i tome slično. Za razliku od toga modeli neprijatelja su dobro napravljeni. Samo pucanje je ok, ali ništa više od toga. Nekako mi osjećaj pucanja baš ne leži, nekako mi je "umjetan". Uveli su i tzv. "glory kills" gdje se neprijatelji riješavaju fizičkim prisnim potezom. Kod slabijih neprijatelja moguće je "spamati" tipku za te "killeve", ali onda animacije nisu tako glatke nego se skače s jednog na drugog neprijatelja veoma brzo. Prebrzo. I tu dolazimo do problema s početka priče. Doom je jednostavno prebrz. Moraš se kretati inače si gotov. U multiplayeru niti ne znam od koga i kako sam poginuo. Čak niti ne znam što ponekad treba raditi (loptu ubaciti kroz tuđi krug?) jer se u svemu tome izgubim. Jednostavno je to sve prebrzo i nepregledno za mene. Također, dizajn levela u singleplayeru je bezvezan. Ogromni leveli u kojima se redovito gubio. Sve se svodi na to da te igra zatvori na određeno područje (kao "lock down") i onda dolaze neprijatelji. Dok ih sve ne riješiš nema dalje. I tako sve do kraja igre. Uopće nemaš poticaj da odigraš igru još jednom. Treba istaknuti da je glazba bolji dio igre. Usprkos tome, igra mi nije baš sjela i zbog toga tako loša ocjena od mene.

IHF Handball Challenge 12 [50/100]
Igra je jedna od pionira simulacije rukometa. Zbog toga ima dosta stvari koje treba popeglati i unaprijediti. Kako je izašla prije više godina, ukinuli su i online podršku. Ipak, igra je zabavna za povremeno odigravanje svjetskog prvenstva. Punu recenziju možete pročitati ovdje.

Mafia 2 [85/100]
Igrao sam Mafiju 2 sredinom prošle godine (vidi moju recenziju ovdje), ali sam na Steam Božićnoj rasprodaji 2017 ulovio i 3 dodatna DLC-a (Betrayal of Jimmy, Jimmy's Vendetta, Joe's Adventure), pa sam se vratio ovoj igri. Svaki od ova tri DLC-a se sastoji od tridesetak misija tipa idi tamo i ubij/prebij nekoga te dostavi ovo vozilo. Sve misije se odigravaju u postojećem gradu, a dodatnih animacija uglavnom nema. Stoga priče nisu toliko povezane kao što je to slučaj kod baze igre. Ono što posebno iritira jest policija koja se redovito miješa u "akcije" kad to ne bi trebalo. Sukladno tome, igrač se mora boriti istovremeno protiv gangstera, ali i policije. Ipak, pokazalo se pametnom strategijom da se policija nahuška na gangstere pa se oni pucaju međusobno, a što olakšava posao igraču. U DLC-e je uveden brojač vremena što je malo bezveze, ali je bilo nužno za uvođenje bodova i rang lista. Razočaravajuće je da samo DLC Joe's Adventure pruža mogućnost sakupljanja dodatnih naslovnica Playboya (i to samo njih 17, dok je u glavnoj igri moguće pronaći njih 50). Najgori od tri DLC-a jest Betrayal of Jimmy, a koji prethodi Jimmy's Vendetta, dok se Joe's Adventure izravno nastavlja na glavnu priču, ali gledano s perspektive Joa. Kad sam prošao DLC-e, vratio sam se ponovno prijeći glavnu igru.

Max Payne 3 [80/100]
Savršena priča. Non-stop napeta akcija s odličnom glazbenom podlogom. Atmosfera i osjećanj pucanja je super. Dakako, i "bullet time" je prisutan ovdje. Animacije su super odrađene, ali... Nakon animacija igra vam uvijek prebaci na pištolj mada imate bolje oružje. To napravi i kad u pištolju nemate metaka. Nekoliko puta sam tako legao jer sam pucao na prazno. Kad završite s igrom te ponavljate igru ili idete u neki od arcade modova ove animacije su jako naporne. Naime, nije ih uvijek moguće odmah prekinuti nego se čeka neki nepoznati loading. Igra ima multiplayer, ali nema baš ljudi tamo tako da ga nema. Ipak, svakako moja topla preporuka.

Rage Parking Simulator 2016 [10/100]
Simulacija parkinga u kojoj se upravlja kombinacijom tipkovnice (gas, kočnica) i miša (okretanje volana) kroz 50 levela. Puno puta sam na početku levela odmah slupao auto jer sam zaboravio staviti u prvu brzinu iz rikverca (defaultno je auto u rikvercu).  :fpalm: Treba istaknuti da igra u stvari više nije dostupna na Steamu, ali se achievementi (466) i trade cards i dalje mogu za nju prikupljati. Iskreno govoreći riječ je, u stvari, o običnoj Flash igri (igra je rađena u Unityu enginu) koja čak niti nema opciju/gumbić za izlaz iz igre. Dakle, 5 minuta zabave i idemo dalje.

Sleeping Dogs: Definitive Edition [83/100]
Ova igra bi se mogla opisati kao mješanac Grand Theft Auta i Saints Rowa u Hong Kongu. Ako vam se sviđaju navedeni serijali, onda će vam se zasigurno dopasti i ovaj. Meni se dopao tako jako da sam cijelu igru prešao u 100% iznosu osvojivši svaki achievement (sve sam pokupio!). Doduše, za to mi je trebalo "samo" 49 sati. U početku je bio mali problem voziti se po lijevoj strani, ali nakon nekog vremena igrač se navikne. Grafika nije nešto posebno, ali bez obzira na to - grafička kartica mi je morala raditi punom parom. Ipak nekakvih zastanjkivanja nije bilo. Sve je teklo fluidno, a i borbe su odrađene veoma dobro. Ponekad je kamera nešto problematična. Parkour se mora raditi pod pravim kutom. Vožnja automobila je čista arkada. Pozitivno je da u igri nema lutanja - sve je označeno na mapi grada (otoka), koji nije prevelik, a niti premali. Igra je baš taman i svojim sadržajem i duljinom. Da je trajala nešto duže postala bi dosadna. Topla preporuka svima.

