Registrirao sam se čisto da ispričam priču potaknut naslovom teme.U pc gaming svijet sam ušao 1998(vjv najplodnije doba PC igara) kad bih odlazio kod rođaka gdje bi na njegovom računalu igrao Doom i Stunts.Svoj PC sam dobio godinu-dvije kasnije;bio je to intel celeron sa 466 Mhz,32 mb ram-a i savage 3D grafičkom karticom s 16 mb memorije...bio sam klinac i to je za mene bio vrli novi svijet,pičio se tad Need for Speed 3:Hot pursuit(onaj s legendarnim soundtrackom Rom di Prisca),Carmageddon 2,Age of Empires 2 itd...prvi gaming časopis mi je bio bio PC-play(br.42 na čijoj se naslovnici nalazio Robert Prosinečki kojem nogu podmeće Luke Skywalker) i on me je praktički uveo u cijelu terminologiju po pitanju FPS,RPG,RTS žanrova,djelova hardwera,softwera itd.Nije prošlo mnogo vremena prije nego što se taj broj zagubio.Normalno nastavio sam dalje kupovat PC-play,Hacker a kasnije se počeo čitat Bug,PC-chip.U kući na katu se nalazio bijeli ormarić u kojem su bili složeni neki časopisi mog ćaleta i svaki put kad bi pogledao taj ormarić iz nekog razloga bi pomislio da se moj prvi PC-play nalazi među njima;jedanput sam ga pretražio bez rezultata.Godinama me taj ormarić podjsećao na izgubljenu relikviju.Tako i do prije par tjedana,navratim kući na par dana,iziđem iz sobe na balkon,pljunem preko ograde,okrenem glavu i vidim taj ormarić kojeg su starci prije nekog vremena premjestili.Zavirim u njega po staroj tradiciji nadajući se da će se moja relikvija magično pojavit.Kao i uvijek sve što se moglo vidjet su stari prašnjavi časopisi Gospodarskog lista,doduše s iznimkom da je ovaj put u njemu bila vrećica s đojstikom Rambo konzole koja kao da je nagovještavala otkriće koje će uslijediti.Po zna koji put sam se nasmijao samom sebi i nerazriješenom slučaju nestanka PC-playa br.42.Zatvorim ormarić i uđem s balkona u susjednu sobu gdje mi pogled privuče stara kutija puzli na kojoj je bila slika brončane generacije iz 1998,nasmijem se šabanskim licima cijele genracije i njihovim frizovima iz fazona 90-ih,otvorim kutiju i ugledam PC-play br.42.Nakon više od 11 godina potrage razriješenje mi je izmamilo staklene oči.Danas više ne kupujem časopise jerbo činjenica je da osim možda iz neke nostalgije nemam razloga dati pare za nešto o čemu mogu da pročitam ili pogledam video na internetu.