E sad ovo je očito tl;dr
Ovako, da odgovorim na ovo da narav braka nikada nije bila reprodukcija.
Najveći dio ljudskih kultura, predvođene dakle abrahamskim religijama, zagovaraju to da je brak jedina institucija u sklopu koje je dozvoljeno, odnosno "moralno", prakticirati spolne odnose, odnosno sama ustanova ženidbe i bračna ljubav usmjerene su prema rađanju i odgoju potomstva. Nigdje nisam napisao da je reprodukcija jedini aspekt braka, ali da je jedan od glavnih, apsolutno je.
Po kršćanskoj religiji, kojoj naš narod većinski pripada i na kojoj se dosta naših zakona temelji, brak je između ostaloga:
Intiman - poziva na dijeljenje cjelokupnoga života neke osobe sa svojom suprugom ili svojim supružnikom, tj. na međusobno sebedarje.
Isključiv - isključuje intimno sjedinjenje s bilo kojom drugom osobom.
Nerazrješiv - sklopljen u Crkvi, bez prisile, pred Bogom i po Bogu supružnici su združeni neraskidivom vezom ljubavi kroz čvrst i neopoziv čin njihova vlastita pristanka, pritom se ne želi reći da je razvod na taj način pogrešan, nego da je nemoguć.
Ulaze muškarac i žena - zbog naravne komplementarnosti.
Po Božjem naumu - jer smo stvoreni kao muškarac i žena i na samom početku Biblije je dana zapovijed ljudima da se plode i množe.
Usmjeren vlastitom dobru supružnika - također u Bibliji stoji kako "nije dobro da čovjek bude sam" i za njihovo vlastito dobro, na njihovu korist, obogaćenje i, konačno, njihovo spasenje, muškarac i žena ujedinjuju svoje živote u bračni savez. Brak je najtemeljniji, ali naravno, ne i jedini izraz poziva na ljubav.
Za rađanje i odgajanje potomstva - dakle kao što sam već rekao, djeca nisu pridodana braku i bračnoj ljubavi, nego potječu iz same dubine uzajamnoga sebedarja supružnika, kao njihov plod i ispunjenje.
Što se tiče pitanja bi li podržao brak imeđu muškarca i žene koji ne mogu stvoriti dijete, naravno da bih, zbog kako sam rekao otvorenosti k životu. Nije isto kada supružnici, zbog tko zna kojih razloga, ne mogu imati djecu i kada čisto biološki ne mogu imati djecu. Mi jako malo znamo o rađanju i postoji velik broj slučajeva kada je supružnicima rečeno kako su male ili nikakve šanse da imaju djecu i na kraju su ih dobili. Osobno ih znam 5. Znam slučaj kada je 5 različitih doktora izričito reklo bračnom paru da ne mogu imati djecu pa su je dobili. Znam slučaj kada žena nije mogla začeti 3 godine, posvojila sa mužem dvoje djece i nakon toga rodila troje.
Ovo je dakle moje stajalište, a sve religijske institucije u Hrvatskoj se slažu s tezom da je brak zajednica žene i muškarca i sve su poduprle inicijativu za potpisivanje referenduma, a poduprle su jer smo država koja se još uvijek izjašnjava kao velikom većinom katolička (mada, priznajem, dosta ljudi se izjašnjava Katolikom reda radi) i to je vjerujem dovoljan razlog da se narod oglasi na referendumu.
To je moje mišljenje, poštujem i vaše, možda sam u krivu, ali kažem, nisam došao do njega preko noći i vjerujem u njega.
E sad imam ja jedno pitanje, ako je brak definiran samo kao stabilna veza i da se dvoje ljudi voli, odnosno da nije antropološki određen i ne mora biti između muškarca i žene, nego može biti i istospolan, može li mi netko dati razlog zašto se ne bi mogli sklapati brakovi sa obitelji i rodbinom i zašto se ne bi dopustila poligamija, poliandrija, poliamorija...?