Suicide Guy [15/100]
Zanimljiva ideja, ali izvedba je nikakva. Sadrži 24 osnovna levela, koji su umjetno razvučeni (npr. nepotrebno dugi hodnici). Dodatnu trajnost daje trapava mehanika interakcije s okolnim objektima. Usprkos tome igra se može završiti za manje od dva sata.

The Mammoth: A Cave Painting [10/100]
Veoma kratka i besplatna igra u kojoj se priča priča o mami mamutu, njezinoj troje djece, krdu i lovcima. Veoma zanimljiv grafički i narativni pristup, ali je tako jako kratka (manje od 5 minuta) da se niti ne može baš zvati igrom.

The Red Solstice [5/100]
Ovo je igra kod koje sam odustao prije kraja druge misije. Komplicirane kontrole, tamna pozadina ne dopušta da se išta vidi, neprijatelji skoro svi identični, zadaci su neintuitivni i sve skupa je jako dosadno. Doduše, ima tu i nekih RPG pa se mogu nadograđivati likovi, ali badava sve to kad se mučim kojeg lika na terenu odabrati. Kaže igra stavi tri vojnika na određeno mjesto, ali ne i zapovjednika. A kako da ih razlikujem kad su svi isti?! Da ne pričam još o tome kako je inventar nespretno odrađen. Postoji publika za ovaj tip igre, ali to nisam ja. Procijenio sam da nema smisla više trošiti vrijeme na ovu igru.

Tomb Raider (2013) [90/100]
Iznenađujuće dobra igra za svaku preporuku. Ispočetka sam bio skeptičan jer bih u prijašnjim Tomb Raiderima, kada bih probao malo igrati, odustao nakon 30 minuta lutanja jer nisam jednostavno znao kuda dalje treba ići. U ovom nastavku dizajn levela je daleko bolji pa nema mjesta za previše lutanja. Ovdje je daleko veći naglasak na akciju što mi više odgovara. Ima tu i određenih mozgalica, ali ništa previše strašno. Skakanje i pucanje je super odrađeno. Sve je lijepo i fluidno, poput grafike i zvukova. Igra ima linearne nivoe, ali i polu-otvoreni svijet u kojima igrač može skupljati razne predmete i loviti životinje. Priča je super i podsjeća na seriju Lost. Nažalost, multiplayer zajednice i nema baš tako da je ocjena nešto niža zbog toga. Ipak, ovo je jedna od igara koju svakako treba odigrati.
« Zadnja izmjena: 30. Lipanj, 2018., 09:18 Bert_Raccoon »

Odg: Lista odigranih igara 2018.
« Odgovori #11 : 09. Siječanj, 2018., 22:11 »
  • Gravity Rush 2 - [80/100] - [PS4] - [07.01.2018.] -Artistički stil uz nevjerojatni soundtrack karakteristike su koje odmah na početku plijene pozornost, a protežu se do samog kraja igre.
    Kat na početku priče ne zna tko je dok joj se ne vrati njezin posebni mačak Dusty. Tada počinje ludnica. Kat može upravljati gravitacijom što znači da možemo raditi štošta. Najbitnije je je reći kako cijelo vrijeme moramo razmišljati u tri dimenzije.
    Kontrole su nešto što me konstantno ubijalo u pojam. To je valjda japanski mentalitet na djelu: normalno je raditi najmanje dvije stvari od jednom i pritom stiskati seriju od nekoliko dugmeta dok šibate prostorom i pokušavate otkriti gdje je neprijatelj. Kako sam već rekao, morate razmišljati prostorno. Uz lijevu i desnu gljivu, obilno će te koristiti motion senzor za pozicioniranje u prostoru. Kontrole su blago rečeno, konfuzne, previše ih ima i najveći su uzrok umiranja u igri.
    Sve u svemu, zanimljiv uradak koji me iznenadio fluidnim gameplayom i prekrasnom pričom . Nije ovo klasični JRPG premda ima dosta "japanskih" elemenata i trenutaka već se radi o svojevrsnoj mješavini zapadnjačkog stila igranja i japanskog multitaskinga. Kada bude na kakvom popustu, svakako nabaviti i probati. Možda je dobro spomenuti, postoji dodatni besplatni DLC. Nisam ga prešao. Btw, kada mislite da ste na kraju igre, griješite. Ima još igranja nakon završnih titlova. Ocjena 80 zbog nepotrebnog pretjerivanja sa tutorijalima, povremenog gubljenja u prostoru usred borbe te dobro zbagirane kamere.

  • Darksiders 2 Deathinitive Edition - [80/100] - [PS4] - [09.01.2018.] Eto ne znam što mi bi. Ovo sam igrao prije dosta godina, prešao, pa rek'o idem probati ponovno. I ne ide. Vjerojatno ću nastaviti kada mi nešto drugo što je na lageru bude dosadilo. Ova verzija ima par DLC-ova koje nisam probao pa ćemo vidjeti. Za sada na pauzi. Grafika poboljšana, kontrole jednako crapy.

  • Ratchet & Clank - [88/100] - [PS4] - [09.01.2018.] Totalno za bebače. Ali tako mi se sviđa igra da je to bezobrazno. Podsjeća me na bandicoota. Simpatično dječje. Ovo je ugrabljeno na nekom popustu za kikiriki para, a nisam igrao na plejki do sada. Jedino na PSP-u i tamo mi je bio jedan od najdražih igara za tu platformu.

  • Trine bundle - [92/100] - [PS4] - [17.01.2018.] Već sam prešao ovaj krasni platformer na PC-u ali nisam mogao odoljeti kada sam vidio triple paket na popustu za 70kn. Tricu nisam igrao. Priča je vrlo simpatična, igrate sa tri lika, Wizardom, Theifom i Knightom, koja možete mijenjati po potrebi jer svaki od njih ima posebne sposobnosti. Možete igrati i u co-op modu sa još nekim. Glavnina gameplaya se bazira na inteligentnim puzlicama i povremenoj hack'n'slash borbi sa neprijateljima i bossevima. Ništa jako komplicirano ali vrlo opuštajuće i zabavno.

