U osovnoj školi sam igrao nogač sa starijom ekipom i pola škole je bilo zaljubljeno u moju stariju sestru pa sam imao PROTEKŠN.
Uvijek sam si bio dobar sa svima pa sam rijetko kad imao sranja, a bio sam najmanji u razredu.
U vrtiću sam šefovao jer je naci odgajateljica imala tendenciju odabrat najdobrijeg klinca da čuva red dok je ona na kavi
a to sam skoro uvijek bio ja pa sam imao autoritet i frendače "policajce" koji su mi onda pomagali sterat šmrkavce u kut.
Još prije i za vrijeme vrtića gledao sam na ORF-u seriju "A-team" i jednom se posvađao s frendom pa sam inspiriran potezima glavnih
uloga u toj seriji, uhvatio frenda za majcu ispod vrata i udario ga šakom u glavu i poslao ga kući u suzama.
Mislim da mi i dan danas to zamjera, ne pričamo više, od nedavno.
Jednom su me dvojica zajebavala pred crkvom. Uzeli bi mi kapu i dobacivali bi se njome. I onda sam jednog od njih sljedeći tjedan
pratio kad je išao iz škole sa frendom koji mi je bio backup (majstor za pizdarije, danas policajac) skočio s bicikla i počeo ga udarat
nogom pod rebra. Onda mi je prek drugog frenda iz razreda koji mu je bio susjed poručio da će me istuć il nešt,
al' to nikad nije napravio
Ostalo su bili onak dječji fajtevi, netko ti neš dobacuje pa popizdiš i onda se pohrvaš i tak to a kak sam uvijek bio mali i sitan tak sam
se uvijek tukao sa jačima od sebe ili barem u rangu sa mnom, nisam baš nailazio na slabije protivnike lol.
U srednjoj, u prvom razredu su se svi tukli onak, nevjerojatno nešt. Tu sam izbjegavao sve kolko sam mogao.
U drugom su se smirili svi. Al sam zato u selu imao problema tj. moja ekipa vs seljačine. To je trajalo godinu dvije, dok se ovi nisu
raspali i skoro međusobno potukli dok je moja ekipa narasla na nekih 11-12 članova među kojima ima i kickboxera pa nas više nitko ne dira.
Prvi put batine popušio prije dvije godine ispred jednog kluba nakon koncerta kad sam išao branit frenda. Onak napala su ga trojica i ovaj četvrti
je stajao pored jer nije mogao doć na red pa sam se zaletio na njega, pao dolje i pušio solidnu porciju sve dok netko nije došao
i smirio ga.
Nagledao se dosta maltretiranja drugih, uglavnom su te žrtve bile rendom tardovi koje priroda nije baš obdarila pa su često stradavali jebiga.
Bilo je stvarno blesavih, onak frajer počne srat iz nekog razloga i popije batine, leži razbijen na podu, ustane se, podjebava opet i tako u krug
sve dok napadačima ne dojadi tuć budalu.