     
  • Assassins creed: Origins - [90/100] - [PS4] - [19.01.2018.] Recimo da sam tek danas završio sa Originsom. Nikako se nisam htio oprostiti od Egipta što samo znači da je igra odlična. Još jedna platina. Uh. Puno sam toga napisao po raznim komentarima o Originsu pa ću biti vrlo precizan: Odlična igra ali loš Assassins Creed.
    Zašto loš Assassins creed? U kratko: magična oružja, nadnaravni elementi, cijeli su sustav leveliranja baziran na XP-u, grindu i forsiranju dodatnih misija, borba. Assassini su brzi, vješti, okretni ljudi koji vladaju parkour tehnikom, skrivenim oružjima, koji djeluju iz sjene. U originsu, oni su one-man-army komandosi -šaptači lavovima tigrovima krokodilima nilskim konjima sa cijelom paletom teških oružja, bombama i štitom. Abstergo dio priče je takoreći nepostojeći. Operaterka i izumiteljica prijenosnog animusa, Layla Hassan je ispala od nikuda i o njoj zapravo ne znamo ništa osim kako joj je glavni cilj pratiti Bayekovu i Ayinu priču po cijenu života i života njenih prijatelja. Zašto bi to bilo tko činio? Da se ne zaborave Aya i Bayek? Pa assassini u budućnosti postoje, dakle njihova prošlost se pamti. Sjećate se što je ekipa Absterga željela od Desmonda? Pronaći komad tehnologije koji bi otključao određeno znanje i spasio svijet od uništenja? U originsu nema ničega tako grandioznog ali elementi znanja i tehnologija prethodne civilizacije su svejedno ubačeni u miks i u biti vrlo moći artefakti, ostaju u vlasništvu assassina. Kada napraviš RPG, onda legendarna magična oružja, štitovi, skinovi, hrpa itema u inventaru, all-in-one superjunak imaju smisla i fino se uklapaju u cjelinu. Isto tako, sve ove promjene uopće nisu loše ako zanemarim da se igra zove Assassins Creed.
    Interpretacija starog egipta je nevjerojatna. Sve što je vezano uz grafički dio priče oduzima dah: od lirskih pejzaža, preko epskih građevina, Nila, flore i faune, izmjene dana i noći prekrasnog otvorenog svijeta do detaljnih skinova, maštovitih oružja čak cijeđenja vode sa smočene odjeće i kože. Fizika je također vrhunski odrađena: padovi, površina vode, pijeska, utjecaj vatre na floru i faunu, vjetar, pješčane oluje, ponašanje fluida, različiti efekti na oružju. Borba se čini malo nespretna ali tek kada ovladate cijelim arsenalom oružja, otkrijete pravi Bayekov borbeni potencijal.
    Naravno, imamo nebuloza poput fantastičnih bića, poruka iz prošlosti za generacije u budućnosti koje nitko živ ne razumije, navodećih strijela, "dron" efekta zvanog eagle view.
    Sadržaja ima više nego dosta. Izazova isto tako. Gladijatorske borbe, utrke zapregama, Phylakesi, borbeni slonovi, mnoštvo utvrda i "materijala" za assassine, otkrivanje grobnica, trgovina, loot boxovi. OK. Ovo zadnje je čisto opcionalno i vjerujte, sa guštom trošite ingame stečenu lovu na heka boxeve.
    Ponudivši intrigantnu povijesnu dramu i tragičnu ljubavnu priču na autentičnim lokacijama starog Egipta uz pravu dozu mistike, akcije, spletki, časti, krvi i suza, Ubisoft je odstupio od znane formule napravivši nešto novo i drugačije od onoga što smo navikli u AC igrama. Koketiranje sa RPG elementima unijelo je dašak svježine u dobrano ostarjeli i prožvakani serijal jer su sve odlike assassina prevedene u sistem nadogradnje i leveliranja vezanog uz XP bodove. Da, malo je sve šareno, a brojevi iskaču na sve strane dok mlatimo negativce no ljubiteljima RPG-a to nije strano. Zagriženim ljubiteljima Assassins creeda, ova igra bi mogla ići na živce jer kao i u svakom RPG-u ima puno ponavljanja, grindanja, uzaludnog trošenja vremena.  Dajte Originsu šansu. Neće vam biti žao.

  • Elex - [61/100] - [PS4] - [23.01.2018.] Elex je ambiciozna i teška igra. Teška do te granice da će većina casual igrača odustati već nakon par sati igranja jer je sustav napredovanja izuzetno spor i zahtjevan. Letimičnim švrljanjem po izbornicima odmah nakon kreiranja new game-a postaje kristalno jasno: ovo je čistokrvni old-school hard core RPG kakve u današnje vrijeme rijetko viđamo.
    Završio sam Elex kao hladnokrvni mamojebac i ne pada mi na kraj pameti prelaziti ga opet zbog trofeja. Što sam dobio, dobio sam. Od očajnog sistema borbe, blokiranja prilikom izmjene oružja, preko općenito lošeg AI-a i zamornog storytellinga do hrpe glitcheva poput propadanja kroz teksture ili nesnosnog usporavanja izbornika nakon par sati igranja u komadu, uz najbolju volju, Elex ne mogu nazvati dobrom igrom već prije dobrim mučenjem. Svi vi koji želite zaigrati ovaj naslov, spakirajte živce u kutijicu i pripremite se na repetativni grind. Sveukupno, Elex me jako razočarao. PB je želio isporučiti  vrlo složeni RPG projekt. Sve je samo ostalo na dobrim željama. Ovdje imamo školski primjer izreke: Od šume se ne vidi stablo. Bez pravog vrhunca i završetka, prepun tehničkih problema, grafički zastario, konceptualno u 2010. Elex neće ostati zapisan u gamerskoj povijesti kao novi, uspješni IP već ću ga pamtiti kao još jedan u nizu, tipični Piranha Bytesov trash naslov.

  • Prey - [66/100] - [PS4] - [14.02.2018.] Nazovi igra preživljavanja uz akciju i elemente horora dok istovremeno nema niti akcije niti horora. Kada ti po 45. put iskoči neki mimiks od nikuda, prestaneš trzati na takve stvari i kreneš psovati jer nemaš dovoljno municije za ubit to crno bezlično bez osjećajno govno. Za priču me iskreno, prestalo biti briga nakon 35. emaila. Sistem napredovanja kroz igru kao da je precrtan iz DeusExa (koji mi se ne sviđa) dok je gameplay čista kopija Bioshocka (ajde barem nešto pozitivno). Neuromodsi, razbacani i skriveni po svuda, proširuju sposobnosti, međutim, "modsi" posebno ne doprinose gameplayu jer kako napredujete vi tako napreduju i "oni" . Municiju se rijetko pronalazi, health isto. Ono što pronađete najčešće nije dovoljno za poubijati mimikse i još se zaliječiti od rana. Vrlo često koristim metodu pokušaja i pogreške za napredovanje u igri što me izuzetno iritira. U prijevodu, glavna "caka" kako nešto prijeći se doslovno svodi na sreću. Vrlo brzo shvatite kako samo oružje nije dovoljno za ubijanje neprijatelja. Morate korisiti okolinu. Zbog nedostatka resursa, nemam previše želje istraživati okolo jer se mimiksi mogu pojaviti bilo gdje i bilo kada, a ja ih nemam sa čime potaracati. Usput, to jebeno odijelo kao da je napravljeno od celofana. Svaka dlaka mu smeta pa krepajem u prosjeku jednom u pet minuta. Više gledam loading screen nego samo igru. Njah. Nisam oduševljen ali trenutno nemam ništa pametnije za igranje. Igrao sam demo i iskreno, ne znam što mi je bilo kada sam kupio ovo. Izbrisano sa plejke nedugo nakon pisanja ovog teksta. 

  • Kingdom Come: Deliverance - [75/100] - [PC] - [26.02.2018.] Jedna od rijetkih igara koju sam nakon dugo vremena zaigrao na PC-u. Potvrdio sam sebi još jednom zašto ne volim igrati igre na računalu.
    Između mene i KCD-a nema kemije. Sreća moja što ovo nisam kupio. Možda se nekome ovakva "realistična" preseravanja sviđaju, ali ja tako ne zamišljam zabavnu igru. Daj mi magiju, daj mi krvi, daj mi oružja, daj mi zmajeve, trolove, vještice,čarobnjake, jesam li spomenuo magiju, bipsiće ,štrufove, bilo što fantastično, a ne jebeno korito sa vodom i sapunom. Fak. Uglavnom, nakon nekih 16 sati gameplaya odustao sam od KCD-a. Toliko puta sam morao ponoviti neke misije bilo zbog rušenja igre ili zato što sam nešto nesvjesno zasrao da mi se povraća. Frustrirajuće iskustvo. Za mene, ovo je ništa više od pokušaja simulacije pravog života sa nasilno nalijepljenim RPG elementima. RPG je moj đir, ali ovo, ovo želim što brže zaboraviti. 
    Update: Nakon nekoliko patcheva i desetaka popravaka, problemi poput rušenja su nestali. Zbog dovoljno sati provedenih u igri KCD-u neću dati lošu ocjenu. Kingdom Come nije igra za svakoga pa ako je propustite, dobro ste napravili.

  • Ni No Kuni 2: Revenant Kingdom - [89/100] - [PS4] - [23.03.2018.]
    Od samog početka pa sve do kraja igre svjesni ste kako se nalazite u fantastičnom svijetu u kojem su neizravno prezentirane sve veće dileme i situacije u kojima se mladi čovjek može pronaći. Sjećate li se bajki? Sjećate li se poruka koju je svaka priča imala? Ni No Kuni 2 će nam ispričati modernu bajku popraćenu fantastičnom glazbom, maštovitom atmosferom i osjećajem pripadnosti.
    Svaki član naše male skupine ima svoju priču i za svakoga pojedinačno vam je stalo. Gameplay je nevjerojatno raznovrstan. Ima tu svega: od simulacije izgradnje grada ala Simsi, sakupljanja resursa, grindanja, questova, dva tipa borbe, mlaćenja cijele hrpe različitih neprijatelja, dva tipa bosseva, nekoliko načina kretanja mapom do otkrivanja skrivenih lokacija i rješavanja logičkih problema u labirintima. Svi oni koji vole razrađeni mikromanagement u ovoj će igri uživati! Sve što zamislite možete razvijati: magiju, taktiku, oružja, oklope, trupe, zgrade, Higgledise, suborce, trgovine, tržnice, farme, dvorac, kasu. Imate čak tri različite valute koje možete skupljati i svaka se koristi za nešto drugo. Negativni aspekt nadogradnje je što morate dosta vremena provesti u igri. Recimo želite nadograditi znanje izrade jačeg oružja. Kada zadovoljite određene uvijete, pokrenete istraživanje koje traje 90 minuta. Po istom sistemu zarađujete kraljevsko zlato kingguilder. Svi oni koji su igrali neki RTS ovo im ne bi trebalo biti strano. Neki bi se mogli sjetiti ogame-a, farmvilla i sličnih browser igara.
    Ovako na prvu, gameplay izgleda kompliciran ali uopće nije. Vrlo se brzo naučite što vam je činiti. Nino Kuni 2 nije mutava igra jer dijaloga i uputa ima na sve strane. Većina razgovora nažalost nije sinkronizirana glasom, dok su neki pomalo dosadnjikavi. Zadaci su fino raspoređeni. Uz tradicionalno brojne i zamorne "odi na točku y i donesi mi x nečega" misije, glavni zadatci su vrlo interesantno raspoređeni kroz ukupno devet poglavlja. Naravno,  obiđete cijeli svijet bogat različitim područjima i neprijateljima.
     Svijetom se možete kretati na tri načina: hodanjem u chibi stilu, letenjem i vožnjom broda. Što je chibi stil? To je vrlo specifičan način crtanja likova sa naglaskom na krive proporcije. Likovi su niski, sa velikim glavama i očima na malom tijelu. Chibi je u Japanu vrlo popularna tehnika crtanja anime likova. Postoje igare u kojima se koristi isključivo ovakav prikaz.
    Osim hodanja, letenja i plovljenja morem, naravno, tu su i portali za teleportaciju ali prvo ih morate pronaći. Morate pronaći i kapetane svoje vojske. Njih koristite u skirmish načinu borbe. Da li ste kada igrali kakvu real time strategiju? Recimo Ages of Empires? E pa tako to izgleda. Klasične 1on1 tabačine nema jer ste uvijek u grupi od troje kompanjona uz pratnju 4 Higgledisa koji dodatno pomažu svojim moćima. Voda, vatra, zemlja, zrak, svjetlo i tama elementi su sa kojima naši mali pomagači dobro barataju i ponekad njihovi napadi znače pobjedu nad jakim bossevima.
    Ni No Kuni 2 vidljivo je prilagođen zapadnjačkoj publici iako onih tipičnih JRPG epizoda kroz hrpu dijaloga i puno čitanja ne manjka. Tečan gameplay dodatno je popraćen visokim frame-rateom pa 60 sličica po sekundi uz odličnu zvučnu kulisu u izvedbi tokijskog filharmonijskog orkstra igri daje poseban štih. Ekipa iz Level-5 studija ponudila nam je lijepo animiranu, modernu igru bogatu sadržajem, skrojenu po svim standardima industrije. Visoka ocjena i preporuka za igranje.
    P.S. Ako se želite riješiti cure na neko vrijeme, dajte joj ovo, a vi na miru peglajte po nečem krvavijem. U Ni No Kuniju nema ni kapi krvi premda se mlatite svako malo. I da, pripremite kutiju maramica.

  • Far Cry 5 - [--/100] - [PS4] - [11.04.2018.] Prvi dojmovi: Odlični! U prvih 90 minuta sam umro brat-bratu, a barem tri puta. Totalni flashhback u jedinicu. Tamo sam ginuo k'o budala. Jako jako lijepo sve ovo izgleda. Za sada me prikovalo uz ekran. Šteta što nemam toliko vremena u radnim danima jer ako se uhvatim kontrolera kako valja, neću spavat' cijeli tjedan.
    edit:
    Odustao sam. Ne mogu se natjerati na prijelaz. Možda se jednog dana opet uhvatim FC petice ali to neće biti tako skoro. Bojim se da Far Cry igre više neće u moju kuću.

  • God Of War - [99/100] - [PS4] - [20.04.2018.] Opus magnum! Bravo Sony! Tako se to radi! Moderni HUD, brza borba, puno vještina, zagonetke na svakom kutu uz neizostavnu hrpu škrinja sa kvalitetnim lootom čine ovo putovanje nordijskom mitologijom vrlo zanimljivim. Kratosov Leviathan u paru sa Atreusovim Grabežljivcem melju sve pred sobom. Oštrice kaosa ne moram spominjati. Još kada bih znao što im znači riječ kreševo (za mene grad u Bosni). Neću njurgati. Kompletno prevedeno sučelje i hrvatski titlovi su za svaku pohvalu! Borba je čista adrenalinska injekcija! Ne zbog teških bosseva (i nisu baš tako zahtjevni) nego zbog same količine razno-raznih neprijatelja. Mozgalice zbog kojih sam često gledao loading screen dodaju istraživački štih u osnovi hack'n'slash gamelay. Nadogradnja tako reći svega uz skupljanje resursa i zadatke "tatlane" na kraju imaju smisla i skreću pažnju sa komunikacijskih problema Kratosa i njegovog sinčeka Atreusa. Htio-ne htio, oca i sina zavoliš odmah u samom startu GOW-a!
    Kad sam već kod starta, greška prva: Onako optimistično sam stavio težinu na izazovno. Jebo te led! To je nemoguće koliko su ne puta zabila prva tri blesava Draugera na koja sam naletio! Greška druga: počeo sam skupljati trofeje. Bolesno. Ne znam koliko će mi dana trebati da svi budu u kolekciji. Ogromni, ogromni plus u mojoj bilježnici.
    GOW grafički izgleda spektakularno. Stara plejka poprilično ventilira dakle, čupa se maksimum iz već pomalo ostarjeloga hardvera. Štucanja nema. Sve se glatko vrti. GOW je krasno popeglan bez ikakvih grešaka u gameplayu. Sve su mehanike odrađene vrhunski! Par crtica o "otvorenom" svijetu. Nevidljivih prepreka i zidova za moj ukus, ima previše. Free roaming kakav se podrazumijeva u open world svjetovima tehnički postoji ali kako sam rekao, svako malo bubnem u nekakav nevidljivi zid i zato bod manje od 100. Što ih boli ona stvar ako ja hoću skočiti sa vrha planine u recimo krater pun tekuće lave..
    Nakon u grubo 55 sati igranja, došao je i taj trenutak: 10.05.2018. završio sam God Of War i nemam mu se namjeru vraćati neko vrijeme. Sigurno neću ponavljati prijelaz na nekoj od težih razina premda se ekipa iz Santa Monice odlučila na malo drugačiji pristup: nakon završetka glavne priče, otključava se još nekoliko svjetova, borbene arene, neki novi setovi oklopa te zajebane tabačina sa Valkirama i njihovom šefikom Sigrun. Čisto offtopic , na*ebao sam joj se majke jedno 40 puta do sada i to pernato govno je još uvijek živo. 'bem ti trofeje. baš sam se navukao. Osvajanje platine, naravno, ne mijenja priču iako bih volio Odinu i Thoru, za koje sam očekivao da će iskočiti od nekuda svakog trenutka, odšerafiti glavu.
    Zanimljivo, platinasti trofej, Father and Son je u trenutku pisanja ovog teksta osvojilo tek 2.7% igrača.

  • Destiny 2 - [82/100] - [PS4Pro] - [07.07.2018.]
    Probao sam nedavni full demo i evo, svidjelo mi se napucavanje! Uboo sam digitalnu kopiju za sitne pare, sa svim DLC-ovima, pa rek'o, 'ajmo probat'. Nisam neki ljubitelj online pucačkog žanara.  Moja očekivanja nisu bila prevelika ali mama mia koja vožnja! Ne, ne radi se o igri sa autićima, nego o dojmu kojeg bi mogao sumirati riječima pjesme: Pa po lojtrici gor, pa po lojtrici dol...
    Jedan apsolutni miš-maš svega i svačega relativno solidne prezentacije  uz već stoput viđeni, pomalo dosadnjikavi gameplay osnovna je odlika ovog naslova. U određenim trenucima Desitiny2 me podsjetio na već zaboravljeni Dead space serijal: puno akcije, a malo satisfakcije. Platforme, skakanje, prvo lice, analog? Ne. Kontrole su vrlo nespretne. Možda kada bi se igralo mišem, a ne analogom. Mogućnost igranja iz trećeg lica je pohvalna i volio bih da su gospoda iz Bungie-a ponudila treće lice uvijek, a ne samo ako izgrindamo specijalno oružje.
    Sve je u Destinyu2 predodređeno za grind: grinda se  XP, glimmer (ilitiga ingame valutu), opremu i jedno barem 20 vrsta različitih đinđa spremnih za  zamjenu kod određenih vendora kako bi dobili još bolju opremu, oružja, letjelice, vozila, samo nastavite u sebi nabrajati, jer nema tu čega nema.
    Ono čega  u Destiny2 nema je duša. Neprijatelji kao da su pinjate prepune bombona, pa tko ih prvi razbije dobije najveću lizalicu. Kad smo već kod lizaljke, znate li da ako kupite pravim novcem valutu silver možete dobiti posebnu opremu? Ovo je pravi raj za sve one sa viškom love (i manjkom mozga). Blaženstvo mikrotransakcija...
    Možete pretpostaviti kakva je priča: Dobro pobjeđuje zlo. Sterilno. Dominus Ghaul jedini je NPC sa karakterom, što bi rekli, lik ima muda. Kada za glavnog negativca kažem da mi se sviđa i da mi ga je žao, trebam li se zabrinuti? Netko bi se iz Bungie-a svakako trebao zabrinuti.  Nabrijavanje u ključnim trenucima tijekom borbe u vidu dinamične zvučne podloge stvara filmski dojam!    
    Kada pređem glavne događaja, sada bi navodno trebao nastaviti grind, ići u raid, razbiti pi*ku svakome tko me krivo pogleda i tako sa svim ponuđenim klasama. Ma da ne bi. Igra nakon što zaradiš opremu jačine 300+ i prijeđeš glavnu kampanju, a to je onako laganih 15 sati posla,  nudi grind u intenzivnom MP-u kao glavnu okosnicu igre. Strike, crucible, public eventi i na kraju raid pa u krug do max. levela 400. Znači grindaj za opremu sa kojom možeš dobiti još bolju opremu.  :loludara:  Destiny franšiza ima potencijala ali u nekom drugom obliku i formatu. Bojim se da ovo nije to.
    edit 25.07.2018. :
    Malo po malo sam zavolio MP komponentu. Nije loša dok imaš sa kime igrati. Skoro sve lokacije pate od nedostatka igrača. Soliranje nije opcija. Mislim može se, ali ništa od engrama (jedne vrsta loot boxova u D2) i ostalih loot goodiesa poput fraction tokena i slično... 
    edit 01.09.2018. :
    Izašla je treća ekspanzija Forsaken.  Ako je D2 prije bio grind, sada je grind na kubik! Promijenili su hrpu stvari. Za početak, nerfali su oružja i opremu. Ponovno treba otkrivati toplu vodu i ocjenjivati što je bolje i kada. Izmješali su oružja. Sada sačmu možete koristiti kako primary, snajper kao secondary i još jednu sačmu kao tertiary. Oružja su dobila nove oznake i izgleda, weapon mod određuje radi li se o kinetic, energy ili power weaponu. Infuse, sustav upgrejda oružja i opreme sada je dobrano poskupio (recimo upgrade exotica sa common je 5000 glimmera) i traži tri egzotična elementa umjesto dosadašnja dva. Treći element se može pronaći na određenim planetama i do sada se koristio kao faction token (mjenjali smo ih do sada kod lokalnih vendora za engrame). Novi sistem nadogradnje me prilično neugodno iznenadilo jer nema više infusa "u letu".  Dok ne skupite sve što je potrebno, slotovi su krcati.  Dismantle nije uvijek opcija. Prilično frustrirajuće.  Dakle, dodali su još hrpu elemenata za skupljanje i nema druge nego grindati satima.  :fpalm:  Transmat efekti su sada jeftiniji. Mijenjanje boje putem shadera više se ne naplaćuje. Shadere se može reciklirati kod cryptarcha. Vault je povećan sa 300 na 500 slotova. 100k  glimmera je i dalje maksimum. Light level su digli na 600. Gameplay? Sve je ostalo isto. I dalje je potpuno svejedno na kojem ste levelu sve dok pucate neprijeteljima u čelo, nemate problema.

  • Overlord: Fellowship of Evil - [60/100] - [PS4Pro] - [25.07.2018.] Ugrabio na plus popustu! Overlord je bio simpatična igra sa karakterom, zarazna za igranje,  grafički slična Fable serijalu, oštroga humora i što je najvažnije, bila je zabavna. Pravi mali skriveni dragulj! Kontrole na x360 su zahtijevale malo navikavanja, ali koja to igra ne traži na samom početku? Dvojka je bila još bolja! I onda ovo.
     Fellowship of Evil. Ne znam kako bih je okarakterizirao. Platformer? Akcijska tabačina? Codmastersi su u ovom nastavku Overlorda promijenili  pogled iz trećeg lica u izometriju. Neznam što im je bilo na pameti. Diablo 3?  Nije Diablo 3 loša igra, da me krivo ne shvatite, samo je jako plitka. Iduća ideja je kooperativni multi više igrača u lokalnoj i online verziji. Online i matchmaking odmah prekrižite jer ne rade, odnosno, da budem fer, možda i rade ali nemate sa kime igrati. Lokalno, ako imate dva gamepada, igrate na istom ekranu. Ok  za u dvoje. 
     Komande i AI miniona: ubij me Bože! Look n feel:  totalni klon Diabla 3 po dizajnu levela, borbi, izgledu. Unity pokretač nije tako loš ali što ga to toliko šteka za vrijeme igranja, ne znam. Krivo sam mislio da su do sada popeglali igru.  Moram biti iskren, nakon par trofeja i par sati provedenih u Overlordu, ne sviđa mi se uopće. Kupio sam ga samo iz razloga što su prve dvije igre bile ludo zabavne i vrlo simpatične. Ova im nije niti do koljena. Ekipa iz Codmastersa je dekapitirala, imasakrirala i na kraju spalila sve ono što je Overlord bio.  R.I.P. Overlord. Tko nije igrao prve dvije igre i Diabla 3, moglo bi mu se svidjeti. Svi ostali, okret na peti i bjež'te od ovoga kl'ko vas noge nose!

  • Persona 5 - [75/100] - [PS4 Pro] - [07.09.2018.] EDIT: [14.10.2018.] Persona 5 tinejdžerska je školska drama sa zanimljivom audio-vizualnom prezentacijom strogo japanskog  karaktera. Odličan interaktivni psihološki roman. Zbog  obrađivanja tema poput korumpiranih političara, izopačenih seksualnih perverzija, istraživanja osobnosti i suicida, palac gore!  Kao naslov za igranje, Persona 5 očajno je loša.  Jednostavan gameplay, dosadan, naporan i od samog početka repetativan ubija svaku volju za igranjem. Događanja se oslanjaju na priču do koje, od silne detalja koje su nam developeri gurnuli u nos, nikako doći. Mislio sam da će se to promijeniti u nastavku igre. Neće. Imate samo veću gužvu na ekranu. Cut scene (ja ih zovem završno optrčavanje) me izuzetno iritiraju zbog pojavljivanja nakon baš svake, ali svake borbe. Nakon prvih par minuta prvog okršaja prosječan igrač odlično će savladati sve mehanike potrebne za prijelaz kompletne igre. Borba se ne mijenja, na poteze je, uvijek ima isti tijek i uvjerio sam se da su automatski kontrolirani napadi jednako efikasni kao i oni ručno odabrani. Naravno, imamo desetke opcija uz nezaobilazno žestoko  zlostavljanje jedne tipke na kontroleru. U nekoliko sati potaraca se prva kula u metavrsu,paralelnom svijetu vidljivom samo buntovnim pubertetlijama,  a kao nagrada, otkrije se more novih svuda oko vas. Ukratko, limunada koja se ponavlja i ponavlja i ponavlja i ponavlja. Sve na isti kalup. Neću previše spojlati, nakon Kaneshira mi je pukao fim. Radi se o trećem ili  četvrtom bossu u igri. Nikad kraja. Nikad kraja ni čitanju porukica na mobitelu. Ep su napisali. Efektivno, 15 minuta borbe, 45 minuta čitanja uz druge strogo definirane, neizbježne dnevno-noćne "aktivnosti".  Kalendar je nezaobilazno pomagalo. U njemu su zabilježeni krajnji rokovi završavanja "misija". Ako se zaboravimo ili ih ignoriramo, GECRK, idemo tjedan dana unazad i guli ponovo sve iz  početka. Priznajem, JRPG su takvi nisam ni očekivao ništa drugačije jer japanski rječnik valjda ne poznaje riječ "skratiti". Vrlo brzo sam naučio cijeniti tipku ffoward. Čisto usporedbe radi, ovogodišnji Ni No Kuni je kudikamo bolje koncipiran po svim komponentama gameplaya. 
    Definiram li Personu 5 kao roman ili dugometražni film u anime stilu i zaboravim na trenutak da se radi o igri, onda nemam riječi. Radi se o jednom vrlo kompleksnom multimedijalnom doživljaju. Nažalost, Persona 5 je igra i kao takva fundamentalno se razlikuje od svega što sam do sada naučio igrati. Priča ima ubitačno spor tempo dok osnovni gameplay nije dovoljno raznolik da bi me održao zainteresiranim. Udavili su sa hrpetinom nepotrebnih detalja, razmišljanja, kompliciranja  odnosa između likova. Plahte i plahte teksta bez mogućnosti preskakivanja čitanja jako iritira. Ukusi su različiti i vjerojatno će nekome sve ovo zvučati kao plus, no, uz najbolju volju, izgubio sam interes za igranjem. Priča možda i je dobra, međutim, nisam uspio pronaći dovoljno čvrsti motiv da bih izdržao rasplet Persone 5 do kraja.
  • Rise of the Tomb Rider - [--/100] - [PS4 PRO] - [14.09.2018.] Trenutno je aktualan Shadow of Tomb Rider, a ja još nisam zaigrao ni prošli naslov. Ovo sam također preskočio ali kiselilo se na polici pa rek'o da ga pokrenem. Obično kada nešto preskočim za to postoji opravdani razlog. Rano je još sa bilo kakve ocjene i mišljenja pa kada budem imao što pametno za napisati, vratiti ću se na dnevnik.   

  • Marvel's Spiderman (2018.) - [--/100] - [PS4 PRO] - [15.10.2018.] Ti Gospe Marjanove! U šusu sam odigrao prvih 5 sati bez  treptanja!  Uff.  Još me malo je*u kontrole jer ne mogu ja tako brzo popamtiti cijelu plahtu kombinacija pa crkvam svako malo ali trudim se. Bit će bolje nakon 30 sati. Valjda. Za sada, odlično!   

  • Assassins Creed - Odyssey - [--/100] - [PS4 PRO] - [15.10.2018.]  Znate onaj osjećaj kada se u prvih pola sata filma ili nakon par tonova pjesme talentiranog izvođača naježite najmanje 4 puta? E to je to. Takav je efekt Odyssey ostavio na mene kada sam počeo igrati.  Veliko, ogromno, prekrasno! Uh! Opet sam se naježio!  Pleoponeški ratovi, Grčka,  Spartanci stižem!
________________________________________________________
ZADNJE PREĐENO: Destiny 2
UPRAVO IGRAM: Persona 5, Rise of the Tomb Rider
« Zadnja izmjena: Jučer u 11:05 moordrak »

*

c0bra123

  • ****
  • 1252
Odg: Lista odigranih igara 2018.
« Odgovori #12 : 13. Siječanj, 2018., 15:44 »
PS4 PRO:

Uncharted 2: Among Thieves. (80/100)
10+h

-Prošlo je mnogo odkad sam odigrao U1 i napokon sam se i ustali naslova dočepao.
Dobra je igra dok joj do kraja nisam došao, toliko je bilo frustrirajuće igrat pred sami kraj na Hard da je to ne moguće.
Priča je toliko dobro ispričana da me je zanimalo što će se sljedeće desit, zato je frustracija rasla,
čak sam pred sami kraj odlučio stavit na Easy da pređem igru da vidim sami kraj igre.
Krajolik je BOOM, obožavam zelenilo u igram, planine, + istraživanje, grobnice, ma može! 

-Ai je toliko glup da to nisu istine, na easy da ne spominjem, cilja te oko 3 sec, onda počme pucat. Trče bzvze, od covera do covera, ma nije vrijedno više spomena.
Ai "prijatelja" ma, nikog oni ne mogu ubit, gledam 10 metaka u protivnika, ovaj ne pada, dok ga ja ne ubijem za 3 metka. Nema logike, tj ima, da ih ja ubijem to igra traži od mene, a ovi su moji kao štit, što mi se ne sviđa, više volim "Marco.....SOLO"

-Glavni negativac, 3 ocjena od 10. Toliko je odbojan lik da je to strašno.

Toliko dobrog oružja ima, da nekad stanem pa po 10 puta promjenim oružje, jer ne znam šta me čeka sa druge strane.
Nekako najviše volim pištolj, jer mi priliči baš tu.

                                                                                                                                                                 


PS4 PRO
Uncharted 3: Drake's Deception (85/100)
10+h


- Sa drugog dijela, preporod u grafici. Nije velika razlika ali se osjeti. Toliko je se lokacija promjenilo, i dobro ispričana priča, uff sviđa mi se.(poslije o tom)
-Promjena u Gameplayu naspravn drugog dijela se osjeti. (kad se lik približi zidu, kao dodirne ga, sviđa mi se taj detalj)
Combat šaka, noga. Uff to volim! Još možeš prić protivniku i šamart ga, pogtovo na HARD kad te netko guši a ne možeš mu ništa, najlakše mu je prići i izgušta ga odalamiš još kad uzme AK47 pa kundakom aperkat, ma ja zadovoljan i kad odma život poslije toga izgubim.
Sviđaju mi se trigeri koje pokrenem "slučajno" (gle, linearna je igra pa et, znam ih u dušu) pa njihove šprdnje.

-Ai isto i dalje glup... Malo se osjeti pomak ali nije to to. Letaju ko muve bez glave, to bi mi bilo zanimljivo da imam 8 godina, pa da ih sprdat.

-Glavni negativac, odma mi upao u oko, tj ona jel. Toliko ti krv popije na startu samom da nije istina. Šta ona zna, stoka jedna. Ali može proći sviđa mi se to što me živcira, jer joj želim naudit, znači: igra uvukla u sebe.

-Priča je drama, ali prava drama, bolje nije moglo. Sami kraj: Jest to što ne volim u igram , znaju ljudi što me poznaju na forumim, frustracije ponovo isto na Easy sam prebacio (samo da preletim taj dio puškaranja) kao i u predhodnom nastavku, Čak sam Play upalio jučer, i odma izginio i izašao, dok nisam došao sebi da se vratim.

                           
Zadnje pređeno: Uncharted 3: Drake's Deception
                           
Trenutno se igra:--------------
                           
« Zadnja izmjena: 13. Siječanj, 2018., 18:48 c0bra123 »



I am a gamer. Not because I don't have a life - I choose to have many.

Odg: Lista odigranih igara 2018.
« Odgovori #13 : 27. Veljača, 2018., 09:59 »
PS4 Slim

Uncharted Drake collection

Dio prvi - dobar uvod u sony-evu ekskluzivu, solidna priča, dobra akcija, smušen sistem ciljanja, kontrole mrvu zbrčkane, no to ja gledam s današnje strane priče a tada kada je izašla pa i za današnje igre postavila je standarde žanra 7/10

Dio drugi - nastavak koji kreće s stealthom, nove kontrole, nove kretnje, bolja grafika, akcija koja i "danas" ostavlja bez daha 8/10

Dio treći - imam dojam da uz sve bolje preko grafike i kontrola, sama igra teži da zaokruži tu trilogiju što brže...6/10 uz osobno moj dojam

Batman Arkham Knight

Igra dostojna sage, akcija, grafika, kontrole, kretanje je odlično.
Batmobile mi je legao ko budali šamar, i upravo taj dio unosi malo sviježine u serijal, moj minus ide na to silno šarenilo i konstantnu kišu koja kao da skriva nešto...malo je teško u okršaju razaznati negativce, uz napomenu i još jedan minus - oni su tu kao onako...usputni (za razliku od Asyluma di sam ih trao s guštom)
S obzirom na serijal dam 8/10, nemože više od asyluma, ne!

Doom
To je iskustvo za nas old skul gejmere, ja s 34 sam toliko guštao da je to strašno, brzina, akcija, muzika, atmosfera...sve me to vraća u doba igraona, Lan partya, nanašanja kompova po "selu"... :)
Doom u žanru od mene ima 10/10 i minusa nema!

Tomb Raider DE
Lara u novom svijetlu a odličnom pričom, i upravo meni ne smetaju ti akcijski momenti, Lara u svojoj srži i je akcijska heroina, a sada se može i tehnički dočarat taj svijet
Lara, imaš 8/10(zato jer će Rise imati zeru više :) )

WW2 COD
Ništa pametno o ovome...7/10

Ratchet&Clank
Igra za klince koja to nije, ja i kćer smo je progutali, odličan primjer gdje igra pegla crtić, odlična 7/10

Rise of Tomb Raider
Grafika, akcija, svijet...super, kontrole podivljaju nekada, malo preveć oružja i nadogradnji, malo zbunjujuće..dobri questovi ako ih možemo tak nazvati...
9/10


Horizon Zero Dawn
U početku bijaše početak, kilav, hladan, možda sam ispao iz grifa...grafika nije s ovog svijeta, priča koja intrigira...i tako sam napravio pauzu kada sam se suočio s prvim ozbiljnim strojem...i nakon mjesec dva krenuo, i progutao je u tjedan, odlična, dobra, fluidna, genijalna 9/10 samo zbog nespretne bitke kopljem...

The Last Of Us

O ovome nema puno riječi, usudio bi se reći najbolja igra na ps3, koja se ugurala u najbolje ekskluzive i za ps4, bez riječi 10/10 u punom smislu...

I kaj sad, Bog rata...skup za sada, uzeo trojku remastered za zagrijavanje...pa ćemo vidjeti, dobra ponuda i za Battlefield 1...Uncharteda 4 i Legacy dalje :)
« Zadnja izmjena: 05. Svibanj, 2018., 09:02 Rajder »

 

Sitemap 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